Izvor: B92

Rešivši da se opustimo u čarima prirode jugoistočne Srbije, pošli smo u mini-turu i u krugu od oko 100 kilometara dobili sve što smo želeli: lepote netaknute prirode, spokoj jezera, ukusnu (i kaloričnu) bogatu južnjačku trpezu, kao i srdačan prijem meštana.

Vlasinsko jezero jedno je od najviših srpskih jezera - smešteno je na čak skoro 1.300 metara nadmorske visine, i naše je najveće veštačko jezero, smešteno nedaleko od srpsko-bugarske granice.

Takozvana "plutajuća ostrva", veoma retka pojava u svetu, napravila su od Vlasinskog jezera svetski poznatu atrakciju. Ono je prepoznatljivo i po svom britkom, gotovo planinski čistom vazduhu.

Foto: Privatna arhiva

Kraj jezera možete odmoriti u restoranima čuvenim po južnjačkoj gastronomoji i uživati u leskovačkim pljeskavicama, sirevima, ali i u domaćem vinu lokalne vinarije, koja je ujedno i jedina domaća vinarija koju drži žena, dok su za pivopije tu kraft piva leskovačke lokalne pivare.

Foto: Privatna arhiva

Krenuvši dalje u istraživanje jugoistoka, na putu ka Pirotu, prošli smo Lužnicom do Ljuberađe - mesta u kojem se sudaraju dva sveta: ovde je ruralni i urbani ambijent u jednom. Naime, u danas maloj seoskoj sredini može se videti lep gradski front - impozantne zgrade, radioničarski lokali... sve što je preostalo iz vremena kad je Ljuberađa bila ekonomski centar ovog dela Srbije - što je potrajalo do iza Drugog svetskog rata, kad je iz određenih političkih razloga akcenat bačen na Babušnicu, pa je ovo mestašce stalo s razvojem.

Foto: Privatna arhiva

Duž kanjona reke Jerme zaustavili smo se kraj manastira Poganova. Ovaj spomenik kulture iz 12. veka danas je atrakcija ne samo izbog svog istorijskog značaja – ovde se nalazi prava mala tržnica, pa ko ne želi da obilazi manastirski atar, u prolazu može da pazari neki od domaćih sireva, kao i druge specijalitete.

Foto: Privatna arhiva

Nakon što smo stigli do Pirota i tu se stacionirali, rešili smo da obiđemo grad i naravno, da proverimo i pirotsku kuhinju. Pored srdačnog gostoprimstva meštana i spokoja koji ovo mesto nudi, i takozvane pirotske šušpe - suve punjene paprike i čuveni pirotski kačkavalj, uz, naravno, pirotsko kraft pivo - zadržale su nas u lokalnom restoranu i uverile da je ovaj mali grad u dolini idealna "baza" za obilazak Stare planine i čitavog ovog kraja.

Foto: Privatna arhiva

Prevezli smo se do Dojkinaca, sela na Staroj planini, od kojih iz autentičnog etno-ambijenta do fascinantnih vodopada vode brojne seoske staze, i kroz šetnju uživali u prizorima nepatvorene prirode. Uverili smo se zašto je baš ovaj kraj prava oaza jugoistočnog dela naše zemlje i došli do zaključka da bi poznatu našu krilaticu trebalo preformulisati u: "Što južnije to - čarobnije".

Foto: Privatna arhiva

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.