Izvor: Tara Tomoviæ

Autor: {"id":524989,"id_news":1468778,"name":"","surname":"Tara Tomovi\u00e6"}

piše: Tara Tomović, urednica portala 92putovanja.rs

Ima već četiri godine kako se družimo, što na nastavi, što van nastave. I nikako da odemo zajedno na ekskurziju i konačno primenimo grčki jezik u praksi – pred profesorima.

Nije nam dugo trebalo da se skupimo i organizujemo tri zajednička dana u Solunu. Jeste, bilo je malo smešno kada je druga strana pri ugovaranju prevoza mislila da su deca u pitanju. A mi u rasponu od 19 do 55 godina. I priznajem da nismo previše obraćali pažnju na to da idemo u Tesaloniki koliko na činjenicu da konačno idemo zajedno, prvi put svi grupno u organizaciji Škole za strane jezike „Hellas“.

Šta će vam vodič u Solunu?

Rimska tržnica

Odmah po dolasku promenila se situacija. Dočekala nas je Grkinja Elpiniki, koja nam je bila vodič, kako bi nas upoznala sa istorijom grada u kojem smo toliko puta bili, a malo smo o njemu znali, sve vreme pričajući na grčkom. I tada shvatismo: Bulevar Nikis, tržni centar „Kosmos“ i, eventualno stadion Paoka nisu Tesaloniki.

Šetnju smo započeli preko Aristotelovog trga do bivše Rimske tržnice u centru grada, gde smo slušali priču o osnivanju Tesalonikija 315. godine pre nove ere. Krenuli smo Kasandrovim bulevarom ka Gornjem gradu i kada smo posle celonoćnog putovanja, ali i naprezanja moždanih vijuga slušajući Elpiniki kako na savršenom grčkom predaje istoriju grada osetili umor, seli smo u jedan lokal da se dozovemo svesti, ali i uživamo u autentičnom grčkom ambijentu, daleko od gradske vreve - Little Big House.

Pogled sa tvrðave Eptapirgio

Đevrek, frape i veliki broj mladih ljudi koji uz kafu igraju tavli bili su sasvim dovoljni da nastavimo našu dalju šetnju ka vrhu i tvrđavi Eptapirgio (Sedam kula). Prve dve kule izgrađene su još za vreme rimskog imperatora Teodosija, a narednih pet u 12. veku. Zanimljivo je da je nakon oslobođenja Tesalonikija, tvrđava bila zatvor sve do 1989. godine. Danas je pak, najzanimljiviji neverovatno lep pogled koji se sa nje pruža na grad i Egejsko more.

Pogled sa Bele kule

Sledećeg dana uputili smo se ka Beloj kuli, koju smo svi već toliko puta videli, ali nam eto nikada nije palo na pamet da se na nju i popnemo. Na šestom spratu nalazi se kafić i izlaz na terasu sa koje se pruža možda i „zaštitni“ pogled na Tesaloniki i Bulevar Nikis. Kula koju danas vidite zamenila je staro vizantijsko utvrđenje koje se pominje još u 12. veku. Čim je sultan Murat II okupirao Tesaloniki 1430. godine naredio je da se umesto tvrđave izgradi zatvor i mesto u kojem su vršene masovne egzekucije onih koji su se opirali otomanskoj vlasti. Čim se Grčka oslobodila od Turaka njen eksterijer je „opran“ belom bojom, po čemu i nosi ime Bela kula (Lefkos pirgos).

foto: B92

Dalje smo nastavili u Arheološki muzej, u kojem se zbog poštovanja svega onoga što se u njemu nalazi pomalo i plašite da hodate da ne biste napravili neku štetu. Šalu na stranu, u pitanju je jedan od najvećih muzeja u Grčkoj i centralni muzej u severnoj Grčkoj u kojem posetioci mogu videti jedinstvene kolekcije antičkih predmeta, tačnije od praistorije do kraja antike. Najzanimljivije je što priča ovog muzeja kreće samo dve nedelje nakon što su se Grci oslobodili vlasti Turaka, tačnije u novembru 1912. godine. Ipak, izgradnja same zgrade počela je tek 1960. godine.

Pohod na istoriju nastavili smo obilaskom Vizantijskog muzeja, otvorenog 1994. godine, koji nam je definitivno dao bolji uvid u to šta se događalo u ranom hrišćanstvu. Smešten je tik do Arheološkog.

Škola za strane jezike "Hellas"

Prvu više nego uspešnu ekskurziju morali smo da ovekovečimo grupnom fotografijom ispred Galerijevog slavoluka, koji se nalazi u centru grada ispred jedne od najstarijih i najimpresivnijih građevina, Rotonde, čiju je gradnju oko 300. godine p.n.e. započeo Galerije, jedan od četvorice gospodara Rimske imperije i vladara provincije Balkanskog poluostrva. Najzanimljivije je da se i dalje ne zna čemu je građevina bila namenjena. Prema prvom mišljenju, služila je kao Galerijev mauzolej, ali on na kraju tu nije bio sahranjen. Drugo mišljenje je da je građevina podignuta kao spomenik Kabirima (mističnim bogovima iz grčke mitologije) ili Zevsu. Rotonda je potom za vreme vladavine Teodosija Velikog bila hrišćanska crkva da bi onda za vreme Turaka bila pretvorena u džamiju. Ni danas nije sigurna njena namena, pa je tako delimično muzej, ali i Crkva Svetog Đorđa. Konačna namena biće poznata nakon restauracije, koja se čeka više decenija.

Nezaobilazni noćni život

Aristotelov trg

I kao što u svakom gradu biva, najbolje savete ćete dobiti baš od onih koji tu žive. Taverna Nostimos bila je jedno od mesta na kome smo se sreli sa njima. Smeštena u Rotondi, atmosfera ove taverne bila je školski primer Grčke. Stolovi za kojima ne sedi manje od desetoro ljudi, uključujući i nas, graja, žamor, dim pomešan sa mirisom hrane i dvojica-trojica vremešnih muzičara koji pokušavaju da prate dobru atmosferu. Kontrolu nad situacijom imala je samo jedna debela mačka koja nam se provlačila između stolova i suvereno vladala tavernom, u kojoj je, kao većina pripadnica njene vrste u Grčkoj, zaštićena kao krava u Indiji.

Koliko smo se navikli na novonastalu atmosferu i celodnevno slušanje jezika, počeli smo ubrzo da razgovaramo i jedni s drugima i s domaćima. Nije to bilo ništa čudno, često isto činimo i u Beogradu i jako se dobro zabavljamo. Uostalom, uz zabavu se jezik najbrže i uči. Kažu da znate da ste jezik naučili onog trenutka kad počnete da razmišljate na njemu. Neki su tako razmislili pa otišlii u pozorište, a neki od nas su nastavili u provod. U svakom slučaju, i jedna, i druga strana ispunila je zadatak i čitavo veče ispunila svojim omiljenim jezikom. Na ovaj ili na onaj način.

Muzej nauke i tehnologije "Noesis"

Došao je i taj treći dan kada smo vidno umorni od provoda na buzukiji nastavili našu edukativnu turu van grada. Nismo išli u tržni centar “Kosmos“ (to ćemo ostaviti za leto), ali jesmo u Muzej nauke i tehnologije “Noesis“ koji se nalazi preko puta njega. Fenomenalna građevina sadrži muzej, sobu za eksperimente, bioskopsku salu u kojoj možete gledati film u 3D verziji o nestanku dinosaurusa, ali i uživati u spektakularnom planetarijumu. Jeste bilo dosta dece oko nas, ali ni mi stariji ništa manje nismo uživali.

Muzej nauke i tehnologije "Noesis"

Savršeno organizovanu ekskurziju koja nam je pružila uvid u jednu sasvim drugu stranu Tesalonikija zaokružili smo večerom u Ladadiki, nekadašnjem sirotinjskom kraju, danas stecištu najboljih taverni i klubova, uz tradicionalnu grčku muziku.

I koji je sad ovo grad?

Rotonda

Tek tako, osetih se kao da sam prvi put u tom gradu. Shvatiš da su Tesalonikijem prošli svi oni koji su ikada vladali. Shvatiš da ispod Aristotelovog trga leži jedan stari grad uništen u požaru. Dok razmišljaš dune vetar, pa osetiš taj miris mora. Pa nastaviš da razmišljaš i shvatiš da je kriza pogodila Tesaloniki i da je to baš vidljivo. Ne stigneš ni da se šokiraš, već te oduševi atmosfera grada. Nije ti jasno zašto svaka ulica ima minimum pet kafića. Nije ti jasno zašto su svi krcati. A na kraju krajeva, nije ti to ni čudno jer i ti dolaziš iz Srbije. Pitaš se zašto nikad nema mesta u kafićima pored mora i zašto je kafa duplo skuplja nego u paralelnoj ulici. Shvatiš da je Tesaloniki mnogo više od onoga što si bezbroj puta video i doživeo. Shvatiš da nije samo prolazna stanica za šoping na putu do Olimpske regije ili Halkidikija. Shvatiš da ima jedva 900.000 stanovnika, a u centru se sudaraš kao da ih ima osam miliona. Shvatiš da je grad koji živi 24 sata i koji se ne stidi da prikaže da ga je pogodila kriza. Onda zaključiš da je sve u stavu. Shvatiš da su ljudi sjajni i da se „ne podnose“ sa Atinjanima jer su zapravo isti. Shvatiš da im je jedna od omiljenih fraza gramatički neispravna, ali im ne možeš ništa. Shvatiš da pet puta manji grad od Atine i te kako zna da joj pokaže zube. Shvatiš da sve žene nose odeću sa dezenom leoparda, a i da se zapravo u buticima ni ne prodaje ništa drugo. U Atini pak, nose zmiju. Znači ubrzo će zmija zameniti leoparda. Shvatiš da ti je njihovo prepucavanje jako zabavno. Shvatiš da je baš super što ih sve razumeš, i kada te hvale, i kada te ogovaraju. Shvatiš da ga više nećeš zvati Solun, nego imenom polusestre Aleksandra Makedonskog po kojoj je grad i dobio ime - Tesaloniki. I, na kraju, shvatiš da je „ekskurziji“ koja je bila daleko zabavnija (i korisnija) od onih srednjoškolskih došao kraj.

Do sledećeg viđanja!

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.