Izvor: Ivana Kovaèeviæ

Autor: {"id":493282,"id_news":1361595,"name":"","surname":"Ivana Kova\u00e8evi\u00e6"}

Po tradiciji (samo nama poznatoj), moj dečko i ja putujemo u februaru. Uglavnom mesecima unapred isplaniramo put, ali ove godine smo čekali poslednji voz i odlučili se za Maleziju.

Jedan od dva ključna razloga da odemo baš u Maleziju jeste taj što volimo Aziju. Drugi razlog je taj što naši turisti još nisu zaposeli tu destinaciju.

Imamo devet dana na raspolaganju (malo, ali dovoljno da zagrebemo), pa na brzaka istražujem na internetu sve o toj zemlji, da bih napravila plan puta.

Malezija se nalazi u jugoistočnoj Aziji. Čine je 13 država i tri federalne teritorije. Podeljena je na dve oblasti: zapadnu (poluostrvo) i istočnu (Borneo). Što se tiče stanovništva, najbrojniji su Malajci, oko 60%, zatim Kinezi, oko 25%, a onda Indijci, oko 10% i ostali narodi. Religija je islam, jezik malajski, a s obzirom na to da su bili engleska kolonija, svi govore engleski.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Već pri samoj pretrazi, više mi se svideo istočni deo poluostrva. Nekako je divlji, neistražen, bliži našem senzibilitetu.

Međutim, zbog ograničenog broja dana i lakše konekcije, ipak je odluka pala na Kuala Lumpur na jugu poluostva, zatim idemo do ostrva Penang (glavni grad Džordžtaun), a onda na sever do ostrva Langkavi.

Pre puta morate da aplicirate za vizu u njihovoj ambasadi u Beogradu. Viza je oko šest evra i dobili smo je istog dana. Sve o dobijanju vizu možete pronaći na njihovom sajtu, a kada dođete, ljubazno osoblje ambasade će vas informisati o svemu i dati vam pregršt materijala koji će vam još više produbiti interesovanja i želećete da ste odmah tamo.

Posle 22 sata od poletanja (sa jednim presedanjem) stižemo u Kuala Lumpur. Vremenska razlika je +7h i pošto znamo da će nas slomiti, odmah idemo u istraživanje pa koliko uspemo, dok nas ne obori džet leg.

Temperatura u februaru je oko 32 stepena Celzijusova, vlažnost vazduha je visoka, a sunce je baš jako jer se radi o području oko ekvatora (kasnije ću vam pričati o dogodovštini sa “crvenim ljudima”).

Od aerodroma, koji je jedan od većih i uređenijih u Aziji (nalazi se pedesetak kilometara od grada) lako se vozom Klija ekspres ili autobusom dolazi do Centralne stanice od koje dalje možete železnicom ili metroom.

Postoje četiri linije metroa koje prekrivaju uži deo tromilionskog grada. Preporučujem Uber, koji smo mi koristili i koji ima vrlo pristupačne cene (jeftiniji je od dve karte za metro), uglavnom zbog toga što je cena goriva tri puta niža nego kod nas.

Kuala Lumpur nas je odmah očarao i na prvi pogled nas oborio s nogu. Grad ima kosmopolitski duh. Impresioniraju i ljubaznost i osmeh svih sa kojima komunicirate, bilo oficijelno ili sasvim spontano na ulici, u prevozu ili u prodavnici.

Široke i čiste ulice, urbanistički savršeno uklopljene građevine, moderna arhitektura, mnogo zelenila, travnjaci, cveće, parkovi - sve je pod konac. Čistoća grada, ulica i parkova slobodno se može meriti sa razvijenom Evropom. Zaista je neverovatno koliko pažnje posvećuju uređenju javnih površina.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Obišli smo prestonicu Malezije uzduž i popreko.

Kulu Petronas definitivno je lepše posetiti u večernjim časovima. Ove kule bliznakinje visine 450m spojene su mostom na 41. spratu, odakle možete posmatrati grad.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Takođe, možete se popeti i na kulu KL koja se nalazi u centru i sa koje je takođe veličanstven pogled na čitav grad.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Nije mi bilo jasno zašto svi potenciraju šoping u ovom gradu (meni to nikada nije bitno) ali… nećete verovati! To je nezaobilazna stavka s obzirom na to da su cene, pa malo je reći - smešne. Bukvalno za male pare možete da se obučete od glave do pete u dizajnerske i svetske brendove.

Ipak, i pored spektakularnog šopinga za male pare, nas je najviše oduševila lokalna pijaca, koja je jednim delom na otvorenom, a drugim u zatvorenom delu, pa je milina šetati pod klimatizacijom. Tezge sa suvenirima i rukotvorinama, trgovci koji prodaju lokalnu robu, boje na sve strane, slatki mirisi u vazduhu…

Pošto smo mi bili u poseti pred sam doček Kineske nove godine, pijaca je bila ukrašena tradicionalnim kineskim novogodišnjim ukrasima.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Bitno je naglasiti da je čitava pijaca podeljena u različite zone. Svrha tog urbanističkog projekta jeste da se posetiocima da uvid u kulturološke razlike različitih rasa u Maleziji.

Naša sledeća stanica je Kineska četvrt. To je jedan veliki haos, pozitivan naravno. Nalazi se u centralnom delu, u srcu Kuala Lumpura, i nikad ne spava. Kada uronite u ovaj deo grada, u orijentalnu kulturu, u nasleđe i istoriju koja vas okružuje, možete uživati na sve moguće načine. Možete posetiti hramove, šopingovati, razgledati ili odlično jesti. Što smo mi obilato praktikovali u ovoj četvrti. Pričam vam o pravoj simfoniji mirisa i ukusa koja hranu dovodi na viši nivo. Ne, ne pričam o pukom jedenju zbog gladi, već o čistom hedonizmu. Ovde vam se otvaraju čula i tonete u bezbrojne mirise, ukuse, teksture… Stolovi s hranom i tezge na sve strane, tehnika, koža, tekstil… sve je nasred ulice, koja je prepuna ljudi.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Mala Indija je deo grada koji se nekada nalazio tik uz Kuala Lumpur a sada je zvanično njegov deo. Na ovom mestu će vas dočekati široke ulice sa indijskim prodavnicama i restoranima koje drže ljudi iz indijske zajednice. Ovde možete da kupite apsolutno sve od tradicionalne indijske robe - začine, bolivudske filmove i muziku, lokalnu hranu…

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Naravno, ne treba propustiti posetu Parku ptica, Bašti na jezeru, nacionalnoj džamiji, koja ima vrlo interesantna građevinska rešenja. Sve se nalazi jedno nadomak drugoga u delu grada koji je zelen i koji izgleda kao da ste daleko od centra grada, u nekoj divljoj prirodi.

Nacionalni muzej je jedan od najinteresantnijih koje sam ikada posetila, koncipiran da vam pokaže zemlju kroz epohe.

Nezaobilazna je poseta pećinama Batu, jednoj od najposećenijih turističkih atrakcija. To e brdo koje se sastoji od tri velike pećine iuzpregršt manjih. Nalazi se oko 15 km severno od centra Kuala Lumpura.

Pećine predstavljaju jedno od najvećih hindu svetilišta van Indije. Ogromna statua gospodara Muruga, zlatne boje, stoji u podnožju. Ovo područje je puno makaki majmuna koji skaču, otimaju od putnika sve što im se nađe pod šapom. Svake godine, krajem januara ili početkom februara, hram poseti skoro milion hodočasnika tokom proslave Taipusam.

Penjemo se uz stepenice, a do glavne pećine na samom vrhu ima ukupno 272 stepenika. Penjanje je za mene prilično naporno jer su stepenice strme, nejednake, gazište je kratko, tj napravljeno za manja stopala od naših a i penjemo se po najjačem suncu.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Pred kraj stepenica, sa leve strane, nalazi se ulaz u Dark pećinu. Sastoji se od sedam komora u dužini od dva kilometra. Nastavljamo do samog vrha, do ulaza u glavnu pećinu. Poslednje što očekujete da vidite, a videćete je – hram! Pravi pravcati, božanstveni hram prepun šarenih skulptura raznih hindu bogova.

Napomenula sam da smo kratko u obilasku Malezije. Znam da bi svako pametan uzeo avion i odleteo na sledeću destinaciju, ali ne i mi. Inače, letovi između gradova u Maleziji su vrlo jeftini, ali mi uzimamo brzi voz jer želimo da vidimo teritoriju između gradova koje obilazimo.

Voz je brz, jako komforan i udoban. Doduše, moram napomenuti da je temperatura u vozu nenormalno niska (čak i za mene kojoj nikada nije hladno) pa deca koja pilje u nas zbog (za njih neobične) boje naše kože i visine, verovatno čudom ne mogu da se načude kako ovi neobični ljudi sede umotani u razne marame da se ne smrznu. Setih se bivšeg kolege kome je stalno bilo hladno, postajem kao on. Život je bumerang.

Uputili smo se ka ostrvu Penang, idemo u glavni grad Džordžtaun. Voz ide do Batervorta, poslednjeg mesta na kopnu pred ostrvo. Kada siđete sa voza, čeka vas autobus koji vas besplatno prevozi do luke i trajekta koji će nas prebaciti do ostrva.

Za tili čas smo na ostrvu.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Penang ima dosta atrakcija koje treba uvrstiti u plan da bismo u kratkom roku mogli doživeti ostrvo kako treba. Na našoj top-listi onoga što treba da vidimo, fokusirali smo se na mesta koja se mogu smatrati kultnim.

Grad na prvi pogled nije preterano lep. Na svakom koraku se oseća stara kolonijalna atmosfera. Najbolje je što te grad vraća u prošlost, u kolonijalno doba. Dva najvažnija i najatraktivnija dela su Kineska četvrt i kolonijalni distrikt koji je pod zaštitom Uneska od 2008. godine.

Moram da istaknem da je ovo jedina država u sklopu Malezije koja ima kinesko većinsko stanovništvo. Zato nam je bilo interesantno da dan pred njihovu Novu godinu provedemo baš tu.

Grad je prošaran mnogim kineskim radnjama i restoranima, uskim uličicama, palatama kolonijalnog stila, mnogobrojnim školama i fakultetima i kitnjasto ukrašenim hramovima. Tri vrlo interesantna hrama sa naše liste su:

Kineski Kek lok si, ubedljivo najveći budistički kompleks hramova u jugoistočnoj Aziji. Podignut je pre više od stotinu godina. Ispunjen je prekrasno uređenim baštama i vrtovima, ima sedam spratova visoku pagodom. Milion boja i šarenilo ostaviće vas bez daha.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Drugi je hram Vat Buparam (Wat Buppharam), tajlandski budistički hram. Njegovo ime u prevodu znači “hram cveća”. Izgrađen je 1942. godine. U početku je bio mali, ali vremenom, zahvaljujući donatorima, postao je grandiozan. U sklopu hrama je muzej Bude, vrt Bude, ogroman broj statua i zmajeva i statua stogodišnjeg Bude koji bi trebalo vernicima i posetiocima da pomogne da nađu odgovore na različita pitanja koja ih muče.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

U istoj ulici, preko puta tog hrama, nalazi se hram Darmikarama Burmese (Dharmikarama Burmese). Izgrađen je 1803. godine i jedini je burmanski budistički hram van Mijanmara.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Grad ima mnogo festivala tokom godine, ali mi, nažalost, nismo bili ni na jednom jer ih nije bilo u tom periodu. Ali pročitala sam na internetu da je vreme festivala stvarno vredno posete.

Penang je živo ostrvo na kome kulturna baština i kosmopolitska struktura idu ruku pod ruku i otkrivanje njegovih brojnih znamenitosti za 24 sata, koliko smo imali na raspolaganju, nama je bio veliki izazov.

Preskočili smo predivne plaže, da ne kažem odrekli smo ih se radi cunjanja i lutanja po gradu. Zato smo za kraj ostavili uske ulice starog dela grada, koje su i glavna atrakcija, sa svim aktivnim grafitima.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Naime, stari deo grada, koji je prilično siv, umetnici su oslikali grafitima i napravili ga interesantnim za posetu.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Kada pričate sa lokalcima i pitate ih šta još ne treba propustiti, svako će vam skrenuti pažnju da je ostvo poznato po dobroj hrani. I moram da se složim. Hrana je toliko raznolika, za nas čak i ljuta, ali harmonija ukusa koju ovde možete da osetite ostaje urezana u sećanju za čitav život.

Ako Penang mora da stane u tri reči, ovo su te tri reči: pravi gastronomski raj.

Ujutru napuštamo ostrvo i preko mora, ultrabrzim brodom za tri sata stižemo na Langkavi. Rešili smo da odmor završimo kupanjem na najboljim plažama i da se poslednja tri dana odmorimo (koliko je to moguće, jer mene mesto nikad ne drži).

Kedah, država kojoj pripada Langkavi, jeste arhipelag od 99 ostrva, okružen tirkiznim morem i mekim belim peskom. Unutrašnjost glavnog ostrva je mešavina živopisnih pirinčanih polja.

Predivne plaže, bogata flora i flauna, jeftine radnje (sve je duty free)… Uprkos tome što ostrvo naginje ka turizmu, mnogi ostrvljani su zapravo seljaci, ribari i preduzetnici.

Brod nas iskrcava u Kuahu, glavnom gradu na ostrvu. Prizor koji pozdravlja posetioce koji stižu morem je 12 metara visoka statua orla. Braon orao je amblem ostrva. Ime ostrva Langkavi u prevodu znači braon-crveni orao.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Mi Uberom brzo stižemo do Pantai Čenang, našeg utočista u narednim danima.

Beli meki pesak, prilično toplo more, mnoštvo plaža - raj na zemlji.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Na samoj plaži, osim u plivanju i sunčanju, možete da uživate i u vodenim sportovima. Ako tome još dodamo odličnu hranu i tropsko voće…

Ne volim da mažem preparate za sunčanje (da, znam, to nije pametno i znam šta može da uradi) ali ne volim.

Moj dečko to praktikuje uvek, pa je on zadužen za brigu o faktorima. Pošto nam je uglavnom dosad bio sasvim dovoljan faktor 30, mislili smo da će biti i za Maleziju. Sutra malo. Sunce je toliko jako i nemojte slučajno da razmišljate o bilo čemu osim o zaštitnom faktoru 50 – 110, koji tamo možete da kupite.

Mislili smo da smo mi najgori i da smo najviše pocrveneli, dok uveče u gradu nismo sreli ostale jadne crvene Evopljane koji su bukvalno bili reš.

Sunce je nemilosrdno. I ne, neću vam pokazati slike crvenih ljudi, morate to sami da zamislite.

U narednom periodu lutamo ostrvom po različitim plažama i uživamo.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Atrakcija zvana Skaj bridž je jedino što smo, pored istraživanja plaža, imali na listi. Moram da naglasim da je bitno da karte uzmete preko interneta. Skaj bridž je jedno od najposećenijih turističkih mesta i gužve su nesnosne. Most je izgrađen na vrhu planine Mat Cinčang. Do mosta dolazite žičarom, kojom možete da produžite do još više tačke, odakle je pogled na samo ostrvo i more koje ga okružuje fenomenalan.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Zapanjujuć je pogled na nedostižne predele i na džunglu ispod vas, možda jedan od onih koji ćete imati samo jednom u životu. I zato uživajte što duže…

Foto: Ivana Kovaèeviæ

Masaža stopala za kraj dana i sedamo u avion (aerodrom se nalazi na 15 minuta vožnje od Pantai Čenanga) i, uz zalazak sunca, krećemo ka Kuala Lumpuru.

Foto: Ivana Kovaèeviæ

“Jednom godišnje otputujte na neko mesto na kom nikada do tada niste bili”, rekao je dalaj lama. Ja vam kažem, ne čekajte sledeću godinu. Odmah krenite u ovo rajsko prebivalište bogova.

Preuzeto sa: www.mojeputovanje.net

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.