Izvor: B92

Pre 50 godina prvi supersonični Konkordov avion poleteo je iz Tuluza u Francuskoj. Ovakvo tehnološko otkriće doslovno je pariralo sletanju na Mesec. Od tada konkordi su postavili standarde u avijaciji koje ni danas niko nije nadmašio.

foto: getty

Sve je počelo da se menja samo dva minuta po poletanju sa aerodroma Šarl de Gol 25. jula 2000. godina kada se zapalio levi motor konkorda i pao 15 kilometara od Pariza, u nesreći u kojoj je poginulo 109 ljudi i još četvoro na zemlji. Nesreća na letu od Pariza do Njujorka bila je prva nesreća Konkordovog aviona sa fatalnim ishodom u njegovoj tridesetjednogodišnjoj istoriji. Uzrok nesreće: slučajni komad metala na pisti koji je probušio gumu i izazvao eksploziju koja je potom stigla i do rezervoara. Upravo je ovaj događaj označio početak kraja komercijalnih supersoničnih putovanja. Konkord je i zvanično obavio svoj poslednji let tri godine kasnije, a to se može smatrati retkom tehnološkom regresijom. Od tada nijedna putnička letelica nije probila zvučni zid.

foto: getty

Dizajniran više u obliku svemirske letelice nego aviona mogao je da dostigne visinu od skoro 17.000 metara, što je više od današnjih komercijalnih letelica, tačnije dovoljno visoko da su putnici mogli da vide oblik Zemlje i putuju brže od brzine zvuka. U pitanju je tolika brzina da dok bi se otvorio šampanjac avion je već prešao 16 kilometara. Tako ni ne čudi činjenica da je let od Njujorka do Londona trajao samo tri i po sata.

Iz političkih razloga pravo na korišćenje Konkordovih aviona imale su avio-kompanije Britiš ervejz i Er Frans, koje su, prema mišljenju ostalih, uveliko zakoračile u budućnost.

foto: getty

Ali posedovati konkord bilo je više od toga. Za Britaniju i Francusku bio je to simbol jedinstvenosti i nacionalnog ponosa. U posleratnoj eri, konkordov legendarni dizajn postao je simbol optimizma i progresa, ali i definicije da je vreme novac.

Tako je karta za njegovo poslednje putovanje 2003. godine koštala čak 7.000 funti, a i ranije su njime leteli isključivo oni dubokog džepa. Ser Elton Džon, Šon Koneri, Mik Džeger, kraljica Elizabeta II i mnogi drugi poznati koji su još više letenje konkordom činili glamuroznim.

foto: getty

I letovi su sami po sebi bili veoma uzbudljivi. Čak i oni najiskusniji jedva su čekali da polete i osete magiju konkorda. Čim bi poleteli, putnici bi u jednom trenutku osetili nežno podrhtavanje koje je značilo da se avion prebacio na supersonični režim, Inače, sam osećaj letenja bio je isti kao i u svakom drugom avionu.

Iako su avioni starili, njihov enterijer se razvijao, pa je osećaj sofisticiranosti uvek bio prisutan. Osamdesetih je Konkord počeo da pravi profit, pa samim tim i da ulaže u kožna sedišta, udobnije toalete, i dalje ponosno držeći status poslednjeg simbola zlatne ere putovanja.

“Za let konkordom ste uvek morali da se sredite jer se nikad ne zna koga biste mogli sresti“, prisetila se Sindi Kraford.

foto: getty

Devedesetih pak, počinje nova era u kojoj se avio-kompanije okreću komforu tokom leta, ali i većem broju putnika. S druge strane, konkord i dalje ostaje manji, sa 40 sedišta u prednjoj i 60 u zadnjoj kabini. Doduše, još nije postao „demode“, pa je i dalje bio karakterisan kao drugačija vrsta luksuza.

Nestanak konkorda i danas se najviše pripisuje toj fatalnoj nesreći u julu 2000. godine, ali ne treba zanemariti ni ekonomiju koja je igrala značajnu ulogu. Konkord je bio dizajniran tako da u što kraćem vremenu preveze putnike od tačke A do tačke B, ali po veoma visokoj ceni karte. U isto vreme avio-kompanije su počele da obaraju cene karata, što se mnogim ljudima više isplatilo, pa čak i po cenu dužeg putovanja. A tu su i privatni avioni kojih je bilo sve više, a još ako uzmemo u obzir i smanjenje avio-saobraćaja posle 11. septembra, kao i visokih troškova i malog profita – Konkord je počeo da pada u zaborav.

foto: getty

Da su druge kompanije razvile sopstvene supersonične letelice, sve bi to bila druga priča. Nažalost, geopolitika je odigrala svoje i poslednji let je obavljen te davne 2003. godine.

foto: getty

Postoji nada da će određeni broj manjih avio-kompanija pokušati da preveze putnike brže od zvuka. Najviše obećava Bum (Boom), američka kompanija koja poseduje sve veći kapital i entuzijazam da napravi ovako nešto. Za avio-nostalgičare ovo je samo dašak nade da ćemo konačno izaći iz tehnološke regresije u kojoj se avijacija nalazi još od devedesetih godina prošlog veka.

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.