Izvor: B92

Saskija van Liuven je godinama radila na organizaciji događaja, a onda je odlučila da u delo sprovede projekat iz snova, te je sa sestrom i dve drugarice kupila dabl-deker autobus i pretvorila ga u pokretni hostel.

Ona je do 2019. godine radila na organizaciji događaja, ali je uvek sanjala da se bavi turizmom. Nakon godina putovanja, zavolela je hostele i želela je da napravi i sama jedan. Međutim, osećala je da bi je to sputavalo na neki način.

"Nje mi se dopadala ideja da budem zarobljena na jednom mestu. Idealno rešenje je bilo da imam hostel koji se zapravo kreće", rekla je ona.

Zatražila je pomoć od sestre bliznakinje Jolize van Loufe i dve prijateljice Eilen Helferih i Lise de Bre, pa su zajedno odlučile da otvore hostel u autobusu kako bi mogle da putuju i menjaju lokacije.

Pre svega su na holandskoj onlajn platformi pronašle jedan dabl-deker autobus i kupile ga za 8.000 dolara, odnosno za 6.931 evro.

Kada su pogledale autobus, znale su da je savršen.

"Odmah smo pomislile – O, Bože, ovo je neverovatno. Mogle smo da zamislimo krevete, kuhinju, sve."

Potom su autobus odvezle na Festival ulične umetnosti i zatražile pomoć od umetnika Timona de Lata. On ih je potpuno iznenadio jedinstvenim dizajnom eksterijera busa.

"Nakon što je Timon oslikao bus, sve smo pomislie – Dobro, možda će ovo funkcionisati", rekla je Jolize van Loufe.

Usledio je proces renoviranja - prvo su se bacile na izolaciju oko prozora, za šta su im bili potrebni meseci da to srede, a onda su uz pomoć snimaka sa Jutjuba i lokalnih radnika, počele da rade na enterijeru.

Budući da su sve četiri radile na organizaciji događaja, tokom pandemije 2020. godine nisu imale posao što im je dalo slobodno vreme da se fokusiraju na renoviranje, koje je otprilike trajalo između 30 i 40 sati nedeljno.

"Za nas, tajming nije mogao da bude bolji. Bilo bi mnogo izazovnije, jer u suprotnom ne bismo imale mnogo vremena za rad na busu", rekla je Jolize van Loufe

Uporedo sa renoviranjem, morale su da dobiju i posebnu dozvolu za vožnju busa.

U Holandiji, potrebna im je bila dozvola za vožnju kamiona te veličine, pa su morale da pohađaju časove. Nažalost, morale su nekoliko meseci da vežbaju i polažu test zbog kovida 19, koji je zatvorio sve u Holandiji.

Srećom, Saskija van Loufe je položila test iz prvog puta. Nakon godinu i po rada na busu, konačno su imale pokretnu kuću, sa dnevnom sobom, devet kreveta na sprat i jedinstvenom kuhinjom.

Na kraju, potrošile su oko 40.000 dolara na renoviranje, a 17.000 dolara su dobile iz kampanje za grupno finansiranje.

Četiri žene ne žive u autobusu puno radno vreme. Umesto toga, one naizmenično ugošćuju putnike i voze autobus za goste. Dva kreveta na drugom spratu su za njih, a ostalih sedam kreveta za goste.

Do kraja 2021. godine njihov hostel La Karavana konačno će krenuti na put.

Za sada, La Karavana je proputovala nekoliko regiona u Holandiji, uključujući Overijsel i Groningen.

Ukoliko ste zainteresovani da rezervišete ostanak u hostelu, možete to učiniti na dva načina.

Možete da iznajmite svih sedam kreveta sa prijateljima i da radite sa domaćicama i da napravite plan puta.

Dvoje ljudi iz njenog tima će se pridružiti putovanju kako bi vozili autobus i bili domaćini hostela

Ili možete da iznajmite jedan krevet na putovanju koje već traje, slično hostelu. Na tim putovanjima ćete sresti sedmoro stranaca i dva domaćina.

Za vikend, trošak iznajmljivanja će biti 464 dolara (402 evra), a za nedelju 990 dolara (858 evra), u zavisnosti od tipa putovanja.

Ne možete da bukirate jednu noć u hostelu, a sva jela su vegetarijanska i uključena su u cenu. Ekskurzije i aktivnosti su takođe uključene.

Nakon što je do sada obavila samo nekoliko putovanja, van Loufe je rekla da je uzbuđena što će videti kako posao ide dalje.

Iako trenutno bus ne zarađuje dovoljno da izdržava njih četiri, one su uzbuđene zbog onoga što sledi.

Kreću na svoje treće putovanje u narednih nekoliko nedelja i nadaju se međunarodnom putu u 2022. godini.

"Ponosna sam na nas četiri što smo stvorile ovaj autobus", rekla je Jolize van Loufe.

"Iako nismo imali iskustva u izgradnji autobusa ili posedovanju autobusa, [to pokazuje] ništa nije nemoguće."

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.