Izvor: B92

On ima samo 17 godina, a uspeo je nešto što je malo kome do sada uspelo! Meseci, pa čak i godine pripeme su iza njega za avanturu na koju bi se retko ko, njegovih godina, usudio - da potpuno sam, biciklom, ode do crnogorskog primorja. Tamo je proveo dva dana, a potom se vozom vratio u Beograd. Kako je izgledao put, gde je noćio, koga upoznao, otkrio je za TV Prva Beograđanin Jakša Kosnić.

"Primarni cilj mi je bio Ostrog, da noćim pod Ostrogom, pa sam iskoristio kad sam već tu malo i da se okupam, tako da sam otišao do Bara, tamo noćio i vratio se vozom za Beograd", priča snalažljivi Jakša Kosnić.

Jakša je za početak ispričao kako su tekle same pripreme za put i naglasio da mu je logistika bila veći problem nego fizička spremnost.

"Prireme su bile pre svega logističke, ceo život sam fizički aktivan, pa ako tako gledamo, fizičke pripreme su trajale ceo život, ali konkretne fizičke pripreme baš za ovaj put nisu postojale. Više su bile logističke, da odredim koja mi je putanja, gde eventualno mogu da postavim kamp, gde mogu da prenoćim, tako da sam konkretno te stvari istraživao pre samog puta", priča hrabri dečko.

Osvrnuo se i na to da su se čak i njegovi drugari iznenadili podvigom.

"Malo njih je zapravo i znalo, više njih je saznalo iz medija. To sam želeo i ranije da uradim, ali zbog godina nisam mogao, a nisam mogao ni da nađem nekoga ko bi pošao sa mnom. To sam ostavio za period kada budem mogao, a krenuo sam bez ikoga jer nisam mogao da nađem nekog ko bi mogao da me prati", priznaje Jakša Kosnić.

Put je trajao pet dana i zavisio je od mnogo faktora koji su uticali na mladog biciklistu.

"Zavisi dosta od osobe koja vozi, od fizičke pripreme i koliko ona sebe forsira. Bilo je dosta naporno, posebno jugoistočni deo Srbije koji je mnogo brdovit, pa je dosta zahtevan", priča Jakša.

Jakša je ispričao i kako mu je izgledala ruta tokom turističkog podviga.

"Prvo sam išao na Valjevo, pošto mi je taj put poznat, pa sam išao na Povlen da bih izbegao taj prometan deo magistrale od Valjeva do Užica. Onda sam se sa Povlena spustio na Kosjerić, iz Kosjerića sam išao na Užice, pa se popeo na Zlatibor, spustio se u Kokin Brod, pa Zlatar, Prijepolje, granični prelaz Jabuka. Potom Pljevlja, Žabljak, spustio se u Nikšić, otišao na Ostrog, pa se vratio u Nikšić, spustio se do Herceg Novog i onda sam išao obalom do Bara."

Za njega nije ni bilo opcije da odustane.

"Svi su bili jako pozitivno iznenađeni jer nije uobičajeno. Recimo na Povlenu su sve livade na kojima sam postavljao kamp privatna svojina, pa sam morao da prilazim ljudima da pitam smem li tu da postavim, a oni su toliko bili prijatni prema meni da su me dočekivali ujutru sa doručkom. Neki čak nisu ni toliko iznenađeni, nego im je to skroz normalno i žele mi srećan put", priča Jakša.

U okolini Ostroga su ga dočekali požari, pa je hrabri momak u ovom delu puta morao da se snađe.

"Kada sam išao iz Nikšića na Ostrog zbog požara je uz put bilo dosta dima, pa mi je to bilo zahtevno, ali nisam imao kud, morao sam da nastavim dalje. Srećom, taj put je bio nizbrdo i brzo sam ga prošao", ispričao je.

Naravno, za polazak je morao da dobije saglasnost roditelja, a majka se za njega najviše brinula.

"Da nije bilo njene podrške, ja ne bih ni krenuo na put. Ona me oduvek podržava u svemu što radim, da nije bilo njene podrške u prošlosti, ne bih ni razvio ideju da krenem na ovaj put. Redovno smo se čuli da bi znali gde sam i da ne bi bili u strahu."

Detaljnije u video-prilogu:

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.