Izvor: B92

Kakav bi život bio bez snova i želja?!

Mislim da svi znate kako izgleda kada željno iščekuješ da ti se ostvari san. Onaj najveći… Ja sam ovog leta počela sa odbrojavanjem… Madeira, željno očekivana destinacija.

U nju sam se zaljubila odavno, pročitala mnogo tekstova, pogledala pregršt fotografija i čekala da dođe i na nju red. I došao je.

Let iz Beograda nimalo nije jeftin, zato vezujemo letove, kombinujemo i pravimo kružno putovanje.

Trebalo je da preko Ajndhovena letimo za Lisabon, tamo uskočimo u avion i da za tili čas budemo na Madeiri.

Međutim, kod nas ne ide ništa lako. Kasnio nam je avion (što je problem kod vezanih letova koji nisu u istim avio-kompanijama) tako da dva dana neplaniramo ostajemo u Lisabonu. Tek tada imamo prvi slobodni let ka Madeiri.

Ne mogu da kažem da se nisam iznervirala, ipak skraćujemo posetu Madeiri, ali šta da se radi, na odmoru smo.

Volim Lisabon, bila sam mu u poseti više puta, kupio me je još pri prvoj poseti, tako da ova kazna što moramo da čekamo i nije tako loša. Ipak smo u gradu koji ima ludačku energiju i koji je nemoguće ne voleti.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Divnih 29 stepeni u oktobru i gde ćemo prvo nego na plažu. Kaskais, nekada ribarsko mesto, a sada stecište evropske elite. Železnička pruga povezuje Lisabon i Kaskais, a usput ćete naići i na nekoliko plaža koje privlače i meštane i turiste.

Portugalske kraljevske porodice su u 19. veku tragale za najboljim mestima u kojima bi se odmarale i uživale. Kad su otkrili Kaskais, on je naprosto procvetao, postao slavan i počeo naglo da raste.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Sa jedne strane se nalaze grad i peščane plaže, a odmah iza rta na drugoj strani su divlje stene i litice koje Atlantski okean ne štedi svojim talasima.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Laganom šetnjom uz obalu i za tili čas ste u Estorilu. Tu se nalazi jedan od najvećih evropskih kazina, ali za ulaz morate biti pristojno obučeni. Mi ipak ostajemo na plaži Tamariz i uživamo pored okeana. Zašto kažem pored a ne u njemu? Zato što je ovde Atlantski okean jezivo hladan i uopšte nije za kupanje.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Uveče se vraćamo za Lisabon, voz prolazi kroz Belem, pa silazimo da ga obiđemo i da klopamo najbolje slatkiše, Pasteis de Belem. Tokom dana ovde je neviđena ludnica, turista i posetilaca ima zaista mnogo i provedete čitav dan u redovima i čekanjima. Zato, ako ga posetite u večernjim časovima, imaćete mogućnost da sami uživate u svemu što Belem ima da ponudi.

Tvrđava Belem je najfotografisanija atrakcija u Lisabonu. Svakako zbog svoje prelepe spoljašnosti, ali i zbog činjenice da je to mesto odakle je čuveni moreplovac Vasko de Gama krenuo u pomorska osvajanja.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Spomenik otkrićima je podignut u čast svim moreplovcima koji su razbili mit o kraju sveta. Portugal je tada mogao da se kreće i širi jedinim mogućim putem - preko okeana.

Geografska otkrića ređala su se jedna za drugim: najpre je Bartolomeo Dijaz otkrio Rt dobre nade. Nekoliko godina nakon toga, dva Portugalca istražuju teritorije Severne Amerike, a Vasko de Gama oplovljava Indiju 1498.

U čast ovom događaju izgrađen je manastir Žeronimo (Jeronimo), a 1522. godine jedan od brodova iz ekspedicije Ferdinanda Magelana prvi put oplovljava svet.

Na stanici Cais do Sodre nalazi se pijaca Mercado da Ribeira. Naravno, kao i na svakoj pijaci, možete pronaći sve što vam je potrebno, ali postoji jedan deo, odnosno ogromna hala, u kojoj se nalazi više od 30 restorana sa različitom klopom. Šta god da smislite i da vam se prohte - ovde ima.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Uživali smo kratko u Lisabonu, vreme je da se najzad uputimo ka Madeiri ili, kako je njeni stanovnici zovu, Maderi.

Ostrvo večnog proleća, gde temperatura vazduha retko kad pada ispod 21 stepena Celzijusovog, a temperatura Atlantskog okeana je uvek dva stepena niža od temperature vazduha. Ostrvo poznato po turizmu i vinu nalazi se 978 km jugozapadno od Lisabona i 700 km od afričke obale.

Ostrvo je vulkanskog porekla, Piku Ruivu je njegov najviši vrh i nalazi se na 1862 metra. Naziv ostrva Madeira na portugalskom znači drvo i da, ostrvo je zaista šumovito.

Aerodrom na Madeiri je dugo bio jedan od rizičnijih. Kratka pista je stvarala velike probleme, a ako dodamo i to da je sagrađen na visokom nasipu koji pada direktno u more, biće vam jasno i zbog čega. U poslednje vreme pista je nadograđena, stavljena na šipove i produžena. Međutim, neposredno ispred ostrva pilot mora da napravi zaokret za 90 stepeni i približi se planinama, a onda još 90 stepeni ka pisti. Nezaboravno iskustvo.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Šta možete da radite na ostrvu!? Da planinarite, istražujete, jedrite, iete u potragu za delfinima i kitovima, igratei golf… Sve u svemu, aktivan odmor, kakav najviše volim.

Funšal je glavni grad, najveći i najaktivniji. Smešten na pitomoj ostrvskoj padini, nama će biti baza u narednim danima.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Stižemo po podne i odmah krećemo u šetnju i izviđanje. Šetalište uz more je prekrasno urađeno. Ono što ćete odmah zapaziti i osetiti jeste miris okeana. Znate onaj miris koji pamtite iz detinjstva, kako more miriše? E baš taj miris, i svugde vas prati.

Kada se malo uvučete u grad i počnete da lutate ulicama naići ćete na istu arhitekturu kao u Lisabonu, na popločane ulice i trgove. Kuće ukrašene keramikom, mnogo parkova i zelenila.

Nedaleko odatle se nalazi pijaca. Miris tropskog voća se širi oko nje ako dođete sa gornje strane.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

A ako joj prilazite sa donje strane, prvo što ćete osetiti je miris ribe. Na ribljoj pijaci videćete vrste riba koje su za nas kontinentalce naučna fantastika.

Oko pijace se nalaze barovi u kojima sa lokalcima možete sesti, popiti lokalna pića i prezalogajiti odlično pripremljenu ribu.

Voćni novitet koji nisam mogla da preskočim je ananas-banana (kod nas se zove filadendron), jako je slatka, ali ima ukus lepljivog, slatkog letnjeg popodneva…

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Međutim, cveće koje ovde prodaju na mene je ostavilo najsnažniji utisak i ostala sam bez reči. Neka boje govore.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Bili smo smešteni u živopisnom starom delu grada (zona Velha) prepunom restorana. Tu su umetnici oslikali sva vrata i napravili malu galeriju na otvorenom.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Umorili smo se od šetnje pa smo seli da najzad probamo njihovo lokalno piće ponchu. Lokalno piće od rakije (ruma), meda od šećerne trske (melase) i limuna. Sipaju se melasa i limun i posebnim štapićem stiskaju u čaši dok ne ispusti sokove, a onda se preliju rakijom (rumom). Slatkasto je i prijatnog ukusa, naročito kad je rashlađeno.

Sedimo, uživamo, u pozadini se čuje džez, i vreme je da se polako krene na spavanje. Dan je dugo trajao.

Prve večeri za oko nam je zapalo da na ostrvo dolaze nešto stariji turisti (verovatno zbog klime) i da smo među mlađima (pod tim ne podrazumevam decu, tj. unuke koje su bake i deke poveli). Šalu na stranu, grad je tokom dana pun i živ, ali već oko 22 sata se prazni i života u njemu nema.

Imali smo unapred smišljen plan za posetu Madeiri, ali s obzirom na to da smo zbog kašnjenja na avion izgubili dva dana, moramo da promenimo i plan.

U luci ćete naići na turističke brodiće koji vas voze u razgledanje ostrva, delfina i kitova, međutim, to je za one penzionere iz prethodnog pasusa. Mi uzimamo katamaran i krećemo u ozbiljnu turu. Nismo imali mnogo sreće I, iako ih prate uređajima, nismo videli kitove. Ipak, pogled na ostrvo sa vode vredeo je svakog ludačkog talasa.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Najbolja opcija za upoznavanje celog ostrva je rentakar i za obilazak vam je sasvim dovoljno dva dana. Rentakar nije skup, a tako ćete moći uvek da stanete i napravite još poneku fotografiju, šta god da vam se tog momenta nađe u vidokrugu. Crna vulkanska plaža, bazeni od vulkanskog kamenja, svetionik, levade, vinarije, tradicionalne kuće lokalaca, rtovi, vodopadi…

Idemo redom: infrastruktura i putevi na ostrvu su odlični. Većinom su auto-putevi i nešto što oni zovu brzi putevi. Za tili čas kroz mrežu tunela uđete na jednom kraju ostrva a izađete na drugom. Putarine nema.

Iznad Funšala se nalazi jako lepa i interesantana botanička bašta Jardim Botanico. Do nje možete kolima ili žičarom iz grada. Mi smo išli kolima, brzo se stiže, ne i lako, pošto vožnja do gore serpentinama nije baš nešto u čemu sam uživala. Ali zato kada se popnete na brdo Monte, na kome se bašta nalazi, oduševićete se pogledom na grad i okean u podnožju.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Pored ove bašte kojom se grad ponosi, takođe interesantna stvar koja se vezuje za ovaj grad je novogodišnji vatromet.

Južni deo ostrva u kome se nalaze glavni grad Funšal i aerodrom nešto je pitomiji. Blizu glavnog grada, kada krenete ka zapadu, nalazi se vidikovac Cabo Girao. Ta litica sa vidikovcem je najviša u Evropi (sa vertikalnim padom od 500 metara nadole) i pretvoren je u turističku atrakciju.

Vrh i sama litica obavijeni su staklenim podom, a pogled nadole je…. Pfffff!

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Krećemo ka severnom delu ostrva. Prvo obilazimo grad Porto Moniz. Plaža je, zapravo, sastavljena od mnoštva prirodnih bazena u oštrim vulkanskim stenama. Stvarno je doživljaj kupanje u stenama koje zapljuskuje Atlantik.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Vozimo se dalje pored okeana. Ovaj deo ostrva je divlji: oštre litice, crne plaže, zelenilo svuda.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Negde između Sao Vicente i Ponta Delgrada nailazimo na vodopade i slapove koji se spuštaju direktno na put kojim treba da prođemo. Naravno, fotkamo i nastavljamo dalje ka Santani.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Ako vas noge dobro služe (ima težih i manje zahtevnih tura), ne bi trebalo da propustite šetnju levadama kroz šume lovora i eukaliptusa. Levade su specifične za Madeiru, nastale su zbog potrebe da se velika količina vode ukroti i kanalima (levadama) dovede do jugoistočnog dela ostrva.

S obzirom na to da je Madeira kaskadna i brdovita, neke od deonica i tura su zahtevne i opasne. Ali svakako je uživanje pratiti levade i uživati u mirisu eukaliptusa i lovora duž puta.

U Santani (skraćeno od Santa Ana) nalaze se etno-park i tradicionalne kućice koje su gotovo nestale (ostalo ih je još nekoliko). Kućice imaju trouglaste kose krovove do zemlje i zaštićene su slamom. To su uglavnom bile seoske kuće sa belim zidovima, crvenim vratima i plavim prozorima. Većina preživelih kuća su sada turističke atrakcije.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Od Santane put vas dalje vodi ka Porto da Cruzu, a onda se spušta istočno prema potpuno drugačijem delu ostrva. Na ovom delu ostrva nema vegetacije, osim nešto malo palmi i divljeg rastinja.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Prvo smo svratili u Mašiku, treći po veličini grad na ostrvu. Simpatičan gradić, dovoljno je bilo samo sat vremena da se prozuji kroz njega, a zatim pravac Kanisal. Ovaj grad je glavna teretna luka i u njemu se nalazi muzej kitova, koji svakako preporučujem da se obiđe.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Mi nismo imali vremena da odemo na središnji deo ostrva do Picu Ruivo, ali ponekad valja nešto ostaviti i za sledeći put.

Ostala sam vam dužna da spomenem hranu. Nezaboravnu hranu. Riba, morski plodovi, školjke… bilo gde da ih jedete odlično su pripremljeni i vrlo, vrlo ukusni. Cene su više nego pristupačne. Zapečeni vrući hleb sa maslacem i belim lukom (Bolo do Caco) serviraće vam gde god da sednete.

Što se tiče vina sa ostrva, ona su nadaleko priznata i poznata. Iskreno, meni se nisu dopala. Jako su slatka i sirupasta.

Prvo sledeće ostrvo je Porto Santo.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Svakoga dana brod u jutarnjim časovima kreće iz Funšala, a uveče se vraća. Vožnja traje oko dva i po sata. Cena karte nije zanemarljiva (računajte na pedesetak evra). Ostrvo se nalazi na 43. kilometru severoistočno. Žuta peščana plaža duga devet kilometara jedina je koja ostavlja utisak.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Ostrvo nije veliko, možete ga biciklom obići, a ko voli, može da se oproba i na golf terenima. U stvari, najlepši doživljaj je plovidba od Madeire do Porto Santa i nazad.

Madeira u nekoliko reči? Blaga klima, topli okean, neobična vegetacija, ostrvo bez stresa… Treba li nešto više za sreću!?

Nas put dalje vodi ka Portu. Posetila sam ga pre nekoliko godina a sad dolazim da utvrdim gradivo i ponešto novo vidim i naučim … Istražiti Porto je u stvari jako jednostavno: najvažnije je da vam je obuća udobna i ravna.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Porto se nalazi u severnom delu zemlje i drugi je po veličini grad. Njegovo staro jezgro nalazi se pod zaštitom Uneska. Brežuljkasti reljefi, uske i strme ulice, zeleni vrtovi, zanimljiva arhitektura, jaka vina, čine Porto onim što jeste.

Reka Douro deli grad na dva dela. Njene su obale prepune turista i šetača, a usidrene brodove sa obe strane okružuju galebovi.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Ako podignete pogled, zapazićete jedan od mostova koji se pružaju preko reke. Most Dom Luis I je impozantna građevina koja se nalazi na svim slikama grada. Ovo je jedan od najslikovitijih delova Porta, prošaran živopisnim starim kućama sa čijih prozora visi veš koji se suši i brojnim ugostiteljskim objektima.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

U samom centru grada nalazi se železnička stanica Sao Bento, čiju unutrašnjost krase oslikane pločice.

Veliki broj fasada obložen je plavo-belim ažuleho pločicama.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Okeanska obala je od grada udaljena nekoliko kilometara i gradskim prevozom se lako stiže. Surferi i veliki talasi će vam ulepšati dan dok uživate na plaži.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

A osmeh će vam izmamiti Bolhao pijaca. Ušuškana u centru grada u istoimenom kvartu, krije male restorane koji nude svežu ribu i plodove mora po veoma niskim cenama. Sve je jako autentično i ukusno kao da vam baka priprema.

Porto je za sva čula. Koncept grada je da nema koncepta, ali zato ima kontrasta koliko vam duša želi…

Sledeći na redu je Lisabon, koji je trebalo da bude poslednja destinacija, al’ ispade i prva i poslednja.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

U Lisabonu možete uživati na razne načine. Jedan od njih je da se pred zalazak sunca popnete na neki od vidikovaca i potpuno se prepustite pogledu…

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Drugi način da osetite nestvarni Lisabon jeste da tumarate gradom bez cilja i jedete sa lokalnim stanovništvom.

Treća opcija je okeanijum (koji se nalazi u sklopu istraživačkog pomorskog centra). Nije naveći, nije najlepši, ali nije loš.

Kada krenete put Sintre (vozom oko 45 minuta iz Lisabona) dočekaće vas bajkoviti sjaj. Ušuškan, miran, romantičan gradić na brežuljku okružen šumom palatama i dvorcima. Nije moguće za jedan dan sve ih obići. S obzirom na to da sam ranije već posetila neke, ovog puta izbor je pao na Palacio de Pena. Nekada kraljevska palata (iz doba romantizma), već više od 100 godina muzej pun turista. Svakako ga vredi posetiti.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

U neposrednoj blizini se nalazi i najzapadnija tačka Evrope: Rt Kabo da Roka, visoka stena sa pogledom prema pučini, okeanu. Dokle god da vam pogled seže je samo voda.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Kako završiti odmor i resetovati se pred nove poslovne pobede nego otići na plažu. Karkaveluš je zbog svoje blizine glavnom gradu jedna od najpopularnijih plaža. Poznata je po surfu i mekom zlatnom pesku. Dugačka 1350 metara i nalazi se pored impozantne tvrđave San Žulian da Bara.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Kraj jednog putovanja tek je početak drugog. Treba videti ono što niste prvi put videli, videti ponovo ono što ste već videli, videti u proleće ono što ste videli leti, videti noću ono što ste videli danju, biti na suncu onde gde je ranije pala kiša, videti useve kako bujaju, zreo plod, pomeren kamen, senku koja ne beše tamo prethodni put. Potrebno je vratiti se starim stopama da bismo ih ponovili, i da bismo ucrtali nove puteve pored njih. Potrebno je ponovo započeti putovanje. Uvek. (“Putovanje kroz Portugaliju”, Žoze Saramago)

Piše: Ivana Kovačević

Preuzeto sa: www.mojeputovanje.net

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.