Izvor: B92

Perast je jedan od najlepših gradova na crnogorskom primorju. Nalazi se na 12 km od Kotora, u pravcu Risna, u podnožju brda Sveti Ilija.

Baš kao i čitava Boka Kotorska, tako i Perast karakteriše duga istorija, koja počinje još u doba neolita, 3500. godine pre Nove ere.

Ovaj stari grad naziv je dobio po ilirskom plemenu Pirusta.

Prema prema legendi, kraljica Teuta je želela da osigura ulaz u zaliv, pa je istočni deo od Risna naselila plemenom iz Albanije.

Kroz istoriju, mnogi narodi su pokušavali da osvoje Perast, počev od Vizantijskog carstva, mletačkih, francuskih, pa do austrijskih osvajača.

Svako od njih pojedinačno ostavio je za sobom trag na ovom mestu, a uticaj različitih kultura možete da primetite na svakom ćošku ovog primorskog gradića.

U Perastu je 1336. godine izgrađeno brodogradilište koje je radilo do 1813. godine, a svoj najveći procvat doživeo je u 17. i 18. veku kada su lađe ovog grada plovile svetskim morima.

Kuće od kamena

Foto: Shutterstock/Boris Stroujko

Ono što Perast čini unikatnim i izdvaja ga od ostalih gradova jeste arhitektura.

Današnji izgled dobio je u 17. i 18. veku sa najlepšim primerima baroknog stila na čitavom Jadranu.

Zapravo, Perast ima samo jednu dugačku ulicu koja se pruža uz more. Od nje u visinu polaze stepeništa koja vode u više delove do razbacanih kućica.

Iako je ovo mal primosrki grad, u njemu su svoje mesto našle čak 18 crkava i 19 palata.

Simbol grada, svakako, je crkva Svetog Nikole sa svojim impresivnim zvonikom visokim 55 metara koji se ponosno izdiže iznad građevina.

Međutim, zbog nedostatka novca nikada nije završena.

Od palata najimpozantnija je palata Bujović koja je divan primer renesansno-barokne arhitekture.

Prema predanju vlasnik Vicko Bujović je bio veoma ponosan na nju. Te, kada je graditelj izjavio da može da sagradi lepšu, Bujović ga je u napadu besa bacio u more sa krova palate.

Danas, u ovoj palati nalazi se Muzej grada Perasta koji obiluje svedočanstvima iz burne istorije grada.

Gospa od Škrpjela

Foto: Shutterstock/Shchipkova Elena

Kao što je ostrvo Sveti Nikola nezaobilazni deo Budve, tako se sa obale grada pruža neverovatni pogled na Gospu od Škrpjela.

Čuveno veštačko ostrvo nastalo je nabacivanjem kamenja i potapanjem brodova na podvodnu stenu. Na njemu se nalazi i istoimena crkva, koja je podignuta baš na tom mestu gde se mornarima ukazao lik Bogorodice 22. jula 1452. Na ovaj dan svake godine meštani plove barkama do ostrva noseći novo kamenje. Tradicionalni ritual ima i praktičnu stranu, jer na taj način se nadoknađuje kamenje koje je odnelo more.

Crkvu je oslikao barokni slikar Tripo Kokolja, a krasi je i 2000 srebrnih pločica. Njih su darovali pomorci u znak zahvalnosti sto ih je bog čuvao tokom plovidba. Takođe, ovde se nalazi i najpoznatiji i najvredniji goblen. Vezla ga je Jacinta Kunic čekajući punih 25 godina, svog dragog da se vrati sa broda. Svojevrsni simbol ljubavi ukrasila je sopstvenom kosom. Može se videti kako je kosa u goblenu postepeno postajala sve svetlija dok skroz nije posedela. I još se priča da je nakon toga oslepila.

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.