Izvor: B92
Stevan Sremac, srpski pisac realističkih romana s kraja 19. veka, jedan je od mnogih koji je je bio očaran govorom Nišlija.
Inspiraciju za svoje romana nalazio je u niškim kafanama i zanatlijskim radnjama, družeći se sa “običnim svetom“.
Pišući svoja najznačajnija dela „Ivkova slava“ i „Zona Zamfirova“, na južnjačkom dijalektu slikovito je dočarao vrline i strasti ljudi sa juga i uveo pisanje na dijalektu kao novi trend u srpskoj književnosti.
Tradiciju meraklijskog duha danas dočarava spomenik Stevanu Sremcu i Kalči – za kafanskim stolom, na početku stare varoške ulice, nekad Kazandžijske, danas „meraklijske“.
In Nis we don't say (Mali niški rečnik):
* akati se – mlatiti se, gubiti vreme ( “De se akaš po ceo dan?”)
* arčiti – trošiti ( “Ne arči više taj telefon!”)
*majati se – skitati se ( “A be gde se majes po ceo dan?”)
* barabar – jednako, uporedo ( “U Niš žene piju barabar s muškarci”)
* đene–đene – kojekako, prilično ( “Kako si danas? Đene – đene.” )
* džmiti – gledati pospanih očiju ( “Nemoj da džmiješ, nego radi nešto”)
* merak – uživanje ( “S merak ću pojedem jednu gurmansku pljeskavicu! “)
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.