Život

Petak, 05.01.2007.

02:04

Nekako ne znam ribu da pravim

Ko nije jeo sardine sa crnim lukom kad je bio mali, taj nije proveo detinjstvo u Srbiji. Nikad se nismo isticali obožavanjem ribe. Da nije nekoliko postova godišnje, ko zna koliko manje ribe po glavi stanovnika bi se trošilo u Srbiji. “Smrdi mi cela kuća”, “prska na sve strane”, “smrde mi ruke ceo dan”, “nekako ne znam ribu da pravim”…sve tako neke gluposti. Zato je sardina bila spas.

Autorka: Gorica Nešović

Podrazumevana plava slika

Svake godine milioni ljudi na planeti bar nekoliko dana leže na plažama celog sveta i ništa ne rade. Uglavnom je neudobno ako nemaš ležaljku, a ni onda to nije to, tj. nije to krevetska udobnost. Ipak, leže i čvare se. I ovog leta je tako, naravno. Naša plaža je peščana, ima po neki kamenčić, ali je pesak beo i divan i nestvaran. Ima raznog sveta. Naši se prepoznaju na kilometar. Dolaze svi zajedno – mama, tata i beba. Mama nosi bebu i torbu za plažu, tata nosi ležaljke-stolice, suncobran, dušek...i vrlo je namršten. Vruće mu je, tegli sve te stvari, onda mora i da ih instalira…ali je bolje ako ima društvo, tj. ako je sa njima jos jedan par sa sitnom decom. Ima saučesnika i lakše mu je. Mama čeka sa bebom da se to sve namesti, onda namešta svoj kupaći kostim, ne sme nigde ništa da viri, vidno je opterećena svakim centimetrom svog tela i kostima.
Grci su drugačiji. Prvo ide on - tata, vrlo debeo. Nosi celu pokretnu skalameriju, obavezno ležaljku za svoju debelu ženu, stolicu za sebe i još jednu plastičnu za staru majku. Deca trče u vodu, on ženu i majku smešta da sednu i legnu, a onda on. On je srećan što je najjači i što od njega mnogo toga zavisi. Kad idu u vodu, baba ostaje na stolici i prati šta se zbiva, pri tom drži suncobran da ne odleti od vetra.

Došao i par Nemaca sa dve devojčice. Nemaju nikakvu pokretnu skalameriju, seli su na zidić ispod palme, skinuli se, devojčice nisu imale kupaće već veš - gaće i otrčali svi u vodu.

Česi su prvi došli na plažu. Poslali su svoje ćerke tinejdžerke ranom zorom da prostru asure i tako zauzmu najbolja mesta na plaži, a onda sukcesivno svi dolazili, svako za sebe. Onda odjednom svi skoče i prave kule u pesku.

Rusi su beli, toliko beli da im je koža roze boje, ali se ceo dan peku neviđeno. Popodne su već rumeni i sam pogled na te izgoretine boli, ali su uporni, nisu došli na more da bi sedeli u sobi. Čula sam da su viđali neke Ruse kako u čarapama idu po plaži, vruć im pesak.

U vreme ručka na moru Grci idu na svoj giros u prvu lokalnu kafanu, Česi donose sendviče koje su napravili u sobi, pa ih prekriju folijom da duže ostanu sveži, naši  jedu voće i plazmu koju su poneli od kuće, a za Nemce ne znam. Rusi ništa ne jedu, samo piju.

TIGRICE

Tigrice su posebna vrsta žena na plazi. To su drugarice koje su prešle 45-tu, ali dobro držeće. Dve naše – plava i crna u tigrastim kupaćim kostimima, udarile su dobru “pripremu” kod kuće i sad mogu da se čvare do mile volje. Jedna ne zna da pliva, ali nema veze, uđe malo da se smoči i to je to. Crna zna, ali ne ide mnogo daleko, tu malo po plićaku, samo da ne pokvasi kosu. Nameste peškire pored vode, tu se najbolje pocrni i trpe! Ono peče na sve strane, ali nema veze, ima da budu najcrnje kad se vrate kući. Pričaće kako su se ludo provele, a provod je da uveče šetaju po radnjama i upoređuju cene sa našim cenama. Gledaju se svaki čas i odmeravaju koliko su pocrnele. Šou. Na plaži jedu breskve.

Ruske tigrice znaju i same da budu na plaži. Jedna je imala najodvratniju crvenu boju kose, nekako veštački drečeći mahagoni i jako kratko ošišana. Šorts od farmerki napravljen i tesan. Onda je skinula taj šorts, pa je gornji deo kupaćeg (crno beli) namestila tako da joj bretele ne prave problem da svuda pocrni jer ih je vezala napred, samo se malo zeznula pa je pričvrljila sise, koje su ipak odolele sili zemljine teže, ali nema veze. Ušla u vodu da se smoči i legla. Na desnoj ruci niz srebrnih narukvica, jedno 10 cm sigurno. Ničim se nije mazala, samo je ležala okrenuta ka suncu i trpela.

Grcke tigrice su slične prethodnim. Ofarbana u plavo, military šorts, i naravno, tigrasti kostim. Gornji deo kostima je skrojen tako da iako su sise male, one se zahvaljujući korpicama i žicama približe jedna drugoj, pa naprave efekat “bebine guze”. Kad dođe na plažu, najpre prostre peškir, onda se dobro namaže i ide u vodu. I sva ona plava kosa isfazonirana kad se pokvasi, učini da ta plavuša tigrica počne da liči na čupavo kuče koje se skvasi, pa misliš da je miš, a ne kuče. Tako i ona. Ipak, znaju naše tigrice zašto je važno da se kosa ne kvasi. Ih. Stvarno, šta jesti na plaži. Nisu blesavi oni momci što nose veliki pleh na jednom ramenu i deru se – evo sveže krofne, fresco lokumades, donats…ili kako već. Opasne pare zarade. Jedan mi je rekao da celo svoje školovanje plati sezonskom zaradom od krofni. Ručak na moru se ne kuva! Strpa se nešto, bilo šta, najbolje voće i ako baš mora neka krofna ili mali sendvič, a uveče se jede riba. Riba je ipak najbolja u restoranu, ali može ponekad i u rerni.

Pastrmka sa suvim šljivama

Najbolja je losos pastrmka koje ima na našim pijacama u ribarnicama. Ima crveno meso kao losos, zato je valjda tako i zovu.

Pastrmku (kao i svaku drugu ribu, najbolje da očiste u ribarnici) oprati i osušiti. U neki pleh ili veliku vatrostalnu činiju naseći na polumesece dosta crnog luka, da skroz prekrije celu površinu. Zaliti ga maslinovim uljem i staviti dosta suvih šljiva. Napraviti marinadu od maslinovog ulja, belog luka, ruzmarina, bosiljka, peršuna i limunovog soka i time dobro namazati ribu - spolja i iznutra. Ko voli mirođiju, može da umota ribu sa nekoliko grančica, ne mora da se secka. Neka tako stoji neko vreme, dok se rerna ne zagreje. Riba ne ide na mnogo jaku vatru – tako oko 180 stepeni. Ribu prekriti folijom i kad se rerna zagreje, ubaciti je u nju, naravno. Posle 15-ak minuta skinuti foliju i pustiti da dobije malu koricu i da ona voda ispari. Kad je gotova (vrlo brzo) izvaditi i pustiti je da se malo odmori. Svako meso treba posle pečenja malo da se odmori. Onaj luk i suve šljive se ne jedu, ali od njih ona poprimi mirise a ne izgubi svoj, zato je treba izvaditi iz tog sadržaja i staviti samu da caruje na tanjiru. Uz ribu nije loš baren krompir sa malo belog luka i maslinovog ulja, ali čim se skuva krompir i iscedi voda, na tako vreo se sipa ulje i tresne beli luk, pa sve zajedno poklopi i ostavi da se i to malo odmori. Za pola sata sve gotovo. I naravno, zelena salata.

Namaz za sendviče od tunjevine

U blender ili neki takav aparat što secka i melje izručiti konzervu tunjevine (one u krupnijim komadima, lepša je), nekoliko očišćenih maslina, jedan topljeni sir trouglastog oblika (zdenka), kašika pavlake, malo senfa, 2-3 čena belog luka, biber, origano ili bosiljak. Neka se melje sve zajedno dok se ne izjednači masa. Maže se na integralne kifle. Plus list zelene salate.

Sardine sa lukom

Ko nije jeo sardine sa crnim lukom kad je bio mali, taj nije proveo detinjstvo u Srbiji. Nikad se nismo isticali obožavanjem ribe. Da nije nekoliko postova godišnje, ko zna koliko manje ribe po glavi stanovnika bi se trošilo u Srbiji. “Smrdi mi cela kuća”, “prska na sve strane”, “smrde mi ruke ceo dan”, “nekako ne znam ribu da pravim”…sve tako neke gluposti. Zato je sardina bila spas. Samo se otvori i pomeša sa dosta seckanog crnog luka. Može i malo senfa da se stavi i ko zna šta sve još. Pa se natrpa na krišku hleba i viče na sav glas: “Jedite deco, riba je zdrava!”

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

27 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: