A.Džikić: Kup je gotov - živeo play off !

Nekoliko dana pre početka završne faze košarkaške sezone u Srba i Crnogoraca odigran je i finalni turnir Kup takmičenja, koji od ove godine nosi ime legendarnog Radivoja Koraća. Šest prvoplasiranih ekipa naše Prve lige i dva pobednika republičkih kup takmičenja našla su se u Nišu, kako bi se “dogovorili” ko će ove sezone osvojiti prvi domaći trofej. Osvojiti Kup je uvek lepa najava dobrih partija u playoffu, ali je najbliže istini konstatacija da taj trofej ne znači ( čitaj: ne donosi ) puno, ukoliko se ne “pakuje” sa Titulom šampiona, koja je neuporedivo značajniji i “teži” trofej. Malo ko će pamtiti pobednike Kupova ( osim njih samih ) koji se ne potvrde i titulom šampiona.

Izvor: Aleksandar Džikiæ, pomoæni trener KK Partizan Mobtel

Utorak, 06.05.2003.

13:08

Default images

Ovogodišnji pobednik je FMP, i to je sve, samo ne iznenadjujući ishod. Ekipa koja je do pred sam kraj regularnog dela prvenstva bila na vrhu, a završila kao druga, na turniru se pojavila sa osveženjima na klupi, ali i u igri. Vlado Djurović, novi trener Železnika, je promešao kockice, zadržao veći deo napadačkih kretnji Ace Petrovica i zonsku odbranu pretpostavio odbrani čovek na čoveka. Tim je na turniru bio kompletan, a poznata je dužina klupe “pantera”. Više minuta na parketu proveli su Marković i stariji Popović, dok je mladji Popović postao startni play i na tom mestu zamenio Zoroskog ( nije propuštena prilika da se to objasni željom da se od Zoroskog napravi džoker sa klupe ). Freeman je odigrao svoje najbolje igre posle potpisivanja ugovora, a novitet u njegovoj napadačkoj igri je povremena uloga organizatora igre. Nikolić, Aškrabić i Petrović su i dalje “sile osovine” FMPa, i pobeda nad ovim timom podrazumeva regulisanje učinka ova tri igrača. Kontranapad je brz, agresivan i hrabar u završnici. Teži posao od onog u finalu, pobednik je imao u polufinalu protiv Zvezde, u utakmici prepunoj obostranih, ničim iznudjenih grešaka.

Rezultat je išao iz plusa do minusa za obe ekipe, i jedan i drugi tim su imali pritužbi na sudjenje. Činjenica je da je Zvezda praktično imala pobedu u rukama, baš kao što je činjenica i da je FMP završio taj susret kao pobednik. Posle lagane pobede protiv Lovćena, koji nije ni svoja sopstvena senka, i muke protiv Zvezde, Železnik je u finalu lakše nego se očekivalo došao do pobede. Djurović je doneo prilično hrabru odluku – ekipi Hemoframa koja je samo dan ranije Partizanu ubacila 13 trojki ( iz 23 pokušaja ) je suprostavljena zonska odbrana i to u dužim periodima igre, ne samo sa ciljem da se promeni ritam utakmice, već i kao sistemsko rešenje. Vrščani nisu došli do prave igre protiv odbrane protivnika – veliki broj dodavanja posle probijanja “prve linije” završavao je u rukama istih tih odbrambenih igraca, na šta ih je primoralo “granje” Aškrabića i Nikolića.
Crvena Zvezda je u Nišu bila kompletna, i slobodno se može reći da je imala najlakši zadatak u ¼ finalu ( Rudar iz Pljevalja je mnogo slabija ekipa od beogradjana). Polufinale im je donelo FMP i poraz uistinu čudan.

Utiska sam da se na kraju, u prelomnim trenucima, jednostavno zaobišao Ekezie, sigurno igrač koji ima čime da zaposli odbranu protivnika.

Nasuprot takve centarski orjentisane igre, odlučujuće lopte su potrošili bekovi u crveno belim dresovima. Tokom meča Zvezda je imala odlične, ubedljive periode igre, koje su smenjivali periodi nedorečenosti i u odbrani i u napadu.
Hemofarm je već u prvoj utakmici “išao” na protivnika koji ga čeka i u prvoj rundi play offa, a to je ekipa Budućnosti iz Podgorice. Rivalstvo ove dve ekipe je odavno započeta priča, a upravo jedan od zanimljivijih delova te priče je doneo završetak njihovog susreta u Nišu i tuča u kojoj su učestvovali mnogi iz oba tabora. Utakmicu je obeležilo “more” poena iz kontranapada Hemofarma, koji je prosto razneo Budućnost u tom elementu, i to praktično po svim formacijskim linijama.

Mladi igrači iz Podgorice izgleda da teško shvataju da se “lično sutra” u dobroj meri odredjuje “kolektivnim juče”…ili drugim rečima, timski uspeh svakome diže vrednost i to svakom referentnom sistemu. Miličić se u poslednjoj utakmici ove dve ekipe ( u Podgorici ) nije baš proslavio. Ovoga puta, odbrana Budućnosti se svela na individualna rešenja, što je retko kad dobro rešenje, a u ovom konkretnom slučaju se to i potvrdilo. Medjutim, dobra igra Vrščana i dobra partija mladića koji će u junu nekoga u NBA silno obradovati su ostali u senci pogrešne igre vicešampiona.

Jednostavno, izgleda je u Čairu bilo viška NBA scouta. U polufinalu je Hemofarm igrao dobro tokom 30 minuta. Srećom po njih, njihov period je došao posle prvih deset minuta i minusa od 16 poena, koliko su crno beli bili u prednosti. Veliki kvalitet ove ekipe je broj igrača koji mogu da se koriste. Primera radi, jedanaesti igrač je Vučinić, a upravo je on odradio najbolji posao protiv Krstića i Ostojića. Kada Hemofarmu dopustite da trči, šutira otvorene šuteve i uspostavi “stranu pomoći”, onda se stvari veoma komplikuju.

Naravno, tako kvalitetnoj ekipi je teško nametnuti ritam koji im neodgovara. Ipak, u finalu su bili daleko od nivoa igara u prethodna dva dana. Sigurno je da je postojao umor, ali je isto tako sigurno da je pobeda nad Partizanom dovela do emotivnog, pre svega, pražnjenja. Uostalom, igrači Hemofarma su se posle te zaslužene pobede radovali kao da su već osvojili trofej. Posle dobre igre u prvoj utakmici, pomenuti Miličić je bio ni prosečan protiv Partizana, baš kao i protiv FMPa. Iskustvo se ne može kupiti, ali je neophodno shvatiti značaj igranja na konstantnom – sebi zadatom – nivou.
Partizan je u Niš otišao kao jedini tim koji nije bio kompletan ( Vujanić van tima ) i kao jedini tim bez “ prijatelja kluba koji život tog istog kluba znače “. Veliko je bilo pitanje šta je realno očekivati da se postigne, bez igrača koji je u toj meri bitan za način igre, kao što to Vujanić jeste kada je Partizan u pitanju. Uz sve to, do povrede nije došlo u trenutku koji bi ostavio dovoljno vremena da se igra maximalno prilagodi njegovom neigranju, i da se njegov učinak podeli kao domaći zadatak njegovim saigračima.

Prvi protivnik Partizana je bio Ergonom, tim domaćin, novi član elite. Poštujući onu staru priču nekih Velikih jugoslovenskih trenera ( “…ne poznajemo protivnika, igra se na njegovom terenu, biće problema ako im se udje u ritam…”) crno beli su odigrali koncentrisano i angažovano, što je Vujoševiću dalo prostora za mešanje karata i podelu minutaže. Utakmica sa Hemofarmom je počela furiozno, plus 16 posle 10 minuta - agresivno u odbrani preko celog terena, udvajanja, kontranapad, igra centara, skok u napadu i veoma raspoloženi House , a onda se stalo.

Odstupilo se od koncepta agresivne odbrane, napad je u pojedinim trenucima bio nedovoljno strpljiv, i ono što je najveći propust – dopušteno je protivniku da se rastrči i raspuca. Razlika je prebrzo izgubljena, a u tim momentima se pokusalo sa igračima sa klupe. O njihovom učinku najbolje govori brojka od NULA poena za 35 minuta igre. Uz to, ulazak Ćirića i Campbella je doveo do agresivnije igre Vrščana u napadu, tako da se samopouzdanje vratilo već sa prvim ubačenim trojkama. Partizan nije mogao da odgovori na igru uvek svežih protivnika, koji su ulazili sa klupe, i u tim momentima se najbolje mogao osetiti nedostatak Vujanića, a možda i još jednog “spoljnjaka” crno belih.

Partizan je pokazao da može kvalitetno da odigra i nekompletan, ali je potpuno jasno da je Vujanić potreban , kako bi se realno ušlo u borbu za titulu. Krstic je definitivno centar broj 1 našeg prvenstva, barem u ovom trenutku. Partija protiv Hemofarma je njegova najbolja u crno belom dresu - efikasno, precizno, agresivno, nesebično.
Prvo kolo playoffa ne bi trebalo da donese iznenadjenja, a svakako ce najzanimljivije biti u seriji izmedju Budućnosti i Hemofarma. Domaćin nema prava na popravni. Prakticno, prolazak u polufinale bi “pokrio” celu sezonu, u kojoj je odigrano mnogo utakmica koje su za pamćenje, a barem toliko je bilo i onih koje bi svi u tom klubu da zaborave.

Hemofarm će, i pored velikog broja upotrebljivih igrača, imati problema sa umorom. Tri utakmice u tri dana u Nišu, a potom i dve utakmice u Solunu ( final four FIBA kupa ) će sigurno ostaviti traga na njima. Partizan je i bez Vujanića u prednosti nad Vojvodinom, baš kao i FMP u seriji sa Zdravljem.

Crvena Zvezda za protivnika ima ekipu Lovćena, protivnika koji je nedavno pobedjen na njegovom terenu… Ali, polufinalni parovi su sasvim nesto drugo… Sve u svemu, očekuje vas kvalitetna košarka.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: