Kambodža, Angkor Vat

Jovana Lukić, menadžer za komunikacije kompanije Oriflame, u zemlji drevnih Kmera obišla je čuveni hram Angkor Vat, jedno od novih svetskih čuda, i ploveće selo na jezeru Tonle Sap, probala je kraljevsko žensko i muško voće, i poželela da sledeći put vidi obalu, za koju kažu da nema premca u Aziji.

Izvor: Gloria

Izvor: B92

Utorak, 24.03.2009.

05:00

Default images

Kad smo suprug i ja odlučili da odemo na bračno putovanje, bez dileme smo odabrali Tajland i Puket, ali, u jednom trenutku poželeli smo da posetimo i Kambodžu, pošto je veoma blizu. Pre svega, zbog čuvenog hrama Angkor Vat.

Put u hramove

Bangkok, i posebno Puket, posetioce ostavljaju bez daha. Tamo smo uživali u kupanju na dugoj peščanoj plaži, prirodi, hrani, izletima brodom.

Kambodža je sasvim druga priča. Otišli smo u tu zemlju avionom, mada smo mogli i autobusom, ali, putovanje u tom slučaju traje nekoliko sati, koliko je potrebno da se užasno izlokanim putem stigne do grada Sijem Ripa, koji se nalazi u blizini čuvenih hramova.

Čudesni kompleks

Angkor Vat je hram nedavno uvršten u novih sedam svetskih čuda, i želeli smo da vidimo kako izgleda. To je najveća verska građevina na svetu. Čitav kompleks, sa više od stotinu hramova, među kojima je Angkor Vat najimpresivniji, zauzima površinu od dva kvadratna kilometra. Građen je u doba kralja Surjavarmana Drugog, početkom dvanaestog veka. Posvećen je bogu Višni i napravljen kao kraljevski državni hram, a zanimljivo je da se u njemu molio samo suveren, svi ostali podanici molili su se izvan zidina Angkor Vata. Graditelji su čak napravili i ogroman šanac, da nijedna životinja ne bi mogla da stigne do svetilišta.

Nevolje sa bojom

Sagrađeni su u džungli, i džinovsko drveće je s vremenom počelo prosto da "guta" pojedine građevine, što izgleda veoma čudno, kao iz nekih naučnofantastičnih filmova. Skoro svi hramovi su izuzetno ukrašeni ljudskim i likovima pojedinih životinja, a razne vinjete plene filigranskom izradom.

U želji da Angkor Vat sačuvaju od propadanja, domaćini su ga, pre izvesnog vremena, ofarbali u neku čudnu nijansu braon boje, ali farba nije bila postojana, pa je, zbog visoke vlažnosti vazduha, prilično oštetila zidove. Sad se trude da stvar poprave, a hram je kao glavna turistička atrakcija Kambodže, na listi Uneskove svetske kulturne baštine.

Nestašni majmuni

Najviše nas je impresionirala takozvana slonovska terasa, sa koje puca vidik na okolne hramove. Naziv je dobila po figurama slonova i ljudi, kojima je bila ukrašena čitavom dužinom, ali su mnoge tokom vekova prilično propale.
Photo: flydime / Flickr
Videli smo samo petnaestak očuvanih hramova, ostali su u prilično lošem stanju. Najbolje je obići ih popularnim tuk-tukovima, malim motorima koji imaju prikolicu sa nadstrešicom, u koju mogu da stanu dve osobe. Pokazalo se da su ta vozila idealna za puteve prepune rupa. Inače, put do hramova je raskrčen, ali je okolo prava džungla, sa obiljem nama potpuno egzotičnog rastinja. Divljih životinja nema u blizini, ako ne računamo mnogo majmuna koji su veoma radoznali i nestašni, pa se dogodi da posetiocima i ukradu novčanik, torbicu ili neki drugi predmet koji ih zainteresuje.

Francuski stil

Kambodža je veoma zelena, a klima skoro nepodnošljiva. Uoči sezone monsuna bilo je veoma toplo, više od četrdeset stepeni, a vlaga, skoro stoprocentna, otežavala je disanje.

Sijem Rip je grad koji je poslednjih godina počeo naglo da se širi, uglavnom zbog turista koji posećuju obližnje hramove. Arhitektura je čudna, viđali smo ulice, naravno neasfaltirane, u kojima su, sa jedne strane, nizovi kuća u francuskom stilu, pošto je zemlja nekad bila francuska kolonija, a sa druge čatrlje sklepane od svakakvog materijala, u kojima su prodavnice voća i povrća, stakla, odeće.

Kambodža nije previše naseljena, a broj stanovnika je, tokom krvave vladavine diktatora Pola Pota, prepolovljen i sveden na tri miliona. Građanski rat divljao je do sredine devedesetih prošlog veka, a od lokalnog stanovništva čuli smo da Crveni Kmeri i dalje žive duboko u džungli, i da su do pre nekoliko godina kidnapovali turiste.

Kuće na visokoj nozi

Želeli smo da vidimo i tipično selo. Ima ih mnogo na obalama jezera Tonle Sap, najvećeg u jugoistočnoj Aziji, u koje se uliva velika reka Mekong. Kuće su napravljene na stubovima, oni siromašniji su ih sklepali od običnog drveća i izgledaju prilično čudno, a domovi malo imućnijih podsećaju na sojenice. Objasnili su nam da "kuće na visokoj nozi" prave zbog čestih poplava, ali i domaćih životinja, koje tu čuvaju, jer nemaju dovoljno novca da prave i štale. Ranije, dok je u džungli blo više tigrova i drugih opasnih divljih životinja, stubovi su služili kao zaštita od neočekivanih posetilaca.

Selo na čamcima

Interesantno je i selo nasred jezera: napravljeno je na čamcima i starim splavovima. žitelji nemaju ni vodu ni struju, ali ipak imaju školu, crkvu, prodavnice i pijacu, i do sezone monsuna svi žive zbijeni jedni uz druge. Čim krenu monsuni, raštrkaju se na sve strane, valjda im je tako lakše da funkcionišu u kišnom periodu. Obišli smo ovo selo u nekom zarđalom čamcu, i mada sam poželela da se u jezeru okupam, odustala sam čim sam videla boju. Bilo je žuto i muljevito.

Čudan puding

Kambodžanci su sitne građe, mnogo su niži od nas, imaju ten tamniji od Tajlanđana i veoma su ljubazni i predusretljivi. Taksisti i zaposleni u hotelima natucaju engleski, ostali se sa strancima uglavnom sporazumevaju pantomimom, ali imaju dobru volju da svakome pomognu. Strancima posebno žele da udovolje, i u toj zemlji smo se osećali baš prijatno. U restoranima ponekad gostima umeju da stoje i iznad glave dok jedu. Iz želje da odmah donesu ukoliko nešto zafali. Hrana je vrlo ukusna, bazira se uglavnom na pirinču, rezancima od pirinča, morskim plodovima i obilju povrća i voća. Mesa skoro da i nema na meniju, osim za strance, jer je za njihove pojmove skupo. Ukusi su egzotični, u sve stavljaju šećer, čak i u supu. Supe su poput naših čorbi, s mnogo povrća i toliko izdašne da mogu da zamene i kompletan obrok, a oduševila sam se obiljem plodova mora i škampima. Jela sam čak i nešto što je imalo ukus mesa, ali je bilo u obliku pudinga. Priznajem, nije mi bilo svejedno kad je suprug otišao do švedskog stola da proba i on, pa od konobara saznao da je to pasta od posebno sečenih crva, punih proteina i vrlo zdravih. Da sam znala šta je u pitanju, verovatno je nikad ne bih probala. Slatkiše nemaju, ali imaju ogroman izbor vrlo neobičnog tropskog voća, neko sam tamo prvi put videla.

Ženska i muška voćka

Najviše su mi se dopale neke bordo kuglice sa iglicama, u kojima je plod sličan grožđu, čijeg se imena ne sećam, a veoma osvežava na tropskim temperaturama. Tamanili smo i mango, ananas, papaju, čak smo se osmelili da probamo i takozvano kraljevsko voće. Postoji muški plod, koji greje, i ženski koji hladi i, za razliku od ženskog koje ima sasvim prijatan ukus, muški plod je užasan.

U nekim restoranima uveče je na programu i tradicionalni ples, igraju ga muškarci i žene obučeni u živopisne nošnje.

Suveniri

Svi stanovnici se trude da na neki način zarade. Na ulicama nema prosjaka, ali vas zato neprestano neko vuče za rukav i nudi crteže, egzotično voće, neku sitnu uslugu, ili da se fotografišete sa zmijom, čak i malim krokodilom čije su čeljusti uvezane kanapom, za svaki slučaj.

Nismo imali prilike da vidimo njihovu obalu. Kažu da je mnogo lepša od tajlandske, ali je turizam tek u povoju. Kambodža će sigurno biti hit destinacija za desetak godina. I baš zato što je toliko različita od svega, vredi je videti, pogotovo ako se nađete u tom delu sveta.

Gloria u novom broju:
Kejti Holms, Malo sam trudna

Frida Pinto, Nova Bondova devojka

Milutin-Mima Karadžić, Sanjam ženu, ne gubim nadu

Nataša Ričardson, Kobni pad na snegu

Matične ćelije, Lekovi su u nama

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Politika

Mediji: Ultimatum za Srbiju

Višegodišnja dilema "Kosovo ili Evropska unija", koja je lebdela nad Srbijom, dobiće svoj praktični izraz sledeće nedelje, pišu mediji.

13:01

17.4.2024.

15 h

Podeli: