Vrsar se u mom životu najpre pojavio iz zvučnika, u obliku rime iz stihoklepnice Đoke Balaševića: Na stanici u Puli, pod vrelim suncem leta / sam čekao autobus i svirao gitaru / Tad sela je kraj mene, i pitala dal' smeta / i znam li dobar hotel u Rovinju il' Vrsaru.
Vrsarski raj
Tada sam se zapitao hoću li se i ja ikada upoznati sa tim Vrsarom koji se rimuje sa gitarom i u kojem Katrin iz Dižona muva novosadskog Đoku. Kada sam se leta 1984, obreo u toj istarskoj varoši na moru nije delovala nimalo pevljivo. Više pospano. Smeštena je između slavnijih destinacija, Rovinja i Poreča. Ovamo su dolazili ljudi koji nisu hteli ili mogli da sebi priušte fensi obalu u komšiluku, ili oni koji su cenili mir. Na recepciji hotela Belvedere, koji je izgledao veoma moćno za nekoga ko nikada do tada nije spavao u hotelu na moru, počeli su da se izvinjavaju mojoj devojci i meni. Hotel je pun, ništa od dvokrevetne sobe. Ali ako bismo pristali.
Ukratko, dali su nam mnogo skuplji bungalov na padini iznad mora. Iz perspektive mladunčeta koje se od detinjstva muvalo po sindikalnim kampovima u Boki ili pod šatorima u Makarskoj leto te godine u Vrsaru izgledalo je kao luksuz do tada viđan jedino u provincijskom bioskopu. U Vrsaru sam shvatio da raj postoji, da je blizu i da ga obični smrtnici poput mene mogu okusiti. I to sve zbog toga što je moja devojka studirala turizam, pa je znala kako da pronađe najbolje po najmanjoj ceni.
Gola Koversada
Da idila ne bi bila previše zašećerena pobrinuo se nazeb koji je usred leta navukla moja devojka. Bila je nedjelja i na recepciji hotela su nam rekli da je jedina otvorena apoteka nekoliko kilometara niz obalu - kada naiđemo na ulaz u Koversadu da pitamo tamo.To ime mi ništa nije značilo.
Šetnja uz obalu ispod borovih grana bila je prijatna. Na kapiji koja je imala neku vrstu portirnice pitali smo za apoteku, čovek nas je uputio, samo pravo. Primetio sam da nešto nije u redu. Sredovečni par koji je prošao pored nas bio je potpuno nag. Zgledao sam se sa devojkom. Ona je znala odgovor – to je nudistička zona, najpoznatija u Jugoslaviji.
Neću da opisujem sopstvenu zbunjenost – ne znaš kuda da gledaš. Ljudi koji su čekali u apoteci bili su goli. A apotekari u belim mantilima, potpuno građanski odeveni. Bilo je u tome nečega beskrajno smešnog. Ne sećam se, ali pretpostavljam da se većina ljudi tada nije brijala u intimnom predelu. Verovatno je nudistička plaža ujedno bila i beskrajna izložba potpazušnih i međunožnih šubara. Sve je to praćeno vavilonskom pometnjom – jezici su se mešali iznad gole kože čineći radostan zvučni kolaž.
Čudno, ali osetio sam i nelagodu zbog toga što smo mi jedini odeveni. Go čovek na ulici jeste senzacija, ali i čovek u odeći usred nudističkog kampa. Osećao sam se "kao krme u Teheranu” što bi rekli u Bosni. Dobro je da smo brzo pokupili lek i otišli. Naravno, razgovarali smo o tome da li bismo i mi mogli biti tako slobodni. U nama se kolebalo srce koje je navijalo za muziku iz decenije "dece cveća” i nesvesni, ali jak poriv patrijarhalnog Balkana. Mislim da je ovo drugo ipak odnelo prevagu.
Vrsar 2018
Povratak u Vrsar posle toliko vremana na jedno septembarsko letovanje bio je skopčan sa rizikom. U devetom mesecu u Istri zna danima da pljušti. Ali imali smo sreće – ona nazebla devojka koja lek traži u nudističkom kampu i ja opet smo pošli u Vrsar zajedno – samo sada već duboko u novom milenijumu. Zlatni, sunčani dani su, kako je rekla naša ljubazna domaćica, krajem leta u Istri pravi poklon.
Ta nedelja je donela nekoliko iznenađenja. Pre tri i po decenije smo registrovali da postoji Vrsar na bregu, ali tamo nismo išli. Imali smo polupansion, pa se naš život odvijao između plaže, hotelskog restorana i bungalova. Prošetali bismo obalom ne ulazeću u restorančiće i to bi bilo to.
Već prvog dana pokušali smo da nađemo hotel i bungalov iz davnih, srećnih dana. Hotel je zatvoren radi renoviranja. Došlo mi je da pomilujem njegove plave škure. Ni bungalovi nisu bili tu gde smo ih ostavili. Verovatno su renovirani, izgubljeni u nizu tipskih kućica za turiste. Prošetali smo i do Koversade. Sve je izgledalo malo pohabano, ali čisto i uredno.
Odlučili smo da je dosta uspomena i okrenuli smo se čarima današnjeg Vrsara.
Vidikovac pod krošnjom
Ovaj put smo bili smešteni nadomak starog grada na bregu. To je donelo sasvim drugačiji pogled na Vrsar. Već drugog jutra nismo sišli odmah prema obali već smo skrenuli u Ulicu Rade Končara koja vijuga kroz gornju varoš. Desno se izvio zvonik Svetog Martina. Brdo je ustvari prvobitno mesto gde je nastalo naselje. Tek posle se Vrsar turistički protegao uz obalu. Uličice unaokolo su mirne, osim ako grupa Bavaraca ili Holanđana ne odluči da protutnji njima galameći onako kako to nikada ne čine kod kuće.
Tog septembarskog jutra smo nabasali na mesto koje zaslužuje podrobniji opis: Ogromna krošnja listopadnog drveta, ispod njega kameni sto i klupe, a oko toga barske stolice. Priđemo ogradi koja odvaja tu prirodnu terasu od strmine i krovova koji se stepenasto spuštaju ka moru. I onda niz otoka – zelenih bubotaka na plavoj plohi vode. Kažu da ih ima 18 i imaju imena kao što je Salamun i Orlandin. Nije mi palo na pamet da ih brojim. Samo sam ih zaljubljeno gledao.
Treba li reći da smo naredna dva sata proveli tu, u hladu, uz kafu i pecivo. I da nam se nigde nije išlo jer je jasno da smo pronašli lepotu koju smo tražili.
Ladonja i ljudi koji jedu lotos
Drvo koje nam poklanja dubok 'lad zove se Ladonja. Književni hrvatski za to drvo ima naziv "crni koprivić”, a srpski "košćela”. Ovaj primerak koji je nama dat je zaista raskošan. Čitam na tabli za turiste šta su ladonje u Istri – to su mesta gde se većalo, sudilo zločincima, gde su se okupljali ljudi na razgovor, da sklope posao ili ugovore brak. Ladonja je istarsko ime za agoru, tu ponekad nije bilo mesta za sve koji su hteli u njegov hlad.
Odisej je negde na obali severne Afrike sreo lotofage – ljude koji jedu i drugima nude plodove lotosa. Dvojici Odisejevih saputnika toliko su se svideli ti plodovi i miroljubivi "ljudi koji jedu lotos” da nisu hteli dalje. Odisej ih je morao na silu odvući na brod.
Taj starogrčki "lotos” mnogi povezuju sa plodom košćela, jer ladonja zaista daje slatke i jestive plodove i veoma je rasprostranjeno mediteransko drvo.
I mene je moja draga skoro na silu morala odvući na plažu. Da to nije učinila ja bih sve do danas sedeo pod vrsarskim Ladonjom.
Na izvoru
To je odlično mesto da se razmisli o svima koji su ovde nekada živeli. Histri, venetsko-ilirsko pleme, kojem Istra duguje ime, bili su prvi koji su ovde stvarali gradove. Sve dok nisu došli Rimljani (uvek dođu neki rimljani) i osvojili Istru. Poslednji histarski kralj Epulon se fanatično branio. Njegovi ratnici su ubijali sopstvene žene i decu da pokažu neprijatelju na šta su spremni. Kada više nije bilo izlaza – Epulon se ubio. Posle se istorija odvijala kao poznati film o raznim gospodarima – Franci, Vizantija, Venecija, Austrougarska, Italija, Jugoslavija...
U rimskim hronikama mesto se zove Ursaria, Ursarium, Vrsarium, Orsaria, od čega se daju izvesti i italijanski i hrvatski naziv mesta – Orsera i Vrsar. Pretpostavlja se da je pramediteranska reč za izvor – ur – ušla u koren naziva mesta jer su moreplovci ovom obalom sve do ulaza u Limski zaliv, gde se smestio Vrsar, svraćali po vodu.
1945. gradić od hiljadu-dve duša skoro se ispraznio jer su Italijani pobegli, a naselili su se ljudi sa Brača i iz Dalmacije.
Prvi iz plemena Histri
Drugi boravak u Vrsaru samo je nadopunio davno sećanje na raj. Plaže su betonske ploče sa kojih se na ureženim ulazima spuštate u more. Zimzelenog drveća iznad klupa sa pogledom na pučinu i ostrvlje ima u izobilju. Po savetu gazdarice nismo išli u fensi lokale u luci već smo za menzu proglasili narodsku konobu Srdela u kojoj istarsko vino i srdele sa roštilja imaju pristojnu cenu i odličan ukus.
Naravno, vraćali smo se pod Ladonju da nas zagrli njegov hlad dok gledamo, a ne možemo da se nagledamo mora prošaranog ostvima.
Izgleda da je reklamni slogan grada tačan - Orsera ispira (Vrsar inspiriše) - pa sam o trenucima pod Ladonjom u noći pre odlaska nešto zapisao:
očima prvog iz plemena Histri umeš da pogledaš uvalu i otoke broševe na plavoj plohi ali mu ne možeš uhvatiti misao
možda je nije ni bilo samo divljenje od kojeg jezik postane trom možda nešto poput molitve božanstvu vode ili psovka pošto nema dalje
gledaš tim očima ali misao beži u soli se rastvaraju prva značenja razotkriva se smisao samovanja u blistav dan
ćutiš kao mnogi pre tebe dok more govori
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
U noći između 13. i 14. aprila oružane snage Irana izvele su masovni vazdušni napad na Izrael, u kome je korišćeno na stotine komada lutajuće municije, krstarećih i balističkih raketa.
Podizanje gotovine za kupovinu postaje sve popularnije među potrošačima u Nemačkoj. Ukupni obim gotovinskih plaćanja prošle godine je porastao 20 odsto na 12,31 milijardu evra.
Bliski istok, zbog promene ravnoteže snaga i dubokih kriza, pre svega palestinsko-izraelske, može se smatrati buretom baruta i ima potencijal da dovede ne samo do regionalnog sukoba, već i do globalnog konflikta.
Ruski naučnik Aleksandar Kuranov (76), koji je radio na hipersoničnim tehnologijama, osuđen je danas pred sudom u Sankt Peterburgu na sedam godina zatvora za izdaju nakon što je optužen za odavanje državne tajne stranim državljanima.
Siniša Mali razgovarao je danas u Vašingtonu, sa zamenikom direktora Međunarodnog monetarnog fonda Bo Lijem i direktorom Departmana za Evropu MMF-a Alfredom Kamerom i istakao da je MMF dao dodatnu podršku daljem razvoju programu "Srbija 2027".
Ruski naučnik Aleksandar Kuranov (76), koji je radio na hipersoničnim tehnologijama, osuđen je danas pred sudom u Sankt Peterburgu na sedam godina zatvora za izdaju nakon što je optužen za odavanje državne tajne stranim državljanima.
Italijanska policija uhapsila je najtraženijeg američkog begunca prošle nedelje. On je nosio tri skrivena noža na prepunom Trgu Svetog Petra ispred Vatikana, izjavio je danas izvor iz pravosuđa.
Predsedavajući američkog Predstavničkog doma Majk Džonson je govoreći o davanju podrške Kongresu Ukrajine naglasio kako bi mogao da nastavi dalje ukoliko se rat u Ukrajini ne zaustavi.
Vest da je sedamnaestogodišnja gimnastičarka Marija Heranz Gomez preminula u četvrtak u Univerzitetskoj bolnici u Kabaniljasu del Kampu, u Gvadalahari, ostavila je ceo svet u šoku.
Nakon što je imao 10 nominacija za Oskara u prethodnoj godini, Martin Skorseze ima u planu dva nova projekta, a jedan od njih je biografski film o Frenku Sinatri.
Kremlin spokesman Dmitry Peskov said today that he has no information about the alleged detention in Germany of two people suspected of working for the Russian special services.
Ana Brnabić addressed the public and said that all the demands of the opposition regarding the elections were accepted, so the local elections will be held on June 2, as well as the city elections.
Director of the Office for Kosovo and Metohija, Petar Petković, spoke from Brussels after another round of talks within the dialogue between Belgrade and Pristina.
The former director of intelligence at Israel's Mossad intelligence agency says that targeting nuclear facilities in Iran is one of the options to respond to an attack on Israel, writes Sky News.
Huawei je predstavio svoju novu vodeću seriju, Pura 70, u pokušaju da oživi svoje poslovanje na tržištu telefona koje je pogođeno američkim sakcijama.
Motorola je na događaju u Beogradu regionalno predstavila nove članove edge 50 porodice: Motorola edge 50 ultra, Motorola edge 50 pro i Motorola edge 50 fusion.
Predsednica Skupštine Srbije najavila da će izbori u Beogradu i u više od 80 gradova i opština u Srbiji biti istog dana, iako mandat pojedinih lokalnih samouprava ističe kasnije.
Komentari 52
Pogledaj komentare