Dani u srcu Bliskog istoka (2)

U danima prije, za vrijeme i poslije održavanja vanrednih parlamentarnih izbora u Kuvajtu, novinarski centar je sličio malom mravinjaku. Novinari iz svih dijelova svijeta, a naročito s Bliskog Istoka, s nestrpljenjem očekuju rezultate i iščitavaju prognoze analitičara.

Kuvajtska srna Reem Salmeen, a tako se šefica predstavila, zaposlena je u Ministarstvu informiranja, poprilično dobro govori engleski jezik, pa je i po tome tipična Kuvajćanka. Pojavom plijeni pažnju: njena odora je sašivena od teške zelene svile, a od istog materijala je i zelena marama koja uokviruje njeno napadno našminkano lice. Ona je slika i prilika domaće ženstvenosti - šerijatska pravila nalažu da žena mora pokriti tijelo i glavu, osim lica i šaka, a moja sugovornica je raskošno iskoristila činjenicu da uljepšavanje lica nije zabranjeno. Pitam je šta na arapskom znači njeno ime, no ona ne nalazi riječi da mi objasni na engleskom. Na kompjuteru mi pokazuje sliku srne, a onda upire prstom na svoje grudi. Srna, dakle. Ona marljivo priprema sve podatke koji bi novinarkama i novinarima mogli biti od koristi, uključujući i iscrpne biografije članova vladajuće familije Al Sabah.

Vanredni izbori u Kuvajtu su organizirani drugi put u posljednjih godinu dana, a ovoga puta su bili raspisani zbog nesuglasica u Parlamentu oko finansijske injekcije od preko pet milijardi kuvajtskih dinara (oko 25 milijardi KM) u svrhu ublažavanja posljedica globalne ekonomske krize, ali i zbog toga što su tri parlamentarca premijera Nassera Al-Mohammeda Al-Ahmeda Al-Jabera Al-Sabaha, inače nećaka emira Sabaha Al-Ahmada Al-Jabera Al-Sabaha, proglasili nesposobnim, što se u Kuvajtu smatra prvorazrednim skandalom.

Moja nova prijateljica Reem je već pripremila prvi set informacija bez kojih ne možemo razumjeti šta se dešava: važno je znati da se emir zove Šeik Sabah Al-Ahmad Al-Jaber Al-Sabah, prestolonasljednik Šeik Nawaf Al-Ahmad Al-Jaber Al-Sabah, premijer Šeik Nasser Muhammad Al-Ahmad Al-Sabah, ministar vanjskih poslova Šeik Muhammad Al-Salem Al-Sabah, ministar odbrane Šeik Jaber Al-Mubarak Al-Hamad Al-Sabah, i tako redom. Blizu devedeset posto populacije čine muslimani, od čega su dvije trećine suniti, a jedna šiiti. S ponosom ističe da bruto društveni proizvod Kuvajta (GDP) iznosi 88,7 milijardi američkih dolara. Kuvajt je površinom skoro pet puta manji od BiH, ali je podijeljen u šest okruga (muhafazata), kojima upravljaju guverneri.

Photo: xiquinhosilva / Flickr

Kuvajt ima dobre odnose sa svim susjedima i nema spoljnopolitičkih problema, osim s Libijom, zbog Gadafijevih izjava da je Kuvajt integralni dio Iraka. Američke trupe, koje su učestvovale u oslobađanju Kuvajta od okupacije režima Sadama Huseina, smještene su u pustinjsku bazu Ar-Fidžan. No, poznato je, američki vojnici, iako ih Kuvajćani smatraju "oslobodiocima", nemaju pravo uniformirani kročiti niti jedan metar iz baze. Reem mi ne vjeruje da su u Sarajevu najnormalnije ulazili u ćevabdžinice i aščinice - naoružani. Posebno naglašava činjenicu da je Kuvajt među prvim zemljama u svijetu priznao nezavisnu BiH, te da je, s početkom rata, prvi zatvorio svoje diplomatsko predstavništvo u Beogradu u znak protesta. Nacionalni ponos je nešto do čega Kuvajćani itekako drže, Reem ni ne pada na pamet da preispita informacije koje dolaze iz Ministarstva. Nemalo je iznenađena što na mom monitoru vidi otvorene stranice Reutersa, Al Jazeerae, BBC-a, The Independenta... pogledom kao da me pita šta će mi ti izvori informacija, kad je za informacije nadležna ona. U jednom trenutku se naginje prema meni i moli da joj pošaljem link na Reutersovu analizu predizborne kampanje. Sa zadovoljstvom, draga Reem.

Hladno na +40 Usput razmišljam kako mi niko neće povjerovati da mi je u Kuvajtu, usred vrelog arapskog proljeća, tokom kojeg temperature dostižu i blizu 40 stupnjeva Celzija, uglavnom bilo hladno! Zahvaljujući enormnom bogatstvu koje se vidi na svakom koraku, u Kuvajtu je jedino moguće biti izložen atmosferskoj temperaturi na parkingu, odnosno na ulici. Automobili i sve prostorije, računajući tu i ogromne hale, hotelske aule ili mastodontske shopping-centre, održavaju temperaturu na ugodnih 17 stupnjeva. Pješaka je skoro nemoguće vidjeti, a po konstrukciji puteva kojima brzaju moćni automobili, vidi se da je u njihovom svijetu pješačenje davno prevaziđeno. Pješak-namjernik, koji želi preći ulicu, ozbiljno će se namučiti i načekati. Vozači se nemaju namjeru zaustaviti čak i ako kročite na ulicu, a obilježeni pješački prelazi su prava rijetkost.

Na brze i nepažljive trkače gradskim ulicama upozoravaju svi turistički prospekti o Kuvajtu, a naš vodič kroz smijeh kaže da u Kuvajtu kad dođe do saobraćajne nezgode, obično nema povrijeđenih. Jer niko ne preživi udes. U to smo se i sami uvjerili - vozila se prestrojavaju iz trake u traku, skoro dijagonalno presijecajući ulicu, a nerijetko se može naići i na napuštene smrskane automobile pored puta, koje očigledno niko nije imao interesa popravljati. Dobro je ako nije bilo mrtvih, mislim dok prolazimo pored dvije olupine prekrivene pustinjskim pijeskom ispod jednog podvožnjaka. Za materijalnu štetu me nije ni najmanje briga - kuvajtska porodica mjesečno u prosjeku troši pet puta više nego bosanska, a poenta je u tome što cijene hrane i odjeće u Bosni i Hercegovini nisu naročito manje, ako ponegdje nisu čak i veće od cijena u Kuvajtu.

Kuvajt ima dobre odnose sa svim susjedima i nema spoljnopolitièkih problema, osim s Libijom, zbog Gadafijevih izjava da je Kuvajt integralni dio Iraka

Već sam preživio prvi "šok" nakon što sam ustanovio da je cijena benzina četiri puta manja od cijene vode, koja je u Kuvajtu, iako je u prometu ima u izobilju, uvijek tražena roba. Potpuno je nejasno kako se u Bosni i Hercegovini ne mogu naći poduzetnici koji će iskoristiti vodno bogatstvo naše zemlje i izvoziti vodu u Kuvajt. Za sada se na policama radnji u Kuwait Cityju mogu naći bočice Sarajevske mineralne vode, ali se to ni izbliza ne može nazvati iskorištenim potencijalom. Sarajevsku vodu i bosansku kafu nudi u prostorijama Bh. ambasade Jasin Ravašde, ambasador BiH koji nas je kraljevski ugostio u Kuvajtu, i kaže da na taj način želi svim svojim gostima skrenuti pažnju na originalne bosanske proizvode.

Neiskorišteni potencijali "Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine s Kuvajtom praktično i ne postoje, ne zasnivaju se na razmjeni, jer mi nemamo šta ponuditi. To je prava šteta, pošto je Kuvajt najpoželjnija zemlja za investiranje u ovoj regiji, budući da su se malo više otvorili prema zapadnom tržištu, naročito nakon što je Dubai preuzeo primat najbogatije zemlje", kaže ambasador Ravašde. "Svakog mjeseca se ovdje organiziraju ogromni poslovni sajmovi, na kojima, nažalost, nema naših privrednika. Ambasada BiH će učiniti sve da eventualnim poduzetnicima obezbijedi kontakte s poslovnim ili vladinim krugovima, samo čekamo da se neko javi, da se Privredna komora aktivira. Kuvajt je za investicije idealan - pokriva tržište šest zemalja Arapskog zaljeva. Isto tako, morali bi se iskoristiti ovdašnji investicijski potencijali - kuvajtski privatnici investiraju devet milijardi godišnje u inostranstvu. Prava je katastrofa što u Parlamentu BiH ne postoji jedinstvena strategija koja bi se izdigla iznad stranačkih podjela, a za opće dobro", kaže ambasador Ravašde.

Bosanskohercegovačke kompanije nisu učestvovale u inostranim poslovima tako agresivno kao kompanije iz drugih jugoslavenskih republika, ali jesu u izgradnji Kuvajtskih tornjeva, monumentalnog kompleksa, koji su simbol i ponos Kuvajta posljednjih trideset godina. Zapadnjaci u šali običavaju reći da bi se znameniti tornjevi lako mogli naći i na kuvajtskoj zastavi, pošto su već ucrtani u svaki simbol Kuvajta, uključujući i novčanice vrijednog kuvajtskog dinara.

Ipak, to je građevina po mnogo čemu jedinstvena - čak i pogled iz daljine otkriva nevjerovatnu pretenziju švedskih kreatora Sunea Lindströma i Maleneu Björn da zapanje posmatrača. U čemu i danas, pored i viših i monumentalnijih građevina, svejedno uspijevaju. Manji toranj je, čitamo u prospektu, visok 123 metra, dok je viši stub od impregniranog betona, na čijem su vrhu opservatorij i rotirajući restoran koji za pola sata napravi puni krug, visok čak 187 metara. Posmatrač s vrha ima Kuvajt na dlanu. Do ekskluzivnog pogleda se dolazi superbrzim liftom, koji do 82. sprata putuje tek nešto manje od jedne minute. Vidi se cijeli Zaljev, vide se luksuzni vodeni parkovi, nepregledno more građevina i stotine kilometara pješčane obale, na kojima nema tijela koja se sunčaju. Na pučini se igraju, imam osjećaj, supersonični gliseri koji pjenušavim brazdama sijeku beskrajno plavetnilo Zaljeva. Kasnije ću u podnožju na plaži snimiti usamljenu žensku priliku, koja je iskoristila podnevnu tišinu da ispod suncobrana pojede ručak.

U restoranu na vrhu zatječem zaljubljeni bračni par. Za njih svijet kao da ne postoji. On je odjeven u tradicionalnu dishdashu, a ona po strogim muslimanskim pravilima. Kao i svaki nepristojni stranac, željan senzacije, molim ih za jednu fotografiju. Muškarac mi se uljudno obraća, ali odbija moju molbu. No, na opetovano navaljivanje napokon popušta.

"A, Bosna-Herceg!", uzviknuo je kad sam mu rekao odakle sam, razvlačeći usne u širok osmijeh. "OK, onda može fotografija."

Nakon toga, svu svoju pažnju ponovo poklanja Šeherzadi prekoputa stola. Pogled s vrha tornja idealan je za romantična snatrenja, iz kakvih su, mnijem, i nastajale priče iz Hiljadu i jedne noći. Mogu samo zamisliti kako s ovog mjesta izgledaju noćna svjetla "Bisera Arapskog zaljeva", kako Kuvajt često zovu. Kao hiljadu i jedna moć, kažem naglas.