Izvor: B92

Lako je mrzeti blogere koji pišu o putovanjima. Njihova karijera se zasniva na tome da putuju svetom, prave sjajne fotografije i odsedaju u preskupim hotelima za džabe. Ali čini se da je sada i hotelima koji su ih gostili dosta!

Ove blogere ne treba generalizovati, među njima zaista ima onih koji naporno rade i koji daju korisne savete svojim čitaocima, ali na jednog takvog dolazi stotine onih koji se nazivaju „influenserima“ bez ikakvog pokrića. Uglavnom se takvi nameću hotelijerima, a njima je već prekipelo.

“Sramotno bi bila lepa reč za većinu travel blogera“, kaže Gilbert Oti, takođe travel bloger. – “Sramotna generacija ’ja, ja i samo ja’ je otišla predaleko. Radio sam tri posla da bih pokrenuo svoj sajt, a onda sam radio četiri godine toliko naporno da bih mogao da kažem da sam legitiman travel bloger. Ovi ljudi kupuju pratioce, poziraju polugoli i žele da postanu poznati preko noći, a onda hotelima daju lažna obećanja. Naravno da su se zasitili. Sada je mene sramota da bilo šta pitam ili predložim jer su mi takozvani ’influenseri’ sve uništili.“

Dusit Tani, luksuzan rizort na Maldivima, dobija minimalno šest mejlova dnevno od kojekakvih blogera.

“Ljudi nam kažu da žele da dođu na Maldive deset dana, all inclusive, a zauzvrat će da objave dva posta na Instagramu za možda dve hiljade pratilaca“, požalila se marketinška menadžerka hotela Kejt Džouns.

Inače, da naglasimo da takav aranžman košta blizu 7.000 dolara u ovom hotelu.

“Njihovi zahtevi su nečuveni. Traže dve vile za četiri noćenja i besplatnu hranu da bi mi ostavili ocenu na Trip Advisoru. Ti influenseri su u potpunosti promenili način na koji funkcioniše PR danas. Skoro 25 odsto mejlova koji mi dnevno stignu su od takvih ljudi, a samo jedan odsto može da pruži nešto mom klijentu“, kaže Nataša Eldred, vlasnica agencije Shine PR, čiji je klijent hotel Keemala u Puketu na Tajlandu.

Šta kažu blogeri?

Blogerka Kejt Mekali, koja godinama vodi blog AdventurousKate, kaže da se ovim poslom bavi veoma profesionalno i da je retko kada negde odsedala za džabe.

“Većina mojih prihoda dolazi od marketinga. Nikada nisam morala da se oslanjam na kompenzacije“, kaže ona.

Kako hoteli biraju s kim žele da rade?

Karolin Blejk, koja vodi PR agenciju za luksuzna putovanja Shellwood Blake, kaže da prvo moraju dobro da istraže potencijalnog travel blogera pre nego što ga predstave klijentu.

“Da li su ljubazni? Da li su mi poslali linkove svojih naloga? Obično to ne urade. Ako influenser sedi na slonu, nosi krzno ili pliva sa delfinima, onda to definitivno nije osoba koju želimo da predstavimo klijentu bez obzira na to koliko ima pratilaca“, kaže ona.

Catching every sunset ❩

A post shared by JACK MORRIS (@doyoutravel) on

Stručnjaci ističu da je svaki pratilac bitan, te da su određeni travel blogeri sa 2.000 pratilaca vredniji promoteri hotelijerima od nekih koji imaju milion.

“Travel blogeri i influenseri su realtivno nov fenomen i u suštini tu nema velike razlike od nekadašnjih novinara koji su radili putopise. Problem je što ih ima sve više i to nisu više ni novinari. Potrebno je samo da prođe malo vremena da se, kao i među fešn blogerima, pokaže ko tu zaista vredi i zaslužuje svoje mesto pod suncem“, zaključuje Džemima Gibons, analitičarka društvenih mreža.

#followmeto the Bintan Island with @natalyosmann 🎈

A post shared by MURAD OSMANN (@muradosmann) on

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.