Tajland: Put u zemlju osmeha

Bangkok - azijska Venecija, koja sve više privlači turiste iz naše zemlje. Teško da ćete na svetu naći ljubaznije domaćine od nasmejanih Tajlanđana

Izvor: Novosti/Dušan Stojakoviæ

Utorak, 15.12.2015.

08:28

Default images

Ako bi postojalo takmičenje za najljubaziju naciju na svetu, Tajlanđani bi se sigurno našli u vrhu liste. Toliko prisno iskazani gostoprimstvo, osmesi i predusretljivost pravo su iznenađenje za poslovično hladne Evropljane. Skoro na svakom mestu, od taksija, gradskog prevoza, hotela, prodavnice, nasmejani Tajlanđani elegantnim naklonom sa rukama sastavljenim kao za molitvu požele vam "Savadi krab", što je na njihovom jeziku univerzalni pozdrav za dobro jutro, dobar dan ili dobro veče.

Posle početne neverice, iskrena ljubaznost počinje da prija. Kad kročite na njihovo tlo i suočite se sa živopisnom prirodom u koju je uklopljena moderna tehnologija koja se ogleda u najvišim soliterima na svetu, auto-putevima i železnicama koji su podignuti na stubove visine i preko 20 metara, sledeće osećanje koje putnika namernika obuzme jeste poštovanje.

Zato i ne čudi što milioni ljudi sa svih svetskih meridijana biraju zemlju osmeha - Tajland i njegovu prestonicu Bangkok za odmor i uživanje. I građani Srbije, uglavnom oni sa malo dubljim džepom, prepoznali su ovu azijsku zemlju kao poželjnu destinaciju za letovanje. I to letovanje kad mu vreme nije - od oktobra do marta, jer na Tajlandu je leto dok je u Evropi zima. Statistike pokazuju da više od 7.000 Srba godišnje poseti ovu prelepu zemlju.

Malo poznat podatak je da je Tajland, koji se do 1939. godine zvao Sijam, jedina azijska zemlja koja nije bila kolonija. Njihova kraljevska dinastija (trenutno vlada Rama deveti) je shvatila da nekadašnje velike sile, pre svega Britanija i Holandija žele da se dokopaju njihovih bogatstava, pa je veštim sporazumima dogovorila slobodnu trgovinu i izbegla gubitak suvereniteta. Da su talentovani za politiku i biranje saveznika svedoči i činjenica da su posle Drugog svetskog rata postali prijatelji Sjedinjenim Američkim Državama. Za vreme rata u Vijetnamu (1955- 1975), kao snažan antikomunistički partner, Tajland je bio mesto gde su se američki vojnici odmarali od ratnih dejstava u susednoj državi.

Zahvaljujući tom partnerstvu, stigle su i investicije, koje su vredni Tajlanđani iskoristili i postali jedna od najrazvijenih zemalja u ovom delu Azije, a rekorderi po izvozu tehničke robe, pirinča i garderobe.
Iako bogata država, Tajland je i pun kontrasta. Velelepne i ultramoderne građevine u Bangkoku nakačene su na napajanje strujom sa običnih bandera na kojima su razvučene na stotine kablova. Zašto? Zato što je Bangkok azijska Venecija. Grad je podignut na obalama reke Čao Praj, nedaleko od njenog ušća u Tajlandski zaliv. Pošto je Bangkok na samo dva metra nadmorske visine i na močvarnom je tlu, njegovi neimari su kroz vekove pretvarali močvaru u tlo pogodno za život. To su uspeli, ali nažalost kablove za struju ne smeju da stavljaju pod zemlju, jer u vreme monsunskih kiša desi se da pojedini delovi Bangkoka budu poplavljeni.

Ipak, Venecija na Čao Praju ima toliko toga da ponudi da je malo i mesec dana boravka. Što se smeštaja tiče, luksuza ne nedostaje. Izuzetno kvalitetan hotel može da se nađe za pedesetak evra, jer Bangkok ima na stotine hotela, od malih porodičnih, do svih poznatih svetskih lanaca. Možda je najveća atrakcija "Baijoki skaj hotel", najviša kula u Bangkoku sa 88 spratova, gde je na samom vrhu restoran sa nezaboravnim pogledom na metropolu u kojoj živi nešto manje od sedam miliona ljudi.

Kada ste u Bangkoku, onda morate da vidite i najvažnije atrakcije. To su svakako kraljevske palate - Velika i Letnja (Bang pa-in), koje svojom lepotom ostavljaju bez daha. U Velikoj palati je smeštena statua smaragdnog Bude od prvoklasnog žada. Spektakularne statue su i u Hramu ležećeg Bude (Vat po), gde je smešten kip dugačak 46 i visok 15 metara.

U Tajlandu postoji mnoštvo festivala. U vreme posete srpske grupe novinara, koja je ovu predivnu zemlju uspela da vidi zahvaljujući ljubaznosti Tajlandske turističke organizacije i "Katar ervejza" održavan je "Loi kratong" ili Festival svetla. Reč "Loi" znači plutajući, a "kratong" - plutajuću posudu u obliku lotosovog cveta. Te večeri ljudi silaze na reke i puštaju cvetne korpice sa upaljenom svećom i mirisnim štapićima. Veruje se da prilikom puštanja korpice treba poželeti neku želju. Na hiljade cvetnih korpica sa upaljenim svećama naprave pravi vizuelni spektakl na reci Čao Praj.

Povodom ovog praznika organizuje se nešto poput naših vašara, a poseban doživljaj je u festivalu svetla uživati u Etno-selu "Sampran" gde Tajlanđani uzgajaju organsku hranu, ali i proizvode svilu, po kojoj je zemlja i postala jedna od najpoznatijih. Seljani na tezgama ponude hranu i suvenire i uz specifičnu muziku slave svoj praznik.

Kada smo pomenuli svilu, da biste saznali kako je ova tkanina postala zaštitni znak Tajlanda treba posetiti Muzej Džima Tompsona. U samom centru Bangkoka u nekadašnjoj Tompsonovoj rezidenciji nalazi se postavka, koja vas upoznaje s činjenicama o tome kako se ovaj penzionisani oficir, posle vojne službe zaljubio u Tajland, vratio se i nastanio u Bangkoku. Tompson je razvio posao proizvodnje visokokvalitetne svile, koja je postala obavezan materijal najpoznatijih svetskih modnih kreatora.
Željni spektakla mogu da posete Sijam Niramit, salu sa najvećom pozornicom na svetu, koja je ušla u Ginisovu knjigu rekorda. U modernom zdanju održava se spektakularan šou, koji prikazuje filozofiju života ove budističke zemlje. A šou sa spektakularnim efektima i s letećim igračima završava se čak sa pravim pravcatim slonom na bini.

Nabrajanju atrakcija ne bi bilo kraja, tako da, uz dobrog vodiča, skoro sigurno odlazak na Tajland može biti putovanje iz snova. Odlučiti se za grupne ture ili uzeti samo vodiča i taksi je stvar izbora. Ličnog taksistu možete angažovati za sitne pare, jer i najduža vožnja košta svega tri-četiri evra. Razlog za to je prejeftino domaće gorivo. Litar dizela je 30 evrocenti, a litar tečnog gasa dvaput jeftiniji.

Osim svile i pirinča, tehnika i tehnologija su grane koje karakterišu ovdašnju privredu. Skoro da nema tehničke novotarije koja se ne prizvodi u Tajlandu. Televizori, računari, moderni mobilni telefoni i ko zna kakve sve sprave visokog kvaliteta, plod su vrednih ruku Tajlanđana. Pošto proizvode za ceo svet, tehnika je ovde veoma jeftina, pa ko želi da nabavi dobar telefon, tablet, laptop ili foto-aparat, na Tajlandu je to pet do deset puta jeftinije nego u Srbiji.

Postoje i kopije tehničkih uređaja, koje su do te mere verodostojno i kvalitetno urađene da se kupovinom može prilično profitirati. Naravno, ukoliko se ne krše carinski propisi.

Da ne bi turisti lutali po milionskoj metropoli, u Bangkoku postoje za nas nezamislivo veliki tržni centri gde na hiljadama kvadratnih metara prodajnog prostora možete naći baš sve - od igle do lokomotive. Na primer, u čuvenom tržnom centru MBK možete da pronađete "ajfon" poslednje generacije za 150 evra. Za slične pare može se pazariti i najmoderniji "Samsungov" android model. Foto-aparati su bukvalno bagatela i kvalitetan "idiot" košta ne više od 50 evropskih novčanica.

A ako se ljubitelju tehnike na putovanju pridruži i neko ko voli klasičan šoping krpica, onda je za njega Bangkok idealna destinacija. Tajland uslužno šije za sve poznate svetske marke. Od "Ralf Lorena", pa do "Prade". Za nešto manje para nego u Evropi može da se kupitfirmirana garderoba, ali Tajland je carstvo "fejkova", odnosno iskopiranih modela svetskih brendova.

Čim potpišu ugovor sa poznatim proizvođačem, dobiju tehnologiju. Kada završe ugovore, oni sa svojim materijalima prave verne kopije. Pošto Tajland ne izvozi tu robu, svetski proizvođači im to tolerišu, a turistima se isplati da obnove garderobu za male pare. Koliko je povoljno, najbolje svedoči to da je polo košulju neke od poznatih firmi poput "Polo sporta", "Tomi Hilfingera" ili "Ganta" moguće kupiti za dva do tri evra po komadu. Na prvi pogled, skoro da je nemoguće razlikovati original od kopije. Pripadnice lepšeg pola tvrde da su najbolji lažnjaci ženskih torbi "Luj Viton". Skoro da samo najbolji poznavaoci mogu da uoče neku razliku. "Vitonove" torbe, baš kao i one potpisane sa imenima "Majkla Korsa", "Džimija Šua" mogu da se pazare za pedesetak evra...

Kada se svemu tome doda i zavodljiva tajlandska kuhinja, ova zemlja se mora staviti na vrh liste onih koje treba posetiti. Kako stići do ove destinacije? Ko ima strpljenja za nešto više od 15 sati putovanja, najpovoljnije karte može da kupi u "Katar ervejzu". Trenutna akcijska cena sa svim taksama je ispod 500 evra, a leti se iz Beograda do Dohe, preseda se i nastavlja do Bangkoka.

Kvalitetan hotel može za desetak dana da se nađe za oko 450 evra, što dovodi do računice da je na odmor moguće otići za hiljadu evra po osobi. Za prosečan srpski džep je možda previše, ali ko sebi može da priušti ovaj put, ne sme da okleva.

izvor: novosti

foto: flickr.com/DeeMakMak; DeeMakMak: torbus

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

18 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: