CG: vozovi stari, pruga se modernizuje

Posljednja generacija voza koji saobraća na crnogorskim prugama, je '84 – '85. godište, dok su ostali stari i do 40 godina, kaže direktor ŽPCG Dragoljub Šarović

Izvor: Pobjeda
Autor: Đurđica Ćorić

Pet godina od teške željezničke nesreće na Bioču u kojoj je poginulo 47, a povrijeđeno veše od 200 osoba, navršava se danas. Ova nesreća druga je od dvije najveće tragedije koje su se Crnoj Gori dogodile u posljednjih pola vijeka. Prva je zemljotres koji je 15. aprila 1979. godine pogodio Crnogorsko primorje.

Podsjetimo, voz sa oko 400 putnika, koji je saobraćao na liniji Bijelo Polje – Bar, usljed kvara i privremenog zaustavljanja u Bratonožićima, se samopokrenuo. Nakon gotovo 15 kilometara vrtoglavog kretanja, kojim posada nije mogla kontrolisati, voz je udario o stijenu tunela na Bioču, a onda se survao u provaliju.

Ovom prilikom smo pokušali da saznamo šta se u posljednjih pet godina uradilo da se bezbjednost na prugama poveća, u kakvom su stanju vozovi.

- U posljednjih 10 godina Željeznički prevoz Crne Gore, kako je Pobjedi kazao izvršni direktor te kompanije Dragoljub Šarović, nije kupio nijedan voz. Posljednja generacija voza koji saobraća na crnogorskim prugama, je '84 – '85. godište, dok su ostali stari i do 40 godina.

ŽPCG ima pet vozova. Od toga su dva u upotrebi, a tri čekaju generalni remont.

- Vozovi ŽPCG remontuju se svakih pet godina, a opravka jednog, u zavisnosti od modifikacije i modernizacije, košta od 450 do 500 hiljada eura. Na vozovima se obavljaju redovni pregledi – kazao je Šarović.

Iz Željezničke infrastrukture Crne Gore saopštavaju da se u toj kompaniji posvećeno radi na povećanju bezbjednosti i sigurnosti željezničkog saobraćaja. Na pitanje šta se u posljednjih pet godina uradilo da se bezbjednost na prugama poveća, kako se tragedija iz 2006. godine ne bi ponovila, predsjednik odbora direktora ŽICG Zarija Franović je kazao da njega zanima samo ono što se dešava otkad je on na čelu te kompanije.

- Možemo s pravom reći da je sa aspekta infrastrukture bezbjednost željezničkog saobraćaja na zavidnom nivou, u poređenju sa periodom od 2006. godine, i da je to naš prioritetni cilj kojem težimo u svakodnevnom radu – navodi se u saopštenju ŽICG. Oni ističu da je ta kompanija od dolaska novog menadžmenta realizovala ugovore vrijedne 151,1 milion eura.

Šef kabineta ŽICG Igor Damjanović Pobjedi je kazao da niko ne može pouzdano znati da li se može ponoviti željeznička nesreća, jer kako navodi, na to može uticati više faktora.

- Uzrok nesreće na Bioču nije stanje infrastrukture, već je to bio ljudski faktor i otkazivanje kočnica – kazao je Damjanović.

Biočki sindrom

Kada je tog 23. januara 2006. godine u Kolašinu profesor fizičke kulture Vesko Vlahović ušao u lokalni putnički voz, nije ni slutio da će samo par sati kasnije smrti gledati u oči.

Pokušavao je da sve što prije zaboravi, ali nije uspio. I danas je, kaže, kod preživjelih prisutan takozvani „biočki sindrom“, odnosno psiho – fizičke reakcije uzrokovane podsjećanjem na tragediju.

Nakon nesreće, Vesko nikada više nije ušao u voz. Kaže da ne vjeruje da se po pitanju bezbjednosti na crnogorskim prugama išta promijenilo u odnosu na taj januarski dan.

- Nemam ništa protiv željeznice i časnih ljudi koji svoj hljeb tamo zarađuju. Nezadovoljan sam neprimjerenim odnosom rukovodstva te kompanije i institucija sistema prema akterima ove tragedije – kaže on.

Drobnjak jedini osuđen

Podsjetimo, jedini krivac za željezničku tragediju je mašinovođa Slobodan Drobnjak. On je u Višem sudu u Podgorici osuđen na šestogodišnju kaznu zatvora, dok je 11 rukovodilaca i zaposlenih u željeznici oslobođeno odgovornosti. U presudi Drobnjaku je navedeno da je usljed kvara sistema za kočenje u vozu, od četiri kočne papuče iskoristio tri, s tim što jedna nije bila pravilno postavljena.