Izvor: Guardian

Autor: {"id":453196,"id_news":1315856,"name":"","surname":"Guardian"}

Dušanbe se potpuno promenio u poslednjih deset godina, ali njegovi stanovnici i redovni gosti primećuju da je reč o promeni nabolje.

U vreme kad je postao prestonica Tadžikistana 1924, Dušanbe je bio selo od svega nekoliko hiljada stanovnika. Međutim, rastao je i nastavlja da raste vrtoglavom brzinom, pa se procenjuje da će se do 2030. njegova teritorija utrostručiti, a populacija porasti s 800.000 na 1,2 miliona.

Grad, koji je nekad bio poznat kao Staljinabad ("Staljinov grad"), raste i u širinu i u visinu. Sovjetske zgrade su demolirane i zamenjene višespratnim stambenim blokovima i soliterima. Parkovi su obnovljeni, putevi prošireni, umesto tradicionalnih bazara, podignuti su moderni supermarketi...

Pre nekoliko nedelja, čuvena pijaca Šahmansur, poznata kao "zeleni bazar" ,zauvek je zatvorena. Na nekoliko minuta hoda od nje, u junu prošle godine podignut je Achaun tržni centar, prvi u Dušanbeu.

Barakat je bila jedna od najstarijih pijaca u gradu, srušena je pre nekoliko godina i zamenjena novom zgradom Nacionalnog muzeja. Takođe, nedavno je počelo demoliranje stare zgrade gradske skupštine u blizini trga Dusti, s kog je srušena Lenjinova statua u protestima 1991, a na tom mestu gradi se novi parlament. Umesto nekadašnje glavne pošte, podignut je veliki neboder.

Prema najnovijem urbanističkom planu, Dušanbe će se širiti ka jugu, a Avenija Rudaki dobiće tornjeve blizance od po 30 spratova.

Na zapadu će do kraja sledeće godine biti završen prvi izdignuti auto-put, a dobiće više od 20 petlji do 2025. Iste godine biće početa izgradnja prvog metroa.

Mlađe generacije, naročito studenti iz drugih delova Tadžikistana, zadovoljni su novim urbanističkim planom, ali neki stanovnici, naročito stariji, žale za prošlošću grada.

Palata naroda, rezidencija predednika Tadžikistana (Foto: Thinkstock)

Pisac Abdukader Rustam veruje da je manija građenja započela prvenstveno zbog želje za bogaćenjem kod određenih društvenih struktura, ali naglašava da će takve promene imati i veliki simbolički uticaj.

"Mislim da vlasti Tadžikistana žele da unište sećanje naroda", kaže on. "Za buduće generacije će delovati da istorija počinje od danas, kao da ničeg ranije nije bilo. Vlada će reći ljudima: 'Mi smo napravili istoriju, grad i državu'."

Savremena istorija Dušanbea, međutim, počinje 1927. kada je napravljen prvi urbanistički plan za selo od 6.000 stanovnika. Dve godine kasnije, ime je promenjeno u Staljinabad i taj naziv je zadržao do 1960.

Neke od najznačajnijih građevina podignute su tridesetih i četrdesetih godina, među njima Ajni opera i Baletski teatar, kao i nekadašnja predsednička palata. Ovo potonje nekada je bilo sedište Centralnog komiteta Komunističke partije Tadžikistana, a sada je privremena kancelarija gradonačelnika Dušanbea Rustama Emamalija, najstarijeg sina predsednika države Emamalija Rahmana. I ona bi uskoro trebalo da bude srušena.

Opera i Teatar su, međutim, pod zaštitom u novom urbanističkom planu i nalaze se na listi 15 građevina od kulturnog značaja, zajedno sa čajdžinicom " Chaykhana Raahat" iz sovjetske ere, bivšom salom filharmonije, koja je sada u vlasništvu medijske kuće "Safina" i palatom Vahdat.

Ali druge, poput ruskog pozorišta "Majakovski" i bioskopa "Jami", već su sravnjene sa zemljom uprkos protestima.

Fotografija iz Dušanbea pedesetih godina prošlog veka (Foto: Gettyimages)

"Danas, kad celi svet teži zaštiti istorijskih delova grada, nemamo pravo da eliminišemo ono što su gradili naši očevi", stoji u jednoj onlajn peticiji iz proleća 2016. "To nisu samo građevine, to je naša istorija."

Problem je u tome što je na nacionalnom nivou, pod zaštitom Ministarstva kulture samo četiri od 15 važnih građevina Dušanbea, jer lista nacionalnog nasleđa nije promenjena od 1971.

Sve do proglašenja nezavisnosti 1991. većina stanovnika Dušanbea bili su Rusi i imigranti iz drugih delova SSSR-a. Kad je Sovjetski savez propao, većina je napustila Tadžikistan, ali je program nove vlade preselio stanovnike iz ruralnih područja, uglavnom iz regije Katlan, u Dušanbe i taj novi talas naseljavanja potpuno je izmenio kompoziciju grada.

"Problem je što je u prošlosti došlo do masovnog raseljavanja", objašnjava istoričar Gafur Šermatov. "Za deo sadašnjih stanovnika Dušanbea, a naročito ove na vlasti, grad nema nikakvu vrednost. Oni nisu odrasli ovde. Oni ne osećaju ovaj grad. Oni žele da ostave svoje nasleđe."

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.