Miloševićev hotel na Crnom vrhu

Uoči pada Miloševića Crni vrh je bila jedna od najbolje čuvanih režimskih tajni, a tadašnja opozicija je vešto koristila famu oko građevinske misterije, potencirajući čak i zidarsku omertu, na koju se se obavezali zaposleni građevinskih firmi i kooperanata, koji nisu smeli da zucnu o prirodi radova.

Izvor: Politika

Izvor: B92

Petak, 25.06.2010.

06:20

Default images

Stari čuvar vadi karabin iz kredenca, sporo opasava futrolu iz koje viri pištolj kalibra 7,62 milimetra, poziva još dvojicu kolega iz smene koji se naoružavaju, a zatim uključuje džinovske reflektore. Razbijajući sumrak, snažna svetlost obasjava ukleti planinski grad. Usled igre veštačkih snopova svetlosti i senki, građevine se lelujaju kao pijane utvare, spremne da se svakoga časa sruše i zatresu planinu. Zavijanje vukova iz šume meša se sa šuštanjem najlona kojim su prekriveni otvori prozora mitskog hotela od devet spratova, a podrhtavanje bakarnih krovova, koje trese jak vetar i lavež pasa, stvara jezivu šumsku polifoniju. Trojica čuvara s prstom na obaraču hodaju polako kroz duboku travu i baterijom osvetljavaju mračne ulaze predsedničke palate, apartmanskog naselja i rupe koja vodu u podzemnu garažu, ukopanu pet spratova ispod zemlje.
Crni vrh: ukleto gradilište
Miloševićeva skrivena tvrđava, njegova poslednja utopijska investicija koja je trebalo da predstavlja spomenik večne vlasti usred ničega, izolovani grad sunca zamišljen kao najmoderniji planinski centar u Evropi, ponovo tone u mrak. Jutro otkriva raskoš te iluzije, prekinute NATO bombardovanjem, kada su obustavljeni svi radovi. Ostao je nedovršeni grad-hotel zarastao u korov, ostali su čuvari „Energoprojekta” koji se smenjuju na svake dve nedelje i ostao je mit o razlozima zbog kojih je predsednik SRJ, svrgnut 5. oktobra, u tajnosti tri godine gradio „vučju jazbinu”, na samoj međi opština Bor i Žagubica. Trebalo je da prođe 11 godina pa da nekadašnji Slobin ideolog javnih radova, a sada aktuelni ministar za infrastrukturu Milutin Mrkonjić, objavi da je izvesna ruska kompanija prihvatila ponudu vlade da nastavi gradnju hotelskog kompleksa na Crnom vrhu kod Bora. Vlasnici turističkog naselja „Jelen – Hajat” su Naftna industrija Srbije sa 56 odsto, a potom sledi RTB Bor – 20 odsto, dok sa manjim „ulozima” učestvuju „Energoprojekt”, PTT, „Srbijašume” i opštine Bor i Žagubica. Vlasnik 51 odsto akcija NIS-a je ruski naftni gigant „Gaspromnjeft”.

„Bila je milina gledati kako 1.000 radnika radi kao u košnici, tri godine, u tri smene. Da nešto razjasnimo, ovde nikada nije došao Milošević, ali je svakog vikenda navraćao Nikola Šainović u belom džipu. Govorio je, dajte da požurimo, da zaposlimo ovde sirotinju”, kaže Milan Radosavljević, koji čuva objekat od 1996. godine, kada je čitava građevinska operativa Srbije imala samo jedan zadatak: pretvaranje Crnog vrha u bajku. Spremano je više od 2.000 obroka dnevno, šefovi gradilišta su nosili aparate za alkotest i svakoga ko je mirisao na vinjak vraćali su u Beograd. Radovi nisu prekidani bukvalno nijedan dan, iako su zime na Crnom vrhu izuzetno oštre, s temperaturama ispod 20 stepeni i maglom koja je svakodnevni dekor planine u zimskim danima. Da bi betoniranje moglo da se obavlja i zimi, iz Libije je nabavljena oprema vredna 150.000 dolara, za proizvodnju toplotne pare kojom je zagrevana separacija, a aditivi za brzo vezivanje i protiv zamrzavanja betona stizali su iz Makedonije. Mrkonjić tvrdi da je do bombardovanja uloženo 65 miliona dolara i izgrađeno 51.269 kvadratnih metara korisne površine, ali brojke malo znače kada se zakorači u središte: ako se ovo završi, Kopaonik će izgledati kao sirotište.

Penjem se stepenicama monumentalnog hotela, do recepcije velike kao fudbalsko igralište, a u susednoj prostoriji leži 14 tona ukrasnih predmeta od bakra. Na četvrtom spratu pravimo pauzu i odmaramo u luksuznom apartmanu 3.052. Tri skupa kreveta su prekrivena čistom posteljinom, nameštaj je tu, ali prekriven prašinom. Zidove je nagrizla buđ. Dva kupatila, obložena mermerom, spremna su za tuširanje. Telefon takođe radi.

Uoči pada Miloševića Crni vrh je bila jedna od najbolje čuvanih režimskih tajni, a tadašnja opozicija je vešto koristila famu oko građevinske misterije, potencirajući čak i zidarsku omertu, na koju se se obavezali zaposleni građevinskih firmi i kooperanata, koji nisu smeli da zucnu o prirodi radova.
Jedno od luksuznih kupatila
Jedno od luksuznih kupatila

Čuvar se smeje, sećajući se kako se pričalo o tome kako se tenk prevrnuo, dok je vozio podzemnim hodnicima, a zapravo je potonula auto-dizalica iznad podzemne garaže. Jedna od omiljenih priča kaže da mreža podzemnih hodnika povezuje kompleks s Dubašnicom, rezidencijalnim objektom u kome je Milošević zapravo boravio tokom leta i gde se sklonio posle petooktobarskih događaja. Tamo je primio Igora Ivanova, tadašnjeg šefa diplomatije Rusije, dogovarajući se s njim o mirnoj primopredaji vlasti Koštunici i DOS-u. „Kakvi crni hodnici, nema toga ovde”, priča čuvar Radosavljević, očekujući da će se pre njegovog odlaska u penziju grad na Crnom vrhu ipak završiti i da će njegove patrole, koje traju već 14 godina, imati nekakvog smisla.

Ako je, vođen autizmom i vizijom da će biti besmrtan u svojim planinama, Sloba projektovao rezervno carstvo novcem poreskih obveznika koje je točio „Jugopetrol”, gradeći Crni vrh za crne dane, bez ikakve računice o isplativosti ekskluzivnog grada u nedođiji, demokratske vlade nisu imale nikakvo praktično rešenje, izbegavajući čak i da kroče u ukleti turistički centar, ostavljajući ga da trune i postane deo nasleđa dve stvari. Mitologije i arheologije.

--------------------------------------------------------

Ruska poseta helikopterom

Pre oko dve godine, na rukometno igralište, gde je predviđen helidrom, sleteo je helikopter s delegacijom u kojoj je bio izvesni Rus. Mislim da se to dogodilo pre privatizacije NIS-a. Bilo je veoma hladno, Rus je brzo obišao kompleks, uzviknuo saradnicima: „Pošli” i vratio se u letelicu – kaže Radosavljević. .

------------------------------------

Čuđenje Jočića

Prema njegovom sećanju, posle 5. oktobra su dolazila samo dvojica ministara: bivši šef policije Dragan Jočić, koji je rado lovio u ovim krajevima, i Velimir Ilić. Radosavljević se seća izraza čuđenja Dragana Jočića: „Bože, šta je ovo? Velja mi je rekao da ovde ima samo neka kućica”.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 7

Pogledaj komentare

7 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: