Kažiprst, Dragan Kojadinović

Info

Izvor: B92

Ponedeljak, 06.09.2004.

14:31

Default images

Gost: Dragan Kojadinović, kandidat SPO-a za gradonačelnika
Novinar: Antonela Riha

B92: Vi se kao ministar kulture i informisanja kandidujete za gradonačelnika. Ne sumnjam da su vam mnogi postavili to pitanje, ali i ja moram da vas pitam – zbog čega? Da li vam je dojadila ministarska funkcija? Šta je vaš motiv da uđete i u ovu trku?

Kojadinović: "Tri su motiva. Zato što je Beograd i moja adresa i moj zavičaj, to je jedno. Drugo, zato što mislim da se Beogradu sprema velika prevara. I treće, zato što je to teže."

B92: A šta vama više odgovara? Koja funkcija?

Kojadinović: "Već sam na neki način i rekao, budući da sam se kandidovao. Ukoliko bih pobedio, to bi bilo moje opredeljenje. Napustio bih mesto ministra kulture i radio bih kao gradonačelnik Beograda."

B92: Kažete da se sprema prevara. Na šta konkretno mislite?

Kojadinović: "Ja sam prvi, praktično, pre desetak dana, rekao da smatram da uslovi u kojima se takmičimo nisu regularni i da već unapred postoje 'poznati' pobednici, sudeći po raznim nameštenim anketama, anketama koje služe za prevaspitavanje javnog mnjenja, i mnogim drugim stvarima, kao što je prisutnost na glavnim elektronskim medijima. Jasno je da birači ne treba 19. da izlaze na izbore, jer su neki već pobedili i već su viđeni u drugom krugu. Postoje i mnoge druge stvari. Da se ne vraćamo na skupljanje potpisa, na laži i prevare koje su i tu bile prisutne i o kojima niko drugi nije govorio. Ja sam očekivao da će bar predsednik Skupštine, koji je raspisao izbore, dati svoj komentar ili na neki način opravdati tu proceduru. Kažem – opravdati, jer je bilo nehumano i nerealno i iracionalno da se za kandidaturu prikupi 43.000 potpisa, što je ne samo 4,4 puta više nego za predsednika države, nego nije normalno. Danas, kada se sabiraju svi ti rezultati, vidimo da su svi kandidati – a ima nas devet – prikupili oko 600.000 potpisa. Toliko birača verovatno neće ni izaći na biralište."

B92: Vi kažete da je neravnopravna kampanja i da su istraživanja javnog mnjenja, da tako kažem, lažirana...

Kojadinović: "Nameštena, dobrim delom."

B92: Vi ste po tim istraživanjima javnog mnjenja na petom-šestom mestu. Šta mislite, koje je vaše mesto, zapravo?

Kojadinović: "Ja procenjujem da praktično startujem sa četvrte pozicije i da imam dobre šanse da napredujem. Ali, recimo, kada sam pozvao novinare i rekao da se Beogradu sprema velika prevara, imao sam na umu upravo nameštenu anketu koja je objavljena u jednom listu, gde je posle samo 24 sata proglašenja kandidature, jedan kandidat već imao 13 posto. Siguran sam da je tih 13 posto vredelo bar 13 hiljada evra."

B92: Da, ali isto tako je činjenica da svi političari uvek kažu da su ankete nameštene, ali se manje-više taj rezultat vidi na izborima.

Kojadinović: "Vi ste dugo u novinarstvu i pratite ispitivanja javnog mnjenja. Znate da nijedna ozbiljna anketa, čak ni neozbiljna, ne može da se obavi za 24 časa. One koje se rade telefonom, mogu da se urade za nedelju dana, a one koje su pešačke, na terenu, za njih je potrebno od 15 do 20 dana. To će vam reći svako ko se iole bavio anketiranjem, čak i oni koje su agencije angažovale za terenski rad. Jednostavno, meni je sasvim jasno da, pre svega, ovde odlučuje novac. Ko uloži u kampanju više novca, ima veće šanse. Uostalom, vi vidite koliko pojedini kandidati imaju plakata, bilborda i svega ostalog. Ja mislim da je dobrim delom to i novac građana."

B92: A zašto vi nemate? SPO jeste velika stranka, stranka koja je u vlasti.

Kojadinović: "Zato što nemamo dovoljno novca, jer se nismo nikada bavili nedozvoljenim stvarima. Nema ni ekonomske, ni bilo kakve druge logike, da neko ulaže 300, 400, 500 hiljada evra. Čak i ako uloži toliko, postavlja se pitanje – koji su njegovi motivi?"

B92: Da pobedi.

Kojadinović: "Zašto da pobedi? Da li je Beograd na prodaju? Da li se Beogradom može upravljati iz Surčina ili iz Haga? Otvaraju se vrlo ozbiljna pitanja. Nije meni najvažnija stvar da pobedim. Ali, hoću da pozovem Beograđane da misle i da razmišljaju. Koji su motivi pojedinih kandidata?"

B92: Vi, međutim, nosite teško breme vladavine SPO-a u Beogradu i niza kritika koje se odnose na period te vladavine, koje se opet tiču para i raznoraznih mahinacija...

Kojadinović: "To su gluposti, verujte mi. Evo, prošle su četiri godine. Apsolutno nije dokazana ni jedna jedina, jer nije ni postojala ni jedna jedina... To je nasleđeno još iz Miloševićevog vremena, kada je on – pored svojih državnih i paradržavnih 'centara za informisanje' – imao i svoje centre za dezinformisanje, od centara DB-a pa dalje. Valjda bi se za prethodne četiri godine dokazala jedna jedina stvar, pa neka ona bude i dokaz za sve ostale priče. Ali, budući da je SPO zaista bio najveći trn u oku Slobodana Miloševića, onda su izmišljene mnoge priče. Ja ne kažem da..."

B92: Kažete da priče, recimo, o 800-900 stanova koji su deljeni članovima i simpatizerima SPO-a nisu tačne.

Kojadinović: "Ne, to zaista nema veze. Bilo je mnogo, pre svega, glumaca. Oni su i najvidljiviji i najuočljiviji. Oni su i tada bili predstavnici DS-a, i uvek su bili u njihovim izbornim štabovima. I danas su ti glumci bili za Borisa Tadića i za Nenada Bogdanovića. Nije bilo sporno 700 stanova, nego 50-ak stanova, navodno sporno. Pa su onda ovi što su sada na vlasti, kada su došli, rekli – mi nećemo da delimo stanove – što je notorna glupost, jer stanovi treba da se grade i treba da se dele, po zakonu, onima kojima su i namenjeni."

B92: Da, ali problem je bio u nezakonitom, kako se tvrdi, deljenju stanova.

Kojadinović: "Ne, apsolutno. Nijedna presuda nije pokazala da je bilo šta bilo nezakonito. Drugo, kada bude došao ovde, recimo, Nebojša Čović, ili kada bude došao neko drugi, pitajte kako su i koliko su oni stanova podelili. Nebojša Čović je podelio nekoliko hiljada stanova. Ako se vraćamo da preispitujemo, onda bi trebalo da preispitujemo od 1945. godine. 'Podeljeno je' ili se davalo u zakup, i po raznim drugim osnovama, legalnim, preko 40 hiljada stanova. Koliko su stanova radikali podelili u Zemunu? Zašto je sporno samo tih 50 stanova koje je, navodno, podelio SPO? To je sve veliko podmetanje i ta se priča, očigledno, primila u narodu i ona, eto, traje. Nema nikakvog osnova."

B92: Da, ali neumereno trošenje para, kako se tvrdilo, dovelo je do toga da vi...

Kojadinović: "Prvo, para nije bilo."

B92: Direkcija za građevinsko zemljište itd.

Kojadinović: "Para nije bilo. Ako govorimo o budžetu i parama tadašnje gradske vlade, koja je zaista radila u najtežim uslovima, i ove sadašnje vlade, da li vi znate koji je odnos? Bar četiri puta više imaju novca, a neki pokazatelji govore da je to i deset puta više, ako uključimo donacije i sve ostalo. Ali, setite se da su bile sankcije. Setite se da su bile interne sankcije, budući da je republička vlada bila glavni zamajac i eksponent Miloševićevog režima. Gradska vlada je imala i spoljne sankcije, imala je i unutrašnje sankcije. Ta vlada je imala i rat. Kako je ta vlada radila za vreme rata, kada je bilo najteže? Treba govoriti na osnovu argumenata, na osnovu činjenica. Beograd je globalno selo, čaršija koja voli da sluša ružne priče. O svakome možemo da plasiramo najružnije priče, one će se pre prihvatiti nego bilo koje dobro."

B92: Jeste, ali zbog tih ružnih priča, kako ih vi nazivate, SPO je kažnjen, sada nema nijednog odbornika u gradu.

Kojadinović: "Nije on zbog toga kažnjen. Posledica stradanja SPO-a je sasvim druge prirode. SPO – to ste imali prilike da gledate i sopstvenim očima, a u mnogim akcijama ste i učestvovali, govorim o borbi protiv režima Slobodana Miloševića – imao je jednu nevolju koju nije očekivao. Imao je slaba leđa, odnosno, iza njegovih leđa – a činjenica je da je uvek bio i prvi i pravi – bili su njegovi, navodno, koalicioni partneri, koji su mu veoma često zabadali nož u leđa, saplitali ga..."

B92: Mislite na SPS ili...

Kojadinović: "Ne. SPS je bio sa druge strane. Od SPS-a smo očekivali sve najgore."

B92: Bili ste u vladi...

Kojadinović: "Ali, nismo očekivali ništa loše od onih koji su, navodno, bili naši saveznici i koji su bili uvek iza naših leđa. A verujte da smo mnogo veće štete i mnogo teže udarce trpeli od njih nego od samog režima, jer smo to očekivali, to nas nije iznenađivalo. Bili smo spremni..."

B92: Dobro, ali bili ste u vladi...

Kojadinović: "Šta znači – bili smo u vladi? Hajde da se setimo ko je pomagao, na razne načine, režimu Slobodana Miloševića, ako na to aludirate. Kako su demokrate tajno glasale u Skupštini, pa pomagale jednom..."

B92: Ne. Ja govorim o neposrednom učešću u vlasti. To vas je takođe koštalo.

Kojadinović: "... da se setimo Đinđićevog zakona o transformaciji preduzeća itd. Znate, i ja sam imao prilike da mnoge stvari posmatram iznutra, iz prvog reda, i verujte da su one sasvim drugačije. Ali, jednostavno, mi smo – ne želeći da na bilo koji način slabimo front protiv Miloševića – mnoge stvari prećutali. Očigledno da je došlo vreme da govorimo otvoreno, da govorimo ko nam je podmetao, ko je tajno sarađivao sa Miloševićem i ko je, na kraju, izdao. I o tome ćemo morati da govorimo."

B92: Od kada ste vi u SPO-u?

Kojadinović: "Ja sam, praktično, od kraja maja 2000. godine. Budući da smo rešenjem Vlade, koje su potpisali Milovan Bojić i Vojislav Šešelj, proglašeni za terorističku organizaciju, i ja lično za teroristu, izbačeni smo iz Studija B, u pravom policijskom desantu na Studio B. Preko 500 naoružanih policajaca, dovedenih sa Kosova, uleteli su u Studio B, gde je bilo petoro ljudi, razvaljivali sve živo, i opremu i vrata... Od tada, praktično, nas stotinak bilo je na ulici. Tada sam odlučio da formalno postanem član SPO-a. Ja ću vam iskreno reći, od samog početka ja sam glasao za SPO, jer sam u SPO-u video snagu koja se borila za prave stvari. Mogao sam – budući da je Studio B godinama bio ne samo opoziciona radio-televizijska stanica, već i najjača opozicija – da se učlanim u bilo koju drugu stranku, ne samo zato što sam imao najbolji ljudski odnos sa Vukom Draškovićem..."

B92: Vi znate da vam zameraju da je Studio B upravo bio stanica SPO-a, dok je SPO bio na vlasti...

Kojadinović: "Mogu oni da zameraju i da pričaju šta hoće, ali dajte da pogledamo, da izvučemo iz arhiva ankete koje će vam govoriti da je Studio B bio neprikosnoven u dve kategorije. Prva kategorija je informativni programi, a druga kategorija je medij kome se najviše veruje. Takva radio-televizijska stanica i dalje ne postoji na ovom prostoru, kao što je bio tadašnji Studio B."

B92: U nizu obraćanja kandidata, svako ima svoju, da tako kažem, hit poruku. Jedna od vaših jeste da ćete obezbediti investicije u vrednosti od dva miliona evra...

Kojadinović: "Dve milijarde."

B92: Dve milijarde, izvinjavam se.

Kojadinović: "To je još veći hit."

B92: Da, još veći hit.

Kojadinović: "Pa se svi čude."

B92: Ja slabo stojim s milionima i milijardama. Dakle, od konzorcijama banaka iz Beča, bar su tako preneli mediji. Mnogo pitanja slušalaca upravo je stiglo na tu temu. Najpre – odakle...

Kojadinović: "Kao – čudno im je to, je l’ tako?"

B92: Da, čudno im je.

Kojadinović: "Šta to njih, u stvari, briga? Hajde da tako odgovorimo.

B92: Pa briga ih. To su Beograđani koji će glasati za vas ili neće.

Kojadinović: "Hoću da budem potpuno direktan. Mi smo takav narod. I kada nam se ponudi nešto dobro, mi smo krajnje sumnjičavi. Zaista i dalje mislim da bismo mi možda neku novu nesreću bolje podneli nego neku veliku sreću."

B92: Ali, nije to samo sumnjičavost. Ljudi su radoznali. Odakle bi došle te pare, u šta bi bile ulagane...

Kojadinović: "U infrastrukturu, ja sam lepo objasnio."

B92: Koju infrastrukturu?

Kojadinović: "To je samo jedna od kreditnih linija, mada smatram da za Beograd nisu prava rešenja kreditne linije, već prave investicije, ali se nude i vrlo povoljni krediti, koji, naravno, moraju da prođu odgovarajuću verifikaciju međunarodnih institucija, kao što je MMF. Sve te koji se interesuju da li je moguće da se Beogradu, odnosno Srbiji i Crnoj Gori nude dve milijarde, neka se raspitaju da li su iz istog tog fonda razne hrvatske firme i strukture takođe povukle dve milijarde."

B92: A koji je to fond konkretno?

Kojadinović: "To je jedan konzorcijum banaka iz Zapadne Evrope, među njima su najjače francuske banke, jer je puno kapitala koji zaista traži plodno tlo za ulaganje. Oni smatraju da bi Beograd, sa novom vladom, sa novom vlašću, bio veoma pogodno tlo. To je ponuđeno preko ljudi sa kojima se već godinama poznajem i sa kojima sarađujem. Takođe je stiglo jedno pismo direktno od Gasprama, putem elektronske pošte, gde se nudi gasifikacija u SCG, to su kreditne linije od 500 miliona dolara. Ja imam sve to crno na belo. Stići će i neke nove ponude, pre svega za završetak Kliničkog centra, i ostalo. Ali, to sada nije u nadležnosti gradonačelnika. Evo, možete da pitate ministra Bubala, koji sada ima funkciju ministra privrede i ministra za ekonomske odnose sa inostranstvom. Možete da pitate i Velju Ilića. Ne čekajući da li ću postati gradonačelnik, da li će mi Beograd ukazati poverenje i dati šansu da budem gradonačelnik, ja sam već ove ponude, praktično, prosledio na stolove i Velje Ilića i Bubala i, naravno, Dinkića. To su sredstva koja ne treba da čekaju. To su razgovori koji bi, po meni, trebalo da počnu. Reč je o novcu koji se može iskoristiti isključivo za kapitalne investicije u infrastrukturi, osim u telekomunikacijama."

B92: A kad kažete – infrastruktura, šta konkretno mislite?

Kojadinović: "Misli se na kanalizaciju, na pripremu za razne saobraćajnice, za saobraćajne čvorove, na električnu energiju. Sve ono što se nalazi, da tako kažemo, ispod zemlje i što je, na neki način, u funkciji objekata koji se nalaze na zemlji. Ja sam u poslednjih mesec dana obilazio razne delove Beograda, posebno one delove gde su ti problemi najprisutniji. Verujte mi da ljudi, od juče posećenog kampa Partizan na Adi Ciganliji pa do nekih drugih, recimo u Jabučkom ritu, žive kao da je vreme stalo, još u 18. veku – bez struje, bez vode, bez kanalizacije... A vidite po deci, po očima dece, da su to dobra, pametna, lepa deca, koja imaju pravo da žive kao svi ostali Beograđani. Mnogo toga mora da se uradi u Beogradu. Ako bih govorio o svom planu... sve ono što govore ostali kandidati za gradonačelnika, ali sve zajedno mora da se uradi u Beogradu. Ne može da se uradi za četiri godine, ali moramo da počnemo da rešavamo velike probleme. Naravno, mi vrlo često rezonujemo iz pozicije siromaha, onoga koji nema novac, pa kažemo – kako ćemo sad, ne postoji novac? Postoji novac, ali ga mi ne vidimo. Vidim da niko ne govori ono što je ključna stvar – a to je u programu SPO-a više od deset godina – imovina Beograda, nepokretnosti, procenjuje se na 150 do 200 milijardi dolara. Svuda u Evropi i u svetu, od te vrednosti ubira se godišnje 35 posto prihoda. I u strukturi prihoda grada, to je najvažnija stavka. Znači, postoje i neki drugi porezi i prihodi koji obezbeđuju ostalih 65 posto. Ali, Beograd danas ubira, u najboljem slučaju, dva do četiri posto od svoje imovine. Da bi se taj sistem promenio, potrebno je da uradimo katastre, da vratimo imovinu ljudima kojima je ona oduzet, da rešimo imovinsko-pravne odnose, da promenimo kompletan sistem zarađivanja u Beogradu. Onda bi bilo para, i domaćih para za infrastrukturu. Onda bi bilo plodnije tlo za strane investitore i za one koji nude kredite."

B92: Pošto pričate o parama, a u isto vreme ste i ministar kulture, upravo od ljudi iz kulture stižu brojne primedbe na račun vašeg ministarstva – da para nema, da se ne pokrivaju troškovi dovoljno...

Kojadinović: "Ja uopšte nisam čuo za te primedbe. Imam izuzetno dobru komunikaciju sa svim korisnicima budžetskih sredstava i zaista nema nikakvih problema, ako govorimo o onome što je bilo predviđeno tim budžetskim planom. Eventualno..."

B92: Očigledno budžet nije dovoljan.

Kojadinović: "Dobro, budžet nikada nije dovoljan. Ja tvrdim da se budžet izuzetno pametno troši, raspoređuje, i što je najvažnije – pošteno. Verujte, svaki dinar koji je postojao i koji postoji u budžetu, investira se na pravi način. Ne postoje nikakvi drugi putevi. Može poneko, ko je bio na konkursu, da ima primedbu. Jednostavno, neka rešenja, prvo, nisam hteo da potpišem, jer je bilo po sistemu ja tebi – ti meni, bez ikakvog skrivanja i želje da se sakrije. A drugo, dobar deo odobrenih projekata još nije dobio finansijska sredstva, jer je sve što sam ja naložio zapelo, ili dobar deo toga je zapeo u budžetu. Adresa više nije Ministarstvo kulture, već Ministarstvo finansija. Ali, naravno, ne želim da prebacujem sada lopticu na Ministarstvo finansija. Činjenica je da imamo rupu u budžetu, o tome je i gospodin Dinkić govorio, a to je 15 milijardi dinara. I to je ravnomerno raspoređeno na sve. Tako da ono što pogađa kulturu, pogađa i mnoga druga ministarstva. Ali, nemojte govoriti da postoje mnoge primedbe. Ako postoje, bilo bi red da prvo ja saznam za njih. Ali, kažem vam, osim desetak onih koji se javljaju i koji očekuju i pitaju kada će biti sredstva doznačena, nema nezadovoljnih."

B92: Vi ste u poslednje vreme više puta davali izjave povodom problema koje ima Narodni muzej. Narodni muzej je jedna od glavnih institucija kojom se vi bavite kao ministar. Šta biste kao gradonačelnik mogli da uradite? Naime, u pitanju je depo, u kojoj je...

Kojadinović: "Verujem da vi niste nikada ušli u taj depo, jer to nije ni dozvoljeno. Ali, ako biste ušli tamo, zaista biste se prekrstili i levom i desnom rukom i videli biste kako blago..."

B92: Pa vi ste ministar. Zašto to ne sredite?

Kojadinović: "Samo malo. Nije to tako lako. Ja sam dao jedno praktično rešenje, najbrže rešenje – da se Narodnom muzeju da nova zgrada Narodne banke na Slaviji. I normalno, opet su se mnogi iščuđavali, jer su smatrali da je bolje da se tamo useli nekoliko hiljada činovnika koji će i dalje, u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji, praviti samo troškove, nego da se tamo useli pravo blago. Tamo postoje ogromni trezori. Postoje četiri sprata garaža ispod tee zgrade. Sve to bi moglo da se preuredi u dobre depoe, ne samo za Narodni muzej, već za mnoge druge muzeje."

B92: Je l’ postoji neki konkretan projekat za to?

Kojadinović: "Ne postoji, jer ovde je samo ideja u pitanju, ali bi vrlo lako – pitao sam mnoge projektante i arhitekte – sve to moglo da se prekomponuje bez velikih ulaganja. Jer, i sama zgrada u kojoj se danas nalazi Narodna banka, u Ulici kralja Petra, pripada Istorijskom muzeju Srbije. Ali, budući da je ona i njihov zaštitni znak, budući da su oni tamo, i budući da je zaista, u ovoj ekonomskoj situaciji, njima to sasvim dovoljno, po mojoj skromnoj proceni i laičkoj, naravno, bilo bi pametno dati tu zgradu. Jeste da je ona sva u staklu, ali i to bi moglo da se reši, da se zaštite... Tamo bismo imali, recimo, čak sedam velikih galerija za izlaganje. Danas u Narodnom muzeju ne postoji nijedna dobra galerija. Videli ste da je izložba 'Impresivno', koju je posetilo preko 45 hiljada ljudi, morala da bude prekinuta, jer su slike počele da propadaju. Šta bih uradio kao gradonačelnik? Prvo bih dodelio Narodnom muzeju veliki plac koji se nalazi pored FDU i zadao zadatak srpskom narodu, i ovde i u dijaspori, kao što je to nekada neko zadao – tada je bila u pitanju izgradnja Hrama Svetog Save – da izgradi hram kulture, umetnosti, ali će se to raditi opet decenijama."

B92: Vi ste, kao i ostali kandidati puni poruka, obećanja...

Kojadinović: "Šta sam ja obećao? Ja nisam obećao... Ja govorim realno ono što može da se uradi."

B92: Ne, ne kažem da ste obećali. Ali, šta biste vi nameravali? Imate prilično neočekivane, hrabre, drugačije ideje, rekla bih. Od toga da biste na Avali stavili svetlosni stub, do toga da biste postavili spomenik Nikoli Tesli na Ratnom ostrvu, sa munjama...

Kojadinović: "Dobro, to nisu tako važne stvari. Važno je..."

B92: Dobro, ali su originalne, na neki način. Onda, Formula 1 u Beogradu. Recimo, jedan slušalac vas pita gde bi se ta formula vozila i da li postoji infrastruktura...

Kojadinović: "Zato što se narodu najviše sviđaju takve stvari, koje su atraktivne, i baš ih briga što bar 40 posto ljudi nema ni najosnovnije uslove za život u Beogradu."

B92: Vi ste o tome pričali...

Kojadinović: "Znate, kada pominjete septičke jame koje se izlivaju, kada pominjete da nema vodovoda, da nema nekih osnovnih stvari, da je napon struje tako slab da, recimo, jedna sijalica od sto vati praktično prekida ceo dotok struje, to nikoga ne interesuje. Ne interesuje one koji mogu svakog dana da se normalno okupaju, koji mogu svakog dana da gledaju televizijski program, koji imaju komfor u svojim stanovima. Znači, najvažnije je zaustaviti, pre svega, propadanje Beograda. Evo, samo kada prođete, recimo, Gazelom, pa bacite malo pogled levo i desno, vidite koliko je sve to oronulo, u kakvom su nam stanju mostovi. Govoriti sada o novim mostovima, velikim objektima... uglavnom su svi laici koji o tome govore."

B92: Vi se zalažete za žičaru, ako se ne varam.

Kojadinović: "Pazite, ja sam to prvi govorio još '76, godine. Studio B je prvi dobio koncesiju u bivšoj SFRJ, recimo, za komunalni mobilijar. Danas svi vidite velike oglasne panoe. Ne vidite javne toalete. Trebalo je da bude urađeno na stotine javnih toaleta, kao što je u Parizu, Londonu i nekim drugim mestima. Postavljen je samo jedan takav model, na uglu Bulevara JNA i Birčaninove ulice. Da neko ne pomisli da pričam opet prazne priče. Studio B je dobio i imao dve građevinske dozvole za dva velika elektronska displeja još '91. godine. Jedan je trebalo da bude na Beograđanki, a drugi na hotelu Balkan. Znači, to je nešto o čemu smo razmišljali i konkretizovali na neki način, bar kada su papiri u pitanju, još pre 13 godina, jer smo i tada vodili..."

B92: Ali, kad biste vi sad bili gradonačelnik, pa vam kažu – evo, metro ili žičara – za šta biste se vi opredelili?

Kojadinović: "I metro i žičara, normalno, jer žičara je samo za pojedine delove Beograda. Ja sam i objasnio kako sam došao na ideju o žičari. Postoji projekat. U stvari, najveći je problem ovog Beograda, o tome govorimo. I svi moji protivkandidati koji laički govore o tome šta treba izgraditi, treba da znaju, mislim da to jedino zna Branka Bošnjak, koja je arhitekta, projektant, treba uraditi projekte. Ne postoje nikakvi projekti kapitalnih objekata u Beogradu, a potrebni su meseci, a neki put – ako su mostovi u pitanju – i godine da se naprave dobri projekti. Sve ovo što oni pričaju treba uraditi u Beogradu, ali ne može u tim vremenskim rokovima koje oni pominju, jer ne poznaju stvari. I ja sam profesor književnosti. I ja sam, da kažemo, za te stvari laik, ali znam koga treba da pitam, s kim treba da razgovaram i ko bi sutra radio te stvari."

B92: Zalažete se da Beograd ima 23 opštine. Šta se time dobija?

Kojadinović: "U ovom trenutku bar 23 opštine. Postoje evropski standardi koje treba da prepišemo. Evropski standardi kazuju da opština treba da ima od deset do sto hiljada stanovnika. Znači, već i Novi Beograd bi mogao da se podeli na dve opštine. A da ne govorimo o onim delovima raznih opština, kao što su Zvezdara, Palilula, Čukarica, gde praktično do zgrade Opštine imate i 15 i 20 kilometara. Pa je zaista po onoj narodnoj – daleko od očiju, daleko od srca. Znači, Beograd nije za sve ono vreme, ni u administrativnom, ni u svakom drugom pogledu, pratio ritam života i potrebe svojih građana. Znači, u ovom trenutku bar 23 opštine. Mora da postoji Dunavski venac kao opština. Mora da postoji Železnik kao opština. Ja bih zaista na Novom Beogradu uveo dve opštine itd. Zvezdara, takođe, mora da ima dve opštine, Voždovac, takođe. Jednostavno, ako hoćemo u Evropu i ako hoćemo da se pozivamo na evropske standarde, moramo da se i organizujemo kao Evropa."

B92: Rekli ste da je ta priča o svetlosnom stubu, spomeniku sa munjama, Formula 1, da su to zanimljivosti.

Kojadinović: "To je šlag na torti."

B92: To je šlag na torti, ali šta je testo torte? Šta je ono što prvo mislite da je neophodno da se uradi u Beogradu?

Kojadinović: "Neophodno je da se uradi dobra infrastruktura na području celog Beograda. Neophodno je da više ne tretiramo građane Beograda kao građane prvog, drugog, trećeg, četvrtog i petog reda. Ako su svi Beograđani, onda treba da imaju približno iste uslove za život. Potrebno je da se promeni sistem, kompletan sistem koji ne može da se menja samo na nivou Beograda i beogradske strukture, već u dobroj saradnji sa republičkom vladom. Dok je sadašnja republička vlada gde jeste – a mislim da će ona potrajati mnogo duže nego što svi misle – neka Beograd bude neka vrsta eksperimenta, da Beograd sam zarađuje najviše sredstava od svoje imovine. Vidimo kakve su nam ulice, kakve su nam saobraćajnice, kakva je situacija sa iznošenjem gradskog smeća. Nemamo prave deponije, nemamo prave fabrike za reciklažu otpada. Mnogo toga nemamo. I zaista, na evropskoj mapi mnogo više smo evropska selendra nego metropola. To morate da priznate."

B92: Da, ali i vi morate da priznate da se ipak uradilo nešto u prethodne četiri godine u odnosu na period pre...

Kojadinović: "Premalo, za sredstva koja su postojala. To će vam reći svi. Nemojte da gledate sada 'šminkanje' i jurnjavu Nenada Bogdanovića po Beogradu, gde se slikaju i pokazuju radovi koji su tek započeli. Šta su čekali? I gde su bili četiri godine? Šta je to kapitalno urađeno na šta bi mogli da upere prst? Šta je? Evo, vi ste u Beogradu, vodite informativni program, kažite... Nemojte mi reći da je to Beogradska arena. Beogradska arena je davno počela da se gradi."

B92: Dobro, sređene su ulice...

Kojadinović: "To su sve vlasti radile. To je, recimo, i SPO, kada je bio na vlasti, radio, isto toliko, ako ne i više. I mnogo su bolje izgledale ulice, jer su farbani kandelabri..."

B92: To je stvar ukusa.

Kojadinović: "Dobro, hajde da govorimo na osnovu činjenica. Ali, bilo je, kažem, daleko više sada sredstava u budžetu, mnogo više."

B92: Vi govorite kao svi kandidati, manje-više. Svi upirete prstom na slične probleme. Koga vidite kao svog glavnog suparnika? S kim se vi najviše nadmećete, od postojećih kandidata?

Kojadinović: "Ako me iskreno pitate, ako govorimo o stručnosti, o spremnosti, o sposobnosti – samo Branku Bošnjak. Svi ostali su zaista amateri. Mogu da krenem i redom i neka mi niko ne zameri što govorim otvoreno. Da li možete da zamislite kako bi izgledao Beograd ako bi gradonačelnik bio Aleksandar Vučić? Jedan zatvoreni ukleti grad. Koga oni imaju od prijatelja u svetu? Više ni Sadam Husein nije u sedlu. Ako govorimo o Nenadu Bogdanoviću... Ne znam da li ste imali prilike pre neki dan da, kao, tri glavna kandidata gledate na Televiziji Politika. Zaista su izgledali kao pačići Raja, Gaja i Vlaja u Politikinom zabavniku, a Beograd nije Politikin zabavnik. Mnogi delovi Beograda zaista više liče na hičkokovske scene. Ako govorimo o gospodinu Drakuliću, on je vrlo simpatičan momak, ali postavlja se pitanje – koji su njegovi motivi? I drugo, koliki je tu sukob interesa? On je kupio nekoliko velikih firmi u Beogradu, ali on sutra, kao gradonačelnik, može svima da nam pogleda u oči i da mu mi verujemo da se on odrekao tog biznisa i da on više nema veze sa svojom firmom koja je kupila sve to. Ne može, govorim otvoreno. Da ne govorimo o onima koji su, na ovaj ili onaj način, delovi ili eksponenti grozne vlasti Slobodana Miloševića, a sada su se, na neki način, maskirali i misle da smo svi mi pomrli i da ne znamo ko su i šta su i odakle dolaze. Možemo i o tome otvoreno da govorimo. Zato ja mislim da sam drugačiji od ostalih kandidata – govorim otvoreno, ne plašim se da kažem i ne dozvoljavam da se Beogradu dogodi još jedna prevara. Ne moram da budem gradonačelnik, ali želim da budem čistog obraza."

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: