Tunis: Zemlja sa tri mora

Jedna od najmanjih zemalja Afrike po površini, smeštena je dominantno na Sredozemnom moru: isturena je severno u odnosu na susedne države Alžir i Libiju, između kojih se nalazi. Shodno geografskom položaju, Tunis je od pradavnih vremena imao veoma uzbudljivu istoriju: u njemu se nalaze ostaci jedne od najvećih prestonica antičkog doba – Kartagine.

Izvor: Milica Šibaliæ

Utorak, 28.06.2011.

13:01

Default images

Zašto smo u naslovu pomenuli tri mora, kad se plavi samo ono duž 1300 kilometara duge obale na Mediteranu? Zato što se pri detaljnijem obilasku Tunisa od severa prema jugu zapaža i more maslina u njegovom središnjem delu, a ka jugu počinje pravo pustinjsko more, koje se gubi na ogromnom horizontu Sahare.

Na tom putu od oko 1000 kilometara od prestonice Tunisa, preko Kartagine, Gamarta, Sidi Bu Saida, Hamameta, El Džema, Mahresa, Matmate, Duza, jezera Šot el Džerif, Tozera, oaza Šebika i Tamerza, pa nazad ka važnom islamskom centru u Keruanu i opet primorskom gradu Susu i njegovom novom lepom predgrađu Port el Kantuiu, grupa novinara i turoperatera koji su bili gosti agencije Sunline Travel i domaćina Sunshine holiday Group, videli su gotovo sve što Tunis u turističkom smislu može da pruži. Između mora Mediterana, mora maslina i mora peska videli smo mnogo toga što nam se veoma dopalo.

Na temeljima Kartagine

Ostaci Kartagine, Foto: Dejan Jovoviæ
Odmah posle sletanja na prestonički aerodrom Kartaga (Kartagina), uputili smo se ne u obilazak savremenog glavnog grada koji se kao i država zove Tunis, već u stari feničanski grad Kartaginu, jedan od stubova antičkog sveta iz vekova pre nove ere, kada su se tadašnje velike sile, baš kao i ove današnje, otimale oko prevlasti nad bogatstvima Mediterana. Feničani, Grci (sa Sicilije) i Rimljani bili su glavni takmičari u ovoj igri, a mi smo iz udžbenika istorije svi zapamtili Punske ratove (Rimljani su Feničane zvali Puni): tri rata protegla su se na stotinu pedeset godina i završila porazom Feničana, spaljivanjem velelepnog grada Kartagine i silaskom Puna s istorijske scene.

Omraženu Kartaginu i prvorazrednog vođu ovog naroda Hanibala Barku Rimljani su ipak ubrzo zaboravili, i na temeljima starog, gotovo sprženog grada, podigli novu Kartaginu, poznatu po mozaicima koji su krasili podove i zidove. Najveća kolekcija rimskih mozaika nalazi se u tuniskom Muzeju Bardo, a manje mozaičke kompozicije su i danas jedan od najboljih suvenira koji možete poneti iz Tunisa. Inače, severni deo Tunisa je bio žitnica Rimske države.

Sa temelja drevne punske i rimske Kartagine, zagledani u belu prestonicu Tunis i more na horizontu, nastavljamo putovanje ka Sidi Bu Saidu, tunižanskom Sent Tropeu, gradiću umetnika i uživanja, poznatom po belim kućama, plavim kapijama, prozorima i doksatima, tajanstvenim dvorištima u senci čempresa i bugenvilija i udobnim restoranima i kafićima. Duž glavne ulice nižu se radnjice, prodavci nude svoju robu i izazivaju na cenjkanje, a ono je za užurbane turiste prilično dosadna procedura koja traži vreme i uvažavanje ''protivnika''. Za uživanje u ovom ljupkom gradiću, fotografisanje, pa čak i kupanje na plaži, vredno je izdvojiti dan letovanja.

Hamamet – najstarije letovalište

Opet u udobne autobuse našeg organizatora puta, pa dalje ka Hamametu, gde nam je bilo prvo konačište u hotelu El Muradi Hamamet (jednom od tri u ovom gradu. Svečana večera koja je usledila, otkrila nam je sve čari tunižanske kuhinje: puno salata i povrća, ali i pirinča, kus kusa, mesa, ribe, voća i poslastica kojima dominira začin od jasmina. Jasmin je cvet ove regije: kao kod nas lipa, Hamametom se krajem maja i početkom juna širi miris jasmina, a ulični prodavci prodaju neobične buketiće ovog cveća nataknutog na slamke pa utegnutog tako da formiraju jedan veći cvet. On opojno miriše i traje otprilike 24 časa.

Osim sedamdesetak hotela različitih kategorija, Hamamet ima divan stari centar grada s medinom iz srednjeg veka, a i puno restorana, kafića i prodavnica. Pred masovni dolazak turista sve je uredno, čisto i mirisno, a sezona traje od maja do oktobra. Sve je više ljudi, posebno starije generacije, koji ovde provode i po nekoliko meseci, pogotovo zimi kada su cene mnogo niže. Mnogima je dovoljno da tokom svog uplaćenog paket aranžmana uživaju u plaži, hotelu, šetnjama... s obilaskom šezdesetak kilometara udaljenog grada Tunisa, Kartagine i Sidi Bu Saida, što je odlično za dodatno upoznavanje sa istorijom zemlje. Ko voli izlete, može da obiđe i nešto udaljenija mesta Sus, El Džem i Keruan, ili da krene dalje na jug, u istraživanje Sahare i njenih oaza.

Mega spomenici Rima i islama

Foto: Dejan Jovoviæ
El Džem je jedno neobično mesto. Zašto su Rimljani početkom 3. veka naše ere izabrali da baš tu, u nekadašnjem Thysdusu, u dubokoj provinciji jedne svoje kolonije, naprave ogromnu arenu poput one u Rimu – danas je teško objasniti. Amfiteatar u El Džemu, stotinak kilometara južno od Susa, za trećinu je manji od rimskog, ali je očuvaniji: dug je 148, širok 122, visok 35 metara, a primao je oko 30 hiljada gledalaca. Gradnja arene nikada u potpunosti nije završena, jer se graditelj Gordijana, pretendent na položaj rimskog cara, ubio posle neuspešno izvedenog ustanka. Ipak, korišćen je za klasične rimske gladijatorske igre, sve dok u 17. veku novi stanovnici El Džema nisu počeli da ga ruše, koristeći građevinski materijal za izgradnju svojih kuća. Mnogo toga uništili su i Turci, mada je današnjem posetiocu pravi doživljaj da zaviri u sve podzemne hodnike ili sedne prekoputa i uz hladno piće uživa u fantastičnom prizoru bliskosti s dalekom istorijom.

Uz El Džem je i drugi veoma značajan istorijski spomenik u obližnjem Keruanu (Kajruanu, Kirnanu). Ovaj danas veliki grad bio je najstarija islamska naseobina u Tunisu, pa je tu izgrađena najstarija džamija u severnoj Africi Sid Ogba Ibn Nat, a njeno minare smatra se najstarijim na svetu: od prvobitnog iz 7. veka kada su grad i džamija nastajali, ostao je samo manji donji deo, a sve drugo je više puta rušeno pa ponovo zidano. Kao što su se i naši monasi sklanjali u udaljene krajeve, daleko od osvajača, tako je i Keruan zidan 80 kilometara od mora i 25 kilometara od obronaka Malog i Saharskog Atlasa. Pretili su mu Vizantinci s mora i Berberi s planina, pa je grad napravljen na uzvisini, da bi se nadiranje neprijatelja na vreme primetilo. Velika Džamija u Keruanu četvrto je po značaju mesto hodočašća u arapskom svetu: u njoj sedam hiljada vernika može istovremeno da stoji ili oko 3000 da klanja. Keruan ima oko 200 bogomolja (džamija i marabua), pa ako neko i ne stigne do Meke, Medine ili Jerusalima, priča se da pet odlazaka u Keruan vredi kao jedan u Meku.

Obilazak El Džema i Keruana veoma je prihvatljiv za turiste koji borave u Port El Kantuiu, Susu, Monastiru, Mahdiji, Sfaksu, jer to može biti i jednodnevni izlet.

Samo kamen i sunce

Foto: Dejan Jovoviæ
Hrabriji će krenuti dalje, ka trećem moru, onom peščanom, koje nastupa baš od ovih gradova ka jugu. Odjednom nas je okružio gotovo mesečev pejsaž kamene pustinje s retkim niskim rastinjem i ponekim ''čuperkom'' palminog ili maslinovog drveta koji su tako retki, da je oko njih svuda brižljivo obrađena peskovita zemlja, čak i u najvećoj nedođiji. Neki nevidljivi ljudi neguju ih kao pravo blago, jer na kamenu, pod suncem koji veći deo godine surovo prži, ni travki nije lako da preživi. Nama je bilo naporno da izađemo iz autobusa i zaronimo u vreli vazduh, da bi na jednom fantastičnom vidikovcu u blizini Matmate (na dva sata vožnje od El Džema) bacili pogled u krug po nepreglednim brdima kamene pustinje.

Kažemo kamene, jer mnogi ne znaju da četiri petine Sahare čini stenje i kamenje, a samo mali deo onaj fini pesak koji pravi dine. Berberi, prastanovnici ovih krajeva, hiljadama godina su se borili za opstanak, suprotstavljali se ili sarađivali s osvajačima, ali su često morali da se povlače duboko u pustinju da bi se sačuvali. Tako su u oblasti oko gradića Matmata nikle neobične podzemne kuće nomadskog naroda Berbera. U kamenu peščaru dubili su onoliko prostorija koliko im je bilo potrebno za porodicu, a za sve druge neprijateljski raspoložene posetioce postajali su nevidljivi. Tako su se spasli od najezda rimske vojske. Danas je tu ostalo malo Berbera, u neke njihove kuće ulazi se uz mali bakšiš, tu je čak otvoren i podzemni restoran u kojem smo ručali i okrepili se, a moguće je iznajmiti i sobu-pećinicu da se prespava u ovom uistinu neobičnom pustinjskom hotelu.

Posle Matmate sledi obilazak još nekoliko neobičnih mesta na jugu Tunisa, jer kada ste već dotle dospeli, šteta je ne videti Duz, oazu oko koje se širi baš onakva pustinja kakvu svi zamišljamo: s dinama, peskom kao puder i žućkastosivim predelom koji se širi u nedogled. A tu je i velika postaja za kamile, koje obavezno valja uzjahati (uvek u dobro organizovanoj grupi) i otisnuti se ''pustinjskom lađom'' preko pustinjskog mora. Jeste da kamila mnogo ljulja i trucka, da su preplašeni turisti u malo nezgodnoj pozi, da treba spretno ''preživeti'' podizanje i spuštanje kamile, ali ceo doživljaj vredi svake pare: nalazite se negde usred pustinje, malo ste nepoverljivi prema lokalnim kamilovocima koji vam odjednom nude svašta na prodaju, uključujući i fotografisanje s ljupkom pustinjskom lisicom ili sokolom, a do polazišne tačke bi, ako iznenada odlučite da hoćete da se vratite i pod uslovom da umete da skočite s kamile, trebalo dosta pešačiti pod užarenim suncem.

Ali, sve to spada u doživljaj jednog ovakvog izleta, koji se zatim nastavlja putovanjem ka zapadu, gotovo do same granice s Alžirom. Da bi se stiglo do moćnog grada-oaze koji se zove Tozer, put prelazi preko jednog dela nepreglednog slanog jezera Šot El Džerid. Ovaj put je prav kao strela, a u trenutku kada smo mi njime prolazili, uz zagledanje slanih bara iz kojih se vadi so, zalazeće sunce našlo se baš iznad puta na horizontu, kao veliki užareni disk. Mi sami na putu, put prav, nad njime zalazi sunce, okolo nestvarna belina slanog jezera, vrućina od toplog vetra koji pirka kao iz fena... Sve u svemu, neverovatan prizor.

Saharska ekskluziva

Foto: Dejan Jovoviæ
Udobnost hotela El Muradi i bazena u Tozeru, gradu-oazi s ogromnim plantažama urmi, mnogi su dočekali s olakšanjem, bacivši se u osvežavajuću vodu ''na hlađenje''.

Narednog dana čekaju ih džipovi s veštim vozačima, koji će ih povesti u vratolomnu vožnju pustinjom. Veštine na četiri točka počinju već na izlasku iz grada, u kojem postoji veliki broj luksuznih hotela i vila, jer su plantažeri urminih palmi veoma bogati ljudi, a urme važan izvozni proizvod zemlje.

Pentranje uz dinu pod takoreći pravim uglom, pa sjurcavanje niz istu, zaletanje uz brdo, pa vraćanje unazad, preskakanje džombi, vožnja na dve točka i slične veštine izazivaju krike prisutnih u džipu. Vozač, zgodni Berberin, samo se zagonetno smeška i smišlja kako će nam prirediti još žešće iznenađenje. Odmah smo ga prozvali Miško i na kraju – nek' ide život – čak počeli da ga podstičemo da se sjurca niz još neku peščanu nizbrdicu. A onda smo predahnuli pred jednim neobičnim brdom koje liči na kamilu koja se odmara ležeći: tu su snimane neke scene filma ''Čaj u Sahari''. Potom smo uz još nekoliko vratolomija u vožnji stigli do danas pustog sela, svojevremeno izgrađenog za potrebe snimanja Lukasovih filmova ''Ratovi zvezda''. Tu mnogi nisu odoleli da ne kupe ''pustinjske ruže'', neobične kamenice koje vetar vaja od peska pa liče na cvet, a mali prodavci, koji su se tu stvorili niotkuda, nudili su kao ''prirodne'' i pustinjske ruže obojene u crveno, plavo, zeleno, kao nekakva pustinjska uskršnja jaja: pravi suvenir s veoma neobičnog mesta.

Džipovi su se malo umirili tek kad smo izašli na nekakav put kroz pustinju, koji nas je vodio ka novoj oazi zvanoj Šebika, na obroncima surovih, krševitih, dubokim pukotinama izbrazdanih masiva planine Atlas, tik uz granicu s Alžirom. Niko ne bi pomislio da ovde uspeva bilo kakav oblik života, a ipak, tu žive divokoze, jer je teren jedino za njih prikladan. Na nekoliko mesta rastu šume palmi, što znači da ima izvorišta vode, koja na jednom mestu formiraju malo jezero. Ono se potom preliva u nekoliko kamenih kada, pravi kaskade, poji palme koje pružaju okrepljujući hlad, baš kao i čista voda u kojoj hladimo noge i pljuskamo se po glavi. Nije lako prepešačiti ove kozje staze i vratiti se nazad do džipova, s opuštanjem u jednom neobičnom kafiću postavljenom da stoji na promaji i da hladi glave usijane od vrućine i uzbuđenja. Na izlet džipovima i u oazu ne treba da idu ljudi koji nemaju kondiciju ili nisu vični pentranju.

Ponuda za svačiji ukus

Dejan Jovoviæ
Svaki veći grad ima medinu, utvrđeno središte koje je kroz istoriju služilo za odbranu ili trgovinu. U turističkim mestima u medinama danas su prodavnice, restorani i kafići, sređene su i doterane. Tunis nema tako lepe suvenire kao, na primer, Egipat, ali ipak možete pronaći lepe predmete od kože, kamena, keramike, tkanina, pa mozaike koji se i danas izrađuju na ''rimski'' način... Ima i savremenih šoping centara sa robom kao i u svim drugim zemljama sveta.

Porto El Kantuiu je potpuno novo turističko naselje koje se stapa s drevnim gradom Susom. Čisto, belo, popločano mesto s ''pričajućom fontanom'', zabavnim parkom, golf terenom, mnogo cveća, velikom plažom i divnim restoranima, pruža i mnoge druge ugodnosti. Na primer, vožnju katamaranom ili gusarskom lađom ili čak malom podmornicom po pučini ispred grada, što je jedno divno iskustvo. Na svakoj plaži, a one su u Tunisu stvarno lepe, čiste, peščane, s plićacima ili normalnom dubinom, ima pregršt sportova kojima možete da se pozabavite, baš kao i u društvu animatora ili sportskog trenera na bazenima, gde uz vežbanje možete dobro da zategnete telo. Osim toga, svaki hotel pruža i usluge velnes centra, s raznim vrstama tretmana za lice i telo, saunama i turskim kupatilima.

Naučite iz knjiga i bedekera nešto o neobičnoj istoriji Kartagine, Hanibala, rimskog carstva, potonjih osvajača ovih predela, pa o Berberima, narodu koji sebe naziva ''imazigeni'' - ''slobodni ljudi'', neobičnim istorijama gradova i mnogim drugim stvarima koje su vam u Tunisu na dohvat ruke. Učenje osvežava mozak baš kao i odmor i relaksacija, pa eto prilike da sve to zajedno objedinite baš ovog leta.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: