Istanbul - kratak susret na Atmejdanu

Miholjsko leto, Istanbul okupan blagim suncem, dan stvoren za šetnju...

Autor: Dragica Jakovljević
Izvor: Danas

Izvor: B92

Sreda, 08.12.2010.

15:55

Default images

Iz tramvaja silazimo na trgu Sultanahmet, gde su, jedna naspram druge, čuvena Plava džamija i još čuvenija Sveta Sofija, od 1935. godine muzej, pre toga - gotovo pet vekova - džamija, a dugo nakon postanka (u VI veku) najveća hrišćanska crkva, posvećena božanskoj mudrosti Isusa Hrista.

Između dva slavna zdanja pruža se Hipodrom. Turski: Atmejdani (polje za konje), kao što piše na uličnoj tabli. U blizini je, davno, bio Augustion, trg nazvan po Augusti, majci Konstantina Velikog, koji je prestonicu Rimskog carstva sa Tibra premestio na Bosfor i skromno joj, po sebi, promenio ime u Konstantinopolj.

Hipodrom je danas lepo šetalište, brižljivo negovan park s velikom, razigranom fontanom, pored koje rado predahnu premoreni turisti. Tu je, za vizantijskog vakta, bio centar mnogih javnih zbivanja, lepih, kao što su sportska, i manje lepih, kao što su bune i neredi, uz krv i suze. U rimsko i vizantijsko doba ukrašavali su ga razni spomenici, a preživeli su do danas Teodosijev obelisk, Serpentina i Konstantinov stub. Ovaj poslednji vekovi su toliko izgrizli da stvarno nije impresivan, čast njegovim godinama i njegovoj visini (32 metra). Ne zna se ko ga je podigao, a ime ne nosi po „onom“ Konstantinu (najvećem od svih Nišlija), većpo njegovom imenjaku Porfirogenitu, koji ga je, sredinom X veka, obnovio.

Serpentina, ona originalna, podignuta je 479. godine pre Hrista ispred Apolonovog hrama u Delfima, da se obeleži pobeda Grka nad Persijancima i iskaže poštovanje i zahvalnost Apolonu što je taj trijumf predskazao. Bronzani stub formirale su tri upletene zmije, i ispisana su imena grčkih gradova koji su učestvovali u ovom ratu. Stub je u Konstantinopolj doneo imperator Konstantin I u IV veku, za Hipodrom. Bio je visok osam metara, a danas je ispod pet i po. Objašnjenje, u koje ne verujem: niko nije uživao u ovoj statui, zbog zmija, pa je svako odvalio po parče da ih uništi. Uništene su im i glave, a ono što je ostalo od jedne nalazi se u Arheološkom muzeju, ovde, u Istanbulu.

Na kraju ove atmejdanske ogrlice od pravih bisera nalazi se Nemačka fontana (Alman Češmesi). Iako će uskoro napuniti 110 godina, to je najnoviji spomenik na Hipodromu. Podignuta je da podseća na drugu posetu poslednjeg nemačkog cara Vilhelma II (1898), a otvorena na njegov 42. rođendan, 27. januara 1901. Radili su je nemački i italijanski arhitekti, u neorenesansnom stilu.

Osam stubova od mermera nosi svoj lepi teret, malu kupolu. Ona je sa unutrašnje strane obložena zlatom, a po toj finoj podlozi raspoređeno je osam mozaika, tj. osam medaljona: četiri sultanova, s njegovim monogramom, četiri kajzerova, sa četiri „dupla ve“ (W kao Wilhelm).

Na jednoj strani je stepenište, a na preostalih sedam - sedam bakarnih slavina; ja neke slikam da i njihovu lepotu duže pamtim.

Ovde nam je senegalski student dao po jednu afričku ogrlicu, a ja sam se opet zaklela da više neću poći na put bez sitnica iz moje zemlje koje bih mogla pokloniti nekom slučajnom poznaniku. Mladi Senegalac došao je u Istanbul s namerom i nadom da za dva-tri meseca nešto zaradi. Nudi ružne satove, ali proda jedva jedan dnevno - sva je prilika da će se vratiti siromašan kao što je i došao. Pomenem mu doskorašnjeg „Partizanovog“ fudbalera Dijaru, ali se, rekla bih, samo pravio da zna ko je to. Kad sam, međutim, pomenula pesnika Leopolda Sengora, samo što me nije zagrlio.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: