Izvor: Putni Kofer

Najveće naselje pećinskih kuća u Evropi nastalo je pre više od pet vekova, nakon što je proterano stanovništvo utočište pronašlo u brdima.

Po golim brežuljcima Andaluzije štrče desetine belih dimnjaka, kao da ih je neko nasumično posejao po krajoliku. Umesto klasičnih krovova i pročelja, ovde se vide zemljane padine iz kojih izlaze ulazi u kuće. Iz jednog takvog brežuljka čovek ujutru izlazi, pozdravlja komšiju i odlazi na posao. Dobro ste pročitali – u španskom gradu Gvadiksu ljudi i danas žive u domovima ukopanim duboko pod zemljom.

U najvećem evropskom naselju pećinskih kuća pod zemljom žive hiljade ljudi

Gvadiks se nalazi u pokrajini Granada, na visoravni pedesetak kilometara severoistočno od grada Granade, i ubraja se među najstarija naselja u Španiji. Daleko izvan granica Andaluzije proslavila ga je četvrt Bario de las Kuevas, koja važi za najveće naselje pećinskih kuća u Evropi.

Procenjuje se da tamo postoji oko 2.000 domova ukopanih u zemlju, u kojima živi približno 4.000 stanovnika, mada se podaci razlikuju od izvora do izvora. Budući da Gvadiks ima tek nešto više od 20.000 stanovnika, veliki deo njegovih žitelja svakodnevni život doslovno provodi pod zemljom.

Evropski grad u kojem ljudi žive ispod zemlje: Režije su gotovo upola manje FOTO
Mazur Travel/Shutterstock

Priča o pećinskim kućama nastala je iz nužde i borbe za opstanak

Većina ih je iskopana nakon pada Granade 1492. godine, kada je završena mavarska vlast na Pirinejskom poluostrvu, a deo proteranog stanovništva utočište je potražio u okolnim brdima. U mekoj steni počeli su da kopaju skromne domove, daleko od pogleda i gradskih vlasti. Prilike su se dodatno pogoršale nakon pobune Moriskosa 1568. godine, a početkom 17. veka usledila je naredba o njihovom proterivanju iz Španije. Oni koji su uspeli da ostanu skrivali su se upravo u pećinama, koje su s vremenom prerasle u trajne porodične domove.

Od nekadašnjih skrovišta tokom vekova nastali su udobni i potpuno opremljeni domovi. Pećinske kuće danas imaju priključke za struju i vodu, frižidere, mašine za pranje veša i sudova, kao i svu opremu savremenog stana. Pojedini vlasnici uredili su prostrana dvorišta, terase, pa čak i privatne bazene.

Evropski grad u kojem ljudi žive ispod zemlje: Režije su gotovo upola manje FOTO
Alexandre.ROSA/Shutterstock

Klima-uređaj? Ovde nikome nije potreban

Najveća prednost ovih domova krije se u zemlji koja ih okružuje. Temperatura u pećinskim kućama tokom cele godine kreće se između 18 i 20 stepeni, bez obzira na vremenske prilike. Dok leti andaluzijsko sunce zagreva krajolik, u unutrašnjosti vlada prijatna svežina, a zimi stena čuva toplotu.

Takva prirodna izolacija znatno smanjuje potrebu za grejanjem i hlađenjem, pa su i računi za energiju osetno niži. Jedan lokalni vodič pohvalio se da u svom domu uživa u svim pogodnostima savremenog života, uz gotovo upola manje troškove. U vreme sve skuplje energije, vekovima star način gradnje u Gvadiksu zvuči iznenađujuće moderno.

Filmske zvezde među dimnjacima

Neobičan krajolik Gvadiksa već decenijama privlači i filmske reditelje. Njegovi ogoljeni brežuljci i pećinska naselja poslužili su kao kulisa za brojne poznate filmove, među kojima su "Doktor Živago", "Dobar, loš, zao", "Bilo jednom na Divljem zapadu" i "Indijana Džons i poslednji krstaški pohod".

Život pod zemljom posetioci Gvadiksa mogu da dožive i iz prve ruke. Brojne pećinske kuće pretvorene su u apartmane i neobične hotele, dok interpretacioni centar na trgu Plasa del Padre Poveda, takođe smešten u pećini, otkriva kako je nekada izgledao tradicionalni podzemni dom.

Za najbolji pogled na nepregledan niz belih dimnjaka vredi popeti se do vidikovca Mirador de la Magdalene, odakle se pruža panoramski pogled na čitavu pećinsku četvrt i planine Sijera Nevada u pozadini.

I dok svet gradi sve više u visinu, stanovnici Gvadiksa već pet vekova dokazuju da se sasvim dobro živi i u dubinu.

Podeli: