Subota, 04.08.2012.

12:53

Alep - dragulj Levanta ili ukleti grad?

Izvor: Tanjug

Alep - dragulj Levanta ili ukleti grad? IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

5 Komentari

Sortiraj po:

Maka@

pre 10 godina

Kada bi kriterijum za putovanja bila gradjanska prava bojim se da bi tako otpalo 80% turistickih atrakcija. Kada bih se odlucila da odem u Damask, Alep to ne bi bilo zbog divljenja prema njihovom politickom sistemu vec zbog prebogate istorije. Kada budem zelela da se divim lepim skockanim gradovima sa ocuvanom zivotnom sredinom i postovanjem preva zena lgbt itd oticicu u Kopenhagen, Brisel Oslo...Ali svi ti gradovi nisu ni do kolena Damasku

cinober

pre 11 godina

@olga
svakako je moguće da su stvari ovakve kako ste vi to iznijeli... ja tamo nisam bio, mogu procjenjivati na temelju pričanja drugih ljudi i na osnovu nekakvih mojih iskustava u sličnim zemljama. U svakom slučaju više puta mi se dogodilo da je moj dojam o nekom zemlji ili nekom kraju prilično različit od pričanja i utisaka nekih drugih ljudi... A na ovom Levantu svakako treba imati u vidu standardnu političku nestabilnost kao i za nas teško probavljivu patrijarhalnost i odnos prema ženama... svejedno, što sam rekao stoji, ja bih tamo rado otišao.

Olga

pre 11 godina

Moje iskustvo je bilo mnogo drugacije. Mnogo sam putovala po Evropi, Aziji, Severnoj Africi i svugde mi je bilo lepo osim na Levantu. Ljudi u Siriji(Libanu, Jordanu) su negostoljubivi, neprijateljski raspolozeni prema strancima, pogotovo strankinjama(nas odmah karakterizuju kao nekog ko je ubijao muslimane), zatucani, rasisti, gledaju sa visine na sve koji dolaze pa i na turiste, veoma lose misljenje imaju o evropskim zenama i Evropi sto je nedopustivo u 21. veku, iako je zakonom obezbedjena ravnopravnost u praksi je to malo drugacije, cak i Sirijke, Libanke, Jordanke koje su malo atraktivnije obucene su izlozene seksualnom uznemiravanju, njihovi muskarci su mamini sinovi i kako mama kaze to je kraj price(upoznala sam neke Sirijke koje su mi ispricale jezive price o njihovim muzevima i njihovim mamama). Zaista nista lepo nemam da kazem. Da, zaista je sve prepuno istorijski znacajnih nalazista, spomenika...ali sve je to ostavljeno rubu vremena i umesto da uloze novac i restauraciju sve je napusteno. Sirija je prenaseljena, neuredna i prljava. Ne postoje ljudska prava. Da ne pominjem 70 godina diktatorskog rezima. Na sve strane su okacene fotografije pokojnog predsednika i njegovog sina. Znaci diktator iz groba vlada. Primetila sam da su drustvenoj diskriminaciji izlozeni intelektualci i zene. Provela sam mesec dana obilazeci citav taj region i jedva sam cekala da se vratim kuci. Osim lepih fotografija istorijskih mesta nista drugo mi nije ostalo u secanju.

Anna

pre 11 godina

2008 godine sam bila u Aleppu (a još posetila i Al Baru, Sigiriyu, Apameu, Hamu, Crack, Damask i Palmiru, i otišlja dalje za Jordan) i svaki put kada čujem vest iz sirije, pa makar i samo putopis, setim se samo mog divnog domaćina Ahmada koji sada znam da je na sigurnom, kako nas vodi kroz hodnike citadele, upućuje u skrivene prodavnice u Suku, voda kroz najrazličitije delove grada upoznaje sa svakim komšijom dok se mi davimo u kolačima... setim se svih obilazaka i svih uzduž i popreko proputovanja kroz ovu divnu zemlju i zapitam se hoću li i kada opet moći da odem tamo... A kada sam otišla, otišla sam bila na nedelju dana, a ostala mesec.. Samo se nadam da će jedna tako divna zemlja, sa tako divnim ljudima uspeti da sačuva ono što ju je činilo takvom, i da će nasmejani ljudi ulica Sirije me nekad opet dočekati kao starog prijatelja.., kako se me dočekali i prvi put!

cinober

pre 11 godina

Eh, prije desetak godina sam đirao Turskom s maglovitom idejom da, kad se iz Kapadokije spuštamo za Adanu i Mersin, probamo malo i u Siriju vidjeti legendarni grad Alep, možda se zaletjeti do Krak des Chevaliersa i Palmire... No to nije bilo izvedivo jer se za Siriju trebala viza koju baš i nije bilo tako jednostavno dobiti. Ne znam kako je danas, vjerojatno još i gore, pogotovo ako računamo rat!
Sreli smo poslije kod fantastičnog Mamure kalesija blizu Anamura na dugoj turskoj sredozemnoj obali neke Nizozemce koji su dva dana na sirijskoj granici moljakali njihove carinike da ih puste u zemlju pa na kraju i uspjeli, potplatili su ih s 300 eura, ako se dobro sjećam. Bili su u Siriji i Jordanu jedno dva mjeseca i vratili se prepuni oduševljenja za obje zemlje, nisu mogli dovoljno nahvaliti gostoljubivost i jednostavnost tamošnjih ljudi. Samu ljepotu Sirije i Jordana s brojnim prekrasnim lokalitetima bogate povijesti ne treba ni spominjati. Meni je to neusporedivo privlačnije od uređenog i kulturnog zapada... samo neću tamo kao turist, isključivo kao putnik-namjernik ili nikako.

cinober

pre 11 godina

Eh, prije desetak godina sam đirao Turskom s maglovitom idejom da, kad se iz Kapadokije spuštamo za Adanu i Mersin, probamo malo i u Siriju vidjeti legendarni grad Alep, možda se zaletjeti do Krak des Chevaliersa i Palmire... No to nije bilo izvedivo jer se za Siriju trebala viza koju baš i nije bilo tako jednostavno dobiti. Ne znam kako je danas, vjerojatno još i gore, pogotovo ako računamo rat!
Sreli smo poslije kod fantastičnog Mamure kalesija blizu Anamura na dugoj turskoj sredozemnoj obali neke Nizozemce koji su dva dana na sirijskoj granici moljakali njihove carinike da ih puste u zemlju pa na kraju i uspjeli, potplatili su ih s 300 eura, ako se dobro sjećam. Bili su u Siriji i Jordanu jedno dva mjeseca i vratili se prepuni oduševljenja za obje zemlje, nisu mogli dovoljno nahvaliti gostoljubivost i jednostavnost tamošnjih ljudi. Samu ljepotu Sirije i Jordana s brojnim prekrasnim lokalitetima bogate povijesti ne treba ni spominjati. Meni je to neusporedivo privlačnije od uređenog i kulturnog zapada... samo neću tamo kao turist, isključivo kao putnik-namjernik ili nikako.

Anna

pre 11 godina

2008 godine sam bila u Aleppu (a još posetila i Al Baru, Sigiriyu, Apameu, Hamu, Crack, Damask i Palmiru, i otišlja dalje za Jordan) i svaki put kada čujem vest iz sirije, pa makar i samo putopis, setim se samo mog divnog domaćina Ahmada koji sada znam da je na sigurnom, kako nas vodi kroz hodnike citadele, upućuje u skrivene prodavnice u Suku, voda kroz najrazličitije delove grada upoznaje sa svakim komšijom dok se mi davimo u kolačima... setim se svih obilazaka i svih uzduž i popreko proputovanja kroz ovu divnu zemlju i zapitam se hoću li i kada opet moći da odem tamo... A kada sam otišla, otišla sam bila na nedelju dana, a ostala mesec.. Samo se nadam da će jedna tako divna zemlja, sa tako divnim ljudima uspeti da sačuva ono što ju je činilo takvom, i da će nasmejani ljudi ulica Sirije me nekad opet dočekati kao starog prijatelja.., kako se me dočekali i prvi put!

Maka@

pre 10 godina

Kada bi kriterijum za putovanja bila gradjanska prava bojim se da bi tako otpalo 80% turistickih atrakcija. Kada bih se odlucila da odem u Damask, Alep to ne bi bilo zbog divljenja prema njihovom politickom sistemu vec zbog prebogate istorije. Kada budem zelela da se divim lepim skockanim gradovima sa ocuvanom zivotnom sredinom i postovanjem preva zena lgbt itd oticicu u Kopenhagen, Brisel Oslo...Ali svi ti gradovi nisu ni do kolena Damasku

Olga

pre 11 godina

Moje iskustvo je bilo mnogo drugacije. Mnogo sam putovala po Evropi, Aziji, Severnoj Africi i svugde mi je bilo lepo osim na Levantu. Ljudi u Siriji(Libanu, Jordanu) su negostoljubivi, neprijateljski raspolozeni prema strancima, pogotovo strankinjama(nas odmah karakterizuju kao nekog ko je ubijao muslimane), zatucani, rasisti, gledaju sa visine na sve koji dolaze pa i na turiste, veoma lose misljenje imaju o evropskim zenama i Evropi sto je nedopustivo u 21. veku, iako je zakonom obezbedjena ravnopravnost u praksi je to malo drugacije, cak i Sirijke, Libanke, Jordanke koje su malo atraktivnije obucene su izlozene seksualnom uznemiravanju, njihovi muskarci su mamini sinovi i kako mama kaze to je kraj price(upoznala sam neke Sirijke koje su mi ispricale jezive price o njihovim muzevima i njihovim mamama). Zaista nista lepo nemam da kazem. Da, zaista je sve prepuno istorijski znacajnih nalazista, spomenika...ali sve je to ostavljeno rubu vremena i umesto da uloze novac i restauraciju sve je napusteno. Sirija je prenaseljena, neuredna i prljava. Ne postoje ljudska prava. Da ne pominjem 70 godina diktatorskog rezima. Na sve strane su okacene fotografije pokojnog predsednika i njegovog sina. Znaci diktator iz groba vlada. Primetila sam da su drustvenoj diskriminaciji izlozeni intelektualci i zene. Provela sam mesec dana obilazeci citav taj region i jedva sam cekala da se vratim kuci. Osim lepih fotografija istorijskih mesta nista drugo mi nije ostalo u secanju.

cinober

pre 11 godina

@olga
svakako je moguće da su stvari ovakve kako ste vi to iznijeli... ja tamo nisam bio, mogu procjenjivati na temelju pričanja drugih ljudi i na osnovu nekakvih mojih iskustava u sličnim zemljama. U svakom slučaju više puta mi se dogodilo da je moj dojam o nekom zemlji ili nekom kraju prilično različit od pričanja i utisaka nekih drugih ljudi... A na ovom Levantu svakako treba imati u vidu standardnu političku nestabilnost kao i za nas teško probavljivu patrijarhalnost i odnos prema ženama... svejedno, što sam rekao stoji, ja bih tamo rado otišao.

Olga

pre 11 godina

Moje iskustvo je bilo mnogo drugacije. Mnogo sam putovala po Evropi, Aziji, Severnoj Africi i svugde mi je bilo lepo osim na Levantu. Ljudi u Siriji(Libanu, Jordanu) su negostoljubivi, neprijateljski raspolozeni prema strancima, pogotovo strankinjama(nas odmah karakterizuju kao nekog ko je ubijao muslimane), zatucani, rasisti, gledaju sa visine na sve koji dolaze pa i na turiste, veoma lose misljenje imaju o evropskim zenama i Evropi sto je nedopustivo u 21. veku, iako je zakonom obezbedjena ravnopravnost u praksi je to malo drugacije, cak i Sirijke, Libanke, Jordanke koje su malo atraktivnije obucene su izlozene seksualnom uznemiravanju, njihovi muskarci su mamini sinovi i kako mama kaze to je kraj price(upoznala sam neke Sirijke koje su mi ispricale jezive price o njihovim muzevima i njihovim mamama). Zaista nista lepo nemam da kazem. Da, zaista je sve prepuno istorijski znacajnih nalazista, spomenika...ali sve je to ostavljeno rubu vremena i umesto da uloze novac i restauraciju sve je napusteno. Sirija je prenaseljena, neuredna i prljava. Ne postoje ljudska prava. Da ne pominjem 70 godina diktatorskog rezima. Na sve strane su okacene fotografije pokojnog predsednika i njegovog sina. Znaci diktator iz groba vlada. Primetila sam da su drustvenoj diskriminaciji izlozeni intelektualci i zene. Provela sam mesec dana obilazeci citav taj region i jedva sam cekala da se vratim kuci. Osim lepih fotografija istorijskih mesta nista drugo mi nije ostalo u secanju.

cinober

pre 11 godina

Eh, prije desetak godina sam đirao Turskom s maglovitom idejom da, kad se iz Kapadokije spuštamo za Adanu i Mersin, probamo malo i u Siriju vidjeti legendarni grad Alep, možda se zaletjeti do Krak des Chevaliersa i Palmire... No to nije bilo izvedivo jer se za Siriju trebala viza koju baš i nije bilo tako jednostavno dobiti. Ne znam kako je danas, vjerojatno još i gore, pogotovo ako računamo rat!
Sreli smo poslije kod fantastičnog Mamure kalesija blizu Anamura na dugoj turskoj sredozemnoj obali neke Nizozemce koji su dva dana na sirijskoj granici moljakali njihove carinike da ih puste u zemlju pa na kraju i uspjeli, potplatili su ih s 300 eura, ako se dobro sjećam. Bili su u Siriji i Jordanu jedno dva mjeseca i vratili se prepuni oduševljenja za obje zemlje, nisu mogli dovoljno nahvaliti gostoljubivost i jednostavnost tamošnjih ljudi. Samu ljepotu Sirije i Jordana s brojnim prekrasnim lokalitetima bogate povijesti ne treba ni spominjati. Meni je to neusporedivo privlačnije od uređenog i kulturnog zapada... samo neću tamo kao turist, isključivo kao putnik-namjernik ili nikako.

Anna

pre 11 godina

2008 godine sam bila u Aleppu (a još posetila i Al Baru, Sigiriyu, Apameu, Hamu, Crack, Damask i Palmiru, i otišlja dalje za Jordan) i svaki put kada čujem vest iz sirije, pa makar i samo putopis, setim se samo mog divnog domaćina Ahmada koji sada znam da je na sigurnom, kako nas vodi kroz hodnike citadele, upućuje u skrivene prodavnice u Suku, voda kroz najrazličitije delove grada upoznaje sa svakim komšijom dok se mi davimo u kolačima... setim se svih obilazaka i svih uzduž i popreko proputovanja kroz ovu divnu zemlju i zapitam se hoću li i kada opet moći da odem tamo... A kada sam otišla, otišla sam bila na nedelju dana, a ostala mesec.. Samo se nadam da će jedna tako divna zemlja, sa tako divnim ljudima uspeti da sačuva ono što ju je činilo takvom, i da će nasmejani ljudi ulica Sirije me nekad opet dočekati kao starog prijatelja.., kako se me dočekali i prvi put!

Maka@

pre 10 godina

Kada bi kriterijum za putovanja bila gradjanska prava bojim se da bi tako otpalo 80% turistickih atrakcija. Kada bih se odlucila da odem u Damask, Alep to ne bi bilo zbog divljenja prema njihovom politickom sistemu vec zbog prebogate istorije. Kada budem zelela da se divim lepim skockanim gradovima sa ocuvanom zivotnom sredinom i postovanjem preva zena lgbt itd oticicu u Kopenhagen, Brisel Oslo...Ali svi ti gradovi nisu ni do kolena Damasku

cinober

pre 11 godina

@olga
svakako je moguće da su stvari ovakve kako ste vi to iznijeli... ja tamo nisam bio, mogu procjenjivati na temelju pričanja drugih ljudi i na osnovu nekakvih mojih iskustava u sličnim zemljama. U svakom slučaju više puta mi se dogodilo da je moj dojam o nekom zemlji ili nekom kraju prilično različit od pričanja i utisaka nekih drugih ljudi... A na ovom Levantu svakako treba imati u vidu standardnu političku nestabilnost kao i za nas teško probavljivu patrijarhalnost i odnos prema ženama... svejedno, što sam rekao stoji, ja bih tamo rado otišao.