Roni
pre 5 godina
Meni je 52, za SFRJ me vežu uspomene izbdjetinstva i mladosti. Sve je tu. Od prve ljubavi, putovanja po Jugi, mog kluba pa 12 mjeseci JNA. Sve je ti nekako super. Valjda je z ljudskoj prirodi da se sjeća samo lijepih stvari. Naravno roditelji su bili tu mladi zdravi jednostavno bio sam dijete sreće. Nikad zaboraviti neću jedan dan 91 kad mi je drug, tad perspektivni bacač koplja inače Albanac, rekao da se vode borbe u i oko Pakraca i da su neki naši drugari tamo jer su mobilisani u rezervu. Taj dan je prekinut moj san o boljem životu i SFRJ. Tog dana su mi ostala tri ispita do titule dipl. inž. el. tehnike što sam ispolagao u naredna dva mjeseca. Dva dana po polaganju ispita izvadio sam potvrdu o položenim ispitima i prepis plana programa. Od roditelja sam dobio tadašnjih 2000 DEM, pasoš i pobjegao prvo tetki u Njemačku a potom u Kanadu gdje sam našao posao kao programer premda nisam diplomirao. U Kanadi sam zapravo shvatio koliko Srbi i Hrvati mrze moju domovinu SFRJ. Zbog njih sam postao Kanađanin kojeg poslije život odveo u Švicarsku. No i danas imam svoj crveni pasoš na kojem je slika raščupanog dječaka s očima punim snova. Danas moje domovine više nema ja sam se kao stranac vratio u grad moje mladosti i u njemu vodim posao za firmu u kojoj sam jedan od osnivača. U firmi rade neki novi raščupani klinci koji vrijedno rade u sanjaju da pobjegnu i da postanu stranci. Nitko od njih i ne zna što je SFRJ niti o njoj razmišljaju ali ja znam da je to zemlja koju su uništile barabe poput Slobe i Franje i stoke koju su poveli. Ta stoka je imala drugačije snove. Ja često sanjam SFRJ sanjam pokojnu Melitu iz Zenice, sanjam veselje i derneke, no svaki dan moje snove uništavaju dnevnici i portali na kojima stoka širi mržnju i jad.
142 Komentari
Sortiraj po: