Petak, 24.06.2005.

13:52

S puta po (homeopatskoj) Indiji

Kao energetska i holistička medicina, homeopatija je odmah postala jasna i prihvatljiva Indijcima, koji vide čisti božanski princip u svakom čoveku, kamenu, biljci i životinji. Piše Bogdanka Pešić, član udruženja klasične homeopatije.

Podrazumevana plava slika

Homeopatiju je kao medicinsku nauku i veštinu ustanovio nemački naučnik Henaman, pre nešto više od dvesta godina. Zahvaljujući uspesima u lečenju epidemijskih, hroničnih i akutnih bolesti je ovaj, tada moderni medicinski sistem, dobio široku podršku plemstva, intelektualne elite, običnog naroda, pa i priznanje u Britanskom parlamentu. Kasnije, sa naglim razvojem farmaceutske industrije, homeopatija je potisnuta u stranu, gde je uspela da se održi zahvaljujući pre svega homeopatama-nelekarima, a jedan od njih, Georg Vitulkas, zaslužan je za njeno današnje vaskrsenje i povratak na pozornicu u velikom stilu. Nagrađen je alternativnom Nobelovom nagradom.

Daleko od evropskih prosvetiteljskih tokova i još dalje od industrijskog razvoja, u Indiji je homeopatija od početka našla plodno tlo za nesmetan razvoj. Pošto žive sa vedskom filozofijom, ajurvedom, jogom… i vide isti božanski princip u svakom čoveku, kamenu, biljci i životinji, Indijcima je  homeopatija kao energetska i holistička medicina odmah postala jasna i prihvatljiva. To je i razlog što nigde u svetu ova izvorno nemačka nauka nema tako povoljan zakonski status kao u Indiji. Homeopatija se izučava na više od stotinu koledža koji dodeljuju status “doktora homeopatije”, primenjuje se u čisto homeopatskim bolnicama ili homeopatskim odeljenjima klasičnih bolnica, kao i u privatnim ordinacijama. Praktikuje je više od sto hiljada homeopata, a specifičnost indijskog društva je da se profesija homeopate prenosi sa roditelja na potomstvo.

Povoljne društvene okolnosti izrodile su veliki broj danas svetski čuvenih homeopata. Među njima je najpoznatiji dr Rađan Šankaran, koji sa svojim timom čini čuvenu bombajsku homeopatsku školu. Pored toga što poseduje dobro tradicionalno obrazovanje, tokom dugogodišnjeg rada dr Šankaran je razvijao homeopatsku filozofiju i veštinu, što mu je donelo status najvećeg inovatora i najpopularnijeg svetskog homeopate, čiju metodologiju uče i primenjuju njegove kolege širom sveta.

Krajem prošle godine sam po drugi put imala privilegiju da boravim na intenzivnom dvonedeljnom međunarodnom seminaru koji dr Šankaran organizuje u Bombaju. (Srećom, cunami nije zahvatio zapadnu obalu Indijskog potkontinenta.)

Smatrala sam da bi bilo zanimljivo da našim čitaocima prenesem deo homeopatskog poimanja bolesti, koje je dr Šankaran slikovito opisao.

Otkriti skrivena vrata čovekove duše

U bolesti dolazi do energetskog poremećaja i nenormalnih senzacija koje predstavljaju osnovni, vitalni poremećaj na najdubljem nivou. Potrebna je neka supstanca iz prirode sa sličnom energijom i vitalnom senzacijom da bi se postiglo izlečenje. Jedna univerzalna energija prožima sva živa bića i neživi svet. U tom polju energije, čovek je senzacijama povezan sa svime u univerzumu.

Sve supstance (homeopatski lekovi) mogu se svrstati u biljno, životinjsko i mineralno carstvo. Senzacije su ono što je zajedničko ljudskom biću i pripadnicima ovih carstava, stoga senzacije nadilaze “ljudsko”, čak se može reći da su one “pozajmljene” od nečeg drugog iz prirode. One su izraz bolesti, odnosno poremećenog energetskog modela čoveka. Svaki član biljnog, mineralnog ili životinjskog carstva ima svoj energetski model i odgovarajuću senzaciju u svojoj suštini. U bolesnom stanju, jedan deo čovekove energije i vitalne senzacije počinje da liči na neku određenu biljku, životinju ili mineral. To izgleda kao da se neka druga melodija odvija uporedo sa unutrašnjom čovekovom pesmom. Ljudska melodija je glasnija, a od ove druge, iako je prisutna, čuje se samo po nekoliko nota s vremena na vreme. Ona zauzima svoje mesto u tajnim odajama naše vitalne sile, ali čovek živi relativno harmonično sa obe melodije u sebi. Ponekad ova strana melodija postaje glasnija i teži da zauzme mesto ljudske pesme, ali nije ljudski da se to dozvoli. Taj deo melodije kome nije dozvoljeno da se iskaže, kristališe se u fizičku ili mentalnu patologiju. Gledano holistički, zato se može reći da je bolest vitalna nergija iskrivljena do te mere da počinje da podseća na nešto drugo u prirodi.

Uloga homeopate je da svojom veštinom otvara jedna po jedna skrivena vrata čovekove duše, da otkrije tu drugu pesmu, da je razume i da na osnovu nje prepiše homeopatski lek.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: