Gradski prevoz nigde kao u Srbiji

Pokušaj da pronađem primer neke druge zemlje u kojoj policija proverava karte putnicima u gradskom prevozu propao je posle višesatne pretrage po internetu, pozivanja prijatelja i rođaka po inostranstvu i propitivanja starijih kolega koji su u svojoj karijeri putovali preko sedam brda i dolina, mora i planina, tako da definitivno i za ovu praksu možemo da se pohvalimo da smo - prvi na planeti.

Izvor: Danas
Autor: Vlada Živanović

Izvor: B92

Ponedeljak, 07.03.2011.

08:42

Default images

Da vožnja gradskim prevozom ne mora uvek da bude monotona prošle sedmice su se pobrinuli Gradsko veće i gradonačelnik Beograda odlukom da kontrolori u lov na švercere od sada idu u pratnji komunalnih policajaca.

Pokušaj da pronađem primer neke druge zemlje u kojoj policija proverava karte putnicima u gradskom prevozu propao je posle višesatne pretrage po internetu, pozivanja prijatelja i rođaka po inostranstvu i propitivanja starijih kolega koji su u svojoj karijeri putovali preko sedam brda i dolina, mora i planina, tako da definitivno i za ovu praksu možemo da se pohvalimo da smo - prvi na planeti.

Autobus koji saobraća na liniji od Zemun polja do Zelenog venca stao je na svoju redovnu stanicu kod prodavnice Metro na Novosadskom auto-putu i u njega je ušla grupa kontrolora, za ovu priliku specijalno obučena samo u civilna odela, bez onih „vrišteće“ upozoravajućih fluoriscentnih prsluka, i dva komunalna policajca - glavom, bradom i značkom.

Nisu kontrolori pregledali ni dvocifren broj karata, a već je izbio kurcšlus na relaciji nesavesni putnik - komunalni policajac, obojica u ranim dvadesetim godinama. „Gde je vaša karta?“, upitao je kontrolor putnika. „Nemam je, idem samo jednu stanicu“, namrgođeno je odgovorio putnik, iako je očigledno bio svestan da je sledeća stanica tek kod naselja Galenika za nekoliko kilometara. „Karta se plaća i za jednu stanicu“, odgovorio mu je kontrolor, a policajac iza njega klimnuo je glavom i strogo izgovorio „Da, i za jednu stanicu se plaća. Dajte kontroloru vaša dokumenta“.

Nesavesni putnik poče da se pipa po džepovima i kroz par sekundi sa ironičnim osmehom na licu odluči da konstatuje: „Nemam ličnu kartu, zaboravio sam je. I šta ćemo sad?“. Policajac se međutim nije dao iznenaditi i na to je odgovorio: „Ne možeš da nemaš, nisi maloletan“. Ova konstatacija je sada već nasmejala nesavesnog putnika, a i ostale u blizini. „Nemam i šta sad? Da nećete da me privedete? Da vidim kako ćete to da uradite kada nemate oružje?“. „Nemamo oružje, ali imamo palicu“, nije se dao policajac. „Ne razumem. Prebićete me što nemam kartu. Pa to nije radila ni Miloševićeva policija devedesetih“, nije se dao ni putnik.

Policajac u tom trenutku odluči da prekine debatu i povika vozaču: „Stani, majstore!“ Vozač se zbuni i uspori pošto je ipak i dalje bio u desnoj traci ulice koja se neopravdano zove auto-put, ali na drugi povik „Stani, bre, majstore, kad kažem!“ ipak potpuno zaustavi autobus. Sada već besnom policajcu u tom trenutku nisu smetale ni sirene iznerviranih vozača drugih automobila, koji su morali da zaobilaze autobus koji je iznenada ukočio, i koji se razgoropadio na nesavesnog putnika: „Marš napolje! Ajde, odmah, marš napolje“. Nisu pomogli ni vapaji nesavesnog putnika da je „ciča zima“ i „sneg do kolena“ već ga ovaj povuče za kragnu i praktično počeo da ga vuče napolje. U tom času u sukob je odlučila da se umeša i jedna starija gospođa rečima „Sram vas bilo, izbacujete dete na ovakvu hladnoću“, u čemu je podržaše i drugi putnici komentarima poput „zar nemate pametnija posla, da jurite kriminalce umesto što maltretirate putnike po prevozu“.

Spolja se nije smirivao ni orkestar sirena sve nervoznijih drugih vozača, pa se i šofer umešao: „Ej ljudi, ja moram da krenem, već tri ture kasnim od jutros, a i nepropisno je ovde da stojim“. „Ma, vozi Miško, treba i mi ostali da stignemo tamo gde smo pošli“, doviknuo je jedan putnik, što je za njega bio sasvim dovoljan znak da ponovo krene.

Na prvoj sledećoj stanici iz autobusa su izašli i kontrolor i policajci i nesavesni putnik. Dalja vožnja do Zelenog venca bila je uobičajeno monotona.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

70 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: