Vršačke planine, krov Vojvodine

Bili smo u poseti najvišoj planini u Vojvodini - Vršačkoj! Vrščani će vam objasniti da se često kao najviši vrh Vojvodine pominje Crveni čot na Fruškoj gori, ali da titulu najvišeg nosi Gudurički vrh sa svojih 641 mnv. Asfaltnim putem stižemo do manastira Središte i markiranom stazom za sat i po pešačenja - nalazimo se na najvišem vrhu Vojvodine!

Izvor: Danas
Autor: Savo Đurđić

Izvor: B92

Četvrtak, 24.02.2011.

09:58

Default images

...Ovde postoji nešto, u okolini, u vetru, tu je to. Što vezuje dušu kao pticu za bregove i ravnicu...

Milutin Savić


Pre nekoliko godina na samom vrhu podignut je lep vidikovac od drveta. Sa visine od preko 650 metara posmatramo i fotografišemo ceo predeo. Po hladnom i lepom vremenu, uz nepreglednu ravnicu, vidimo deo Đerdapske klisure, Kostolačke dimnjake, Deliblato, obrise Avale, a sa rumunske strane njihov deo Banatske planine i planinsko-skijaški centar Smokovec.

U povratku, zaobilazimo planinu i zaustavljamo se u centru Vršca. Grad se nalazi u ravnici i na obroncima samog špica planine, na mestu gde ona ostvaruje svoju najzapadniju tačku i gde je kao pramcem okrenuta Banatu. Grad Sterije i drugih velikana. Kao retko gde smenjuje se staro i novo, priroda i tehnički podvizi, svetovno i duhovno. Izgleda kao da za sve ima dovoljno mesta i slobode...

Na njavišem grebenu iznad samog grada, kao stražara, beli se Kula. Restauratori je prema projektu zovu Vršački zamak. Ne bi bilo dobro da menjaju predeo i kulu, jer je to vekovni vizuelni i slobodarski identitet. Vršački planinari su se po njoj nazvali kada su davne 1949. osnovali društvo. Ona je ostatak tvrđave koju je u 15. veku od kamena i opeke sagradio despot Đurađ Branković.

Kako reče pesnik treba doći ovde i čuti govor tišine, ali i doživeti kontraste ovog prostora. Bregove i ravnicu. Snagu i tananost. Ali i konstantan pravac vetra. Idealni uslovi da se, ako imate višak adrenalina, sa Vršačke kule paraglajderom uputite ka ravnici u pravcu aerodromske piste.

Sa druge strane prema jugozapadu kao na slikama impresionista, u podnožju brda blago zatalasani brežuljci nose na sebi vinograde. Putem koji vodi kroz njih dolazi se do manastira Mesić. Uz lepu priču o istoriji manastira ljubazne monahinje su nam prilikom prethodne posete pokazale i kopiju ikone „Dostojno jest“.

Sa Kule nastavljamo šetnju ka istoku. Nailazimo na Dečije odmaralište Crvenog krsta. Glavni makadamski put vodi do planinarskog doma na Širokom bilu. Dočekali su nas predsednik društva Đera i njegovi saradnici. Smeštaj je u dvokrevetnim sobama, može se naručiti i ukusna hrana, uz originalno vino „Helvecija“. U razgovoru, pored peći, od Valtera Gačufa saznajemo dosta o aktivnostima društva, ali i o planini.

Izdaju godišnjak „Gorštak“ i tradicionalno krajem septembra organizuju planinarenje po Vršačkoj transferzali. Postoji i Prirodnjačko društvo „Gea“. Njihovi najinteresantniji projekti su zaštita raritetne uralske sove i geološki sastav planine. Greška je ove planine svrstati u obronke Karpata, radi se o delu Banatskih planina površine 170 km2. Predlažu nam za drugi dan uspon do vrha: Lisičija glava (590).

I zaista, posle doručka za sat pešačenja, bez velikog napora, stižemo na vrh koji je pod I stepenom zaštite. Sa osunčanih stena nezaboravan pogled. Orlovi se dižu i spuštaju po vazdušnim termalima. Videli smo kućicu za sove, tragove jazavca u snegu, ostatke utvrđenja. U povratku prolazeći kroz lepu šumu lipe i hrasta, stižemo do potoka i mesta koje domaći nazivaju Brana. U toku su radovi na obnovi jezerca na kome bi se leti moglo kupati.

Impresionira da se ovde uz maksimalno uživanje u izuzetnoj prirodi, otvoreno i duhovito govori i o problemima, kao npr. o seči šume. Ali o tome drugi put.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: