Utorak, 25.09.2007.

10:00

Osamdesete - još jednom o...

Osamdesete - još jednom o... IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

19 Komentari

Sortiraj po:

Smorock

pre 18 godina

Osamdesete vidim kao najgori i najpopularniji svetski modni promasaj.

Muzika je nesto vanvremenski, a fenomen "furanja na 80te" kod nas (racunajuci celo podrucje ex SFRJ) smatram da je usko povezan sa "ondasnjom" Jugoslavijom i mogucnostima koje je ona ipak pruzala u odnosu na ovu doskorasnju... Naravno ne treba zaobici ni Beograd koji je tada bio "neko i nesto" i crveni pasosh... Mladi su imali veci stepen slobode kretenja i novac nije bio toliki problem kao danas..
tako da "vracanje 80im" je u stvari podsecanje da je nekada bilo drugacije, stariji koji su ih proziveli - klasicno vracanje u mladost, a mladi koji nisu tada bili ni u planu - podsetnik da "biti ovde" nije oduvek bilo isto sto i biti na margini.

Vracanjem u proslost mozda smognemo snage za bolje sutra.

Ipak, ja eto ne volim 80te...

Nebojsa

pre 18 godina

DD jesu zahvalna polazna tacka za raspravu o osamdesetim, jer ma koliko bili daleko od mog muzickog ukusa u jednom dijelu tih istih 80-ih oni bejahu zaista najveci, cak ih uporedjivase sa Aleksandru nekriticki omiljenim The Beatles. A to jeste veliko i hrabro poredjenje jer vrijeme se i racuna do njih i posle njih (naravno, u mom i slucaju onih kojima je crni zvuk ipak blizi Stones su definitivno vecci, ali da ne otvaramo vjecitu i nepotrebnu raspravu). Vec tada a pogotovo danas je jasno da tom poredjenju DD nisu bili dorasli. No, kad se vec bavimo poredjenjima hajde onda da uporedimo te 80-te sa nekim od preostalih dekada rokenrola, prvenstveno sa 60, 70 i 90-im jer na veliku zalost potpisnika to ipak jesu bile decenije gdje je rokenrol bio vaznija stvar i on the main stage. Paradoksalno, ali u ovoj nasoj "zemlji seljaka" ta ce dekada ostati kao najsvijetlija tacka, jer je to bilo doba kada su se na SEDMICNOM nivou pojavljivale neke od najbolje smisljenih ploca YU rokenrola. Duzno je postovanje ekscesima iz 60-ih ii 70-ih (necu dalje od Pop masine), ali ova decenija je i matematicki posmatrano ostala nedostizna. Ako se vec bavimo poredjenjima, mada rokenrol nije olimpijska disciplina pa da je vaznije ko ce brze, vise ili dalje, onda jednostavno pogledajmo sta je koja dekada iznjedrila. U 80-im je naravno bilo velikih bendova i autora (odrastao sam na novom talasu i bilo bi sumanuto da to negiram), ali budimo ozbiljni nije bilo jednog Hendrixa, kao revolucionara sa neke druge planete, a izuzev sagorjelog Ian Curtisa gotovo da nije ni bilo pjesnika jednake snage kao sto je bio Jim Morrison. Neke velike face su se tek krajem dekade probudile i nastavile nisku svojih remek djela iz godina koje su prethodile (Dylan, Young, Van Morrison). Dakle, nije moguce navesti pogotovo ne u Evropi i UK da se desilo nesto sto danas moramo da drzimo u ladicama nedodirivosti. OK, The Smiths su na momente potpaljivali tu vatru, The Stone Roses mozda jos i vise. Danas kada ovi nicim krivi The Arctic Monkeys slove kao neka revolucija to vjerovatno u retrovizoru izgleda bozzanski, ali ta imena nisu vladala u mjeri kao sto su to na pocetku pomenuti DD. Goombay Dance Band? OK, ako je ovo stos, onda mogu da se nasmijem, cak i da priznam da nije moglo da se disse od toga, ali nemojte molim da dajem svoj glas za to. Ono sto je u 80-im takodje pocelo da postaje nuzznost jeste bilo jos dublje"zaoravanje" kako bi se "doslo do vode". Jer, makar mi hronologija nije jaca strana, to ipak jesu bile godine kada su u USA poceli da briljiraju i R.E.M i Green On Red, Violent Femmes i The Long Ryders. Bez zelje za nekim velikim mudrovanjem, trend u kojem je kvalitet "protjeran" sa top-lista je ipak poceo u 80-im a gdje smo danas to valjda svi vidimo.

su ' 67.

pre 18 godina

citala sam komentare u vezi ovog divnog teksta i primetila da"klinci" slusaju tu neku "moju"muziku i jako mi je drago zbog toga.

b@anem

pre 18 godina

80-te su zaista zlatne godine muzičkog doba sa toliko kreativnosti i dobre muzike raznih muzičkih pravaca, da je to nemoguće dočarati.

I danas najveći broj downloada muzike nose osamdesete. I pored ogromne kolekcije muzike osamdesetih, upravo završavam skidanje paketa od 25 GB muzike iz 80. Neverovatno, ali prostora za istraživanje muzike tog doba i dalje ima.

A mislio sam da sam čuo sve što vredi ili što je po mom ukusu. Ta pop-kultura onog doba je nosila mnogo više od muzike, ali i vezano za muziku. Setimo se: MTV, Bravo sa posterima i nalepnicama, Disko-susret na 202. (jedna od omiljenih emisija), zatim ploče, snimanje muzike s radija na kasete, Jugoslavija, itd.

Osamdesete pobuđuju pažnju ne samo zbog nespornog i ogromnog muzičkog sadržaja, već i zbog delimične nedostupnosti informacija i medija tog doba. Danas hitovi traju mesec dana i zaborave se.

I pored komercijalizacije osamdesetih one će ostati zlatne godine muzičkog doba, eksplozija kreativnosti omogućena ekspanzijom elektronike i dostupnijoj tehnici za snimanje i, važnije, distribuciju te muzike.

Devedesete? Rekli bi da nas očekuje komercijalizacija ovog perioda za nekih desetak godina, ali ovo naprosto nije tačno. Muzika ovog doba je dosadna i naporna, kao da je sav kreativizam istrošen jednu dekadu ranije. Npr. prava disko muzika je gotovo nestala, italo-disko je nestao, stilovi oblačenja vezano za muziku su nestali. Nije samo reč o našem opštem kolektivnom raspoloženju zbog tadašnjih aktulenih događaja - ne - reč je o prestanku dejstva magije.

good life

pre 18 godina

U 80tim su se lužili na 60te. Pa je možda došlo vrijeme da se sad ljudi lože na 80te. Ali bez obzira na sve to su najbolje godine. Muzika je bila veselija sa više boja, filmovi romantičniji. Nije bio bitan toliko ovaj sadašnji coolerski stav i ušminkanost. Zašto ne uživati i dalje u 80tim ako su nam toliko toga ostavile. Ja hoću, vjerujem i mnogi drugi.

Dragana

pre 18 godina

Osamdesete?!?!?! Mislim da bih veliki broj tema mogla da zaobidjem iako bih mozda imala zelju da prokomentarisem, ali osamdesete su neprevazidjene. Zasluzuju veliko slovo ma u kom delu recenice stajale. Dakle, Osamdesete... Bez problema bih danima o njima pisala i govorila, jer su velicina, ali ko razume sta hocu da kazem, one se pre svega zive. Kvalitet i kvantitet koji ne zasluzuje da se poredi sa "muzikom" koja danas u odredjenim godinama eksplozivno degradira um pojedinaca i brise sistem vrednosti u drustvu. Nije to mala stvar. Muzika je nesto najlepse i sa druge strane najopasnije jer, veliki je njen uticaj na kreativnost i uopste na licnost. I ona je kao i svi mi cesto kontradiktorna. Bez ikakve generalizacije. Bilo bi apsurdno generalizovati bilo sta jer, sve je relativno. Nego, tema je: Billy Idol,George Michael,Joe Cocker,Sade,Tina Turner,Sting,Queen,U2,Phil Collins,Bronski Beat,Cher,Vaya Con Dios,Chris Rea,Modern Talking... Ma,nemoguce je nabrojati. Mozda zvuci cudno, ali bice mi zao kad se kasnije setim onih koje sam sada izostavila, a spisak je prilicno dugacak... Ali dobro. Osvezila sam ih. Njihova muzika nosi u sebi "ono nesto" i to zna svako ko ih slusa. Sjajno je cuti da ipak postoji veliki broj ljudi koji prepoznaju prave vrednosti, a za ostale... pa svet bi bio dosadan da smo svi isti, zar ne? Tema zasluzuje visoku ocenu bez komentara "zbog cega?", a redakcija svaku pohvalu.

JB

pre 18 godina

Tekst bi bio dobar da je autor uspeo da prevazidje licni ukus i nostalgiju za 80-tim shodno muzici koju je tada slusao kao osnovac i srednjoskolac, da se npr. vise pozabavio i ostalim muzickim tekovinama tog perioda koje su ostavile nemerljiv uticaj na savremenu popularnu muziku, tj. “nove stvari i izazove”. Tu pre svega mislim na breakdance, hip-hop, rap i house. Ne treba zaboraviti ni Prince-a koji je obelezio 80-te.

Orvel

pre 18 godina

Tacno je i da je svaka dekada predstavljala izuzetno kreativno muzicko razdoblje ali za to postoje specificni socijalni, ekonomski i politicki razlozi. 60-te su obelezili potresi vijetnamskog rata, pocetak komercijalizacije psihoaktivnih supstanci, bunt, revolucija, budjenje svesti afro-amerikanaca u getu. Tokom 70-tih mnoge vrednosti su se urusavale (Nikson, Watergate), kulminarao hedonisticki pristup, vise se koristio kokain, iz crnacke muzike (soula i fanka) nastao je disko, belci su svirali glam rok,. 80-te su opet obelezile Reganova i Tacerkina era, kraj hladnog rata, minimalizam u muzickom izrazavanju. U Britaniji je dolaskom Tonija Blera pocetkom 90-tih stvorena drugacija drustvena klima te su se pojavili tzv. brit pop sastavi.
Medjutim, svaki od ovih perioda se oslanjao na muzicko nasledje prethodnih, stvarajuci na taj nacin inovativne pravce u popularnoj muzici koju danas poznajemo. Zbog toga ne delim misljenje da su 80-te trenutno najekspanzivnija nostalgična dekada. Ima tu dosta od svega po malo.

Marija

pre 18 godina

Potpuno se slazem sa likom koji se potpisao kao Billy Idol. sve se vrti u krug svakih 20 godina. '90-ih su se nosile zvoncare, slusali hitovi '70-ih isl. ko kaze da su '90-te samo grunge se vara. sta je sa rave-om npr. svaka decenija ima svoj smek, ali uvek nam se gadi ona koja je tek istekla.
a punk je poceo '70-ih, ne osamdesetih. posto je smesno da se sada toliko uzdizu '80-te kojih smo se svi grozili do pre par godina kao dekade loseg ukusa i kica. kao sto rekoh, sve se vraca i uskoro ce '80-te opet biti simbol kica. naravno, govorim o mainstream osamdesetim. da se razumemo, i ja sam ljubitelj mnogo cega iz '80-ih, ali ipak nalazim smesnim misljenje da je to najbolja, najproduktivnija itd itd decenija ikada.

Uncas

pre 18 godina

80-te...su bile jedne od najromanticnijih i najproduktivnijih godina u svetu muzike....i ostalih desavanja...Jesam odrastao tada,ali i posle toga,sve do danas,svi slusaju istu muziku i obradjuju iste hitove...Citav svet se "brinuo" za gladne u Africi,i da li ce pasti Berlinski zid...sarenilo boja,ukusa i stilova(pankeri,rokeri,metalci,darkeri,sminkeri...),posle hippy generacije 70-ih je bio pravi boom...A i u tadasnjoj Yugi je bilo saroliko,i isli smo u korak sa tom Evropom...i onda su oni sto prestase da upraznjavaju sex,a jos su prestari da igraju sah,poceli da se igraju sa ljudskim zivotima...i dodjose 90-te..

Deki

pre 18 godina

80e su u u svetu muzike ostale upisane zlatnim slovima.I danas se od svih retro perioda i kod nas i u svetu najvise slusa muzika 80ih.Pocetak elektronske muzike, zlatno doba pop-a.Naravno tu su i pank i novi talas.Nije rec o pukoj nostalgiji, bilo je to izuzetno kreativno razdoblje koje je iza sebe ostavilo najvise evergreen-a.

wlado

pre 18 godina

bravo sandra, ja sam 84' isto slusam rock, 60;70; obozavam pop rock 80' kim wilde, duranduran, modern talking, a inace sam najveci fan Metallice, znaci, 80' su u srcu, ja ipak mislim da se nekada zivelo bolje iako nisam ziveo u tom dobu

jos jedan bend je strasno dobra iz te ere, goombay danceband!

Billy Idol

pre 18 godina

Cool chlanak. Misli iskreno da previse duboko gledate u prilicno povrsnu stvar. Mnogo je lakse preprodavati nesto nego smisliti nesto novo. Secam se pocetkom 90tih su se 60te vratile, kulminirajuci '94te sa Woodstock br 2. Zatim su se kasne 90te pozabavile 70tim godinama. Evo nas 00'tim godinama se bavimo 80tim. Verujte za par godina cemo se baviti opet neko etapom mozda prisecanje Grunge-a i 90tih i nosenjem kariranih kosulja.... Ovo je sve ciklicno, sve normalno i sve je vodjeno od strane trzista.

DigiCap

pre 18 godina

Aleksandre,

pa ti stvarno ne mozes da prebolis kako su te ljudi satrli zbog DD. Sad si dobio epiphany zbog svoje neobjektivnosti, nego zato sto se ljudi zapravo ne secaju kako je u stvari bilo pa su se obrusili na tebe jer im diras u snove. Oduvek sam govorio da je denial najbolja gudro.

Bar si u pravu da su 80-te mnogo raznovrsnije od 5-6 glavnih atrakcija. U stvari, to je jedan od najvaznijih razloga sto su 80-te glavna retro destinacija. Sa tvoje liste bih definitvno sutnuo T'Pau i Heart (cela AOR scena je bila, najblaze receno otuzna), a dodao Blow Monkeys, Matt Bianco, Yello, Go-Betweens, Residents Terrence Trent D'Arby, Malcolm McLarena (cak je i on mogao biti zvezda tada), Sylviana (dolazi za koji dan), Cabare Voltaire i mnoge druge. Od nasih, za utvrdjivanje gradiva dobri su Avtomobili, Jakarta, Data, Beograd, Grad, ljudi okupljeni oko Dokumentarne i mnogi drugi danas prilicno zaboravljeni.

PS. Sto se tice tvoje tvrdnje o 80-tim kao "trenutno najekspanzivnijoj nostalgičnoj dekadi", to "trenutno" traje od 1.1.1990. For better or worse, cini mi se da ce tako i ostati.

Sandra

pre 18 godina

Mislim da se '80-e glorifikuju zato sto su nakon njih dosle '90-e i donele sa sobom ono sto su donele... Ja sam rodjena '86., dakle, odrastala sam u ne bas tako sjajnom vremenu, bombardovana Pink kulturom sa svih strana, a osecala da tu ne pripadam i da s tim ne mogu da se identifikujem. Tada sam se okrenula muzici '60-ih, '70-ih i '80-ih, tako da sada u mojoj playlisti su pesme od Dasti Springfild, The Carpentersa, preko Roberta Palmera, Dire straits, Phila Collinsa...
Svako vreme ima svoj duh, a nama koji nismo mogli da uzivamo '90-ih ostaje uzivanje u muzici prethodnih decenija i sporadicno odusevljenje nekim novim, dobrim ostvarenjima.

ohbabyw

pre 18 godina

pa to je više stvar odluke. kada u jednom trenutku nisi više spreman da svoj mozak održavaš aktivnim i angažuješ svoj um, zaustavljaš se na određenoj stanici i vraćaš unazad...
nije tačno da je nekad sve bilo bolje i lepše. to je samo naš trip. ništa nikad nije lepše i bolje. sve je lepo i dobro u svom vremenu i dobro je dok ostane tamo gde je. pošto pominjete DD, eto odličnog primera... da su se zimus pojavili na Sajmu onakvi kakvi su bili osamdesetih bilo bi degutantno, iako sviraju pesme iz tog perioda. ni te pesme ne zvuče kao osamdesetih, zrele su, kao što su i oni. u tome je stvar. sve u svoje vreme...

Sandra

pre 18 godina

Mislim da se '80-e glorifikuju zato sto su nakon njih dosle '90-e i donele sa sobom ono sto su donele... Ja sam rodjena '86., dakle, odrastala sam u ne bas tako sjajnom vremenu, bombardovana Pink kulturom sa svih strana, a osecala da tu ne pripadam i da s tim ne mogu da se identifikujem. Tada sam se okrenula muzici '60-ih, '70-ih i '80-ih, tako da sada u mojoj playlisti su pesme od Dasti Springfild, The Carpentersa, preko Roberta Palmera, Dire straits, Phila Collinsa...
Svako vreme ima svoj duh, a nama koji nismo mogli da uzivamo '90-ih ostaje uzivanje u muzici prethodnih decenija i sporadicno odusevljenje nekim novim, dobrim ostvarenjima.

Uncas

pre 18 godina

80-te...su bile jedne od najromanticnijih i najproduktivnijih godina u svetu muzike....i ostalih desavanja...Jesam odrastao tada,ali i posle toga,sve do danas,svi slusaju istu muziku i obradjuju iste hitove...Citav svet se "brinuo" za gladne u Africi,i da li ce pasti Berlinski zid...sarenilo boja,ukusa i stilova(pankeri,rokeri,metalci,darkeri,sminkeri...),posle hippy generacije 70-ih je bio pravi boom...A i u tadasnjoj Yugi je bilo saroliko,i isli smo u korak sa tom Evropom...i onda su oni sto prestase da upraznjavaju sex,a jos su prestari da igraju sah,poceli da se igraju sa ljudskim zivotima...i dodjose 90-te..

b@anem

pre 18 godina

80-te su zaista zlatne godine muzičkog doba sa toliko kreativnosti i dobre muzike raznih muzičkih pravaca, da je to nemoguće dočarati.

I danas najveći broj downloada muzike nose osamdesete. I pored ogromne kolekcije muzike osamdesetih, upravo završavam skidanje paketa od 25 GB muzike iz 80. Neverovatno, ali prostora za istraživanje muzike tog doba i dalje ima.

A mislio sam da sam čuo sve što vredi ili što je po mom ukusu. Ta pop-kultura onog doba je nosila mnogo više od muzike, ali i vezano za muziku. Setimo se: MTV, Bravo sa posterima i nalepnicama, Disko-susret na 202. (jedna od omiljenih emisija), zatim ploče, snimanje muzike s radija na kasete, Jugoslavija, itd.

Osamdesete pobuđuju pažnju ne samo zbog nespornog i ogromnog muzičkog sadržaja, već i zbog delimične nedostupnosti informacija i medija tog doba. Danas hitovi traju mesec dana i zaborave se.

I pored komercijalizacije osamdesetih one će ostati zlatne godine muzičkog doba, eksplozija kreativnosti omogućena ekspanzijom elektronike i dostupnijoj tehnici za snimanje i, važnije, distribuciju te muzike.

Devedesete? Rekli bi da nas očekuje komercijalizacija ovog perioda za nekih desetak godina, ali ovo naprosto nije tačno. Muzika ovog doba je dosadna i naporna, kao da je sav kreativizam istrošen jednu dekadu ranije. Npr. prava disko muzika je gotovo nestala, italo-disko je nestao, stilovi oblačenja vezano za muziku su nestali. Nije samo reč o našem opštem kolektivnom raspoloženju zbog tadašnjih aktulenih događaja - ne - reč je o prestanku dejstva magije.

Deki

pre 18 godina

80e su u u svetu muzike ostale upisane zlatnim slovima.I danas se od svih retro perioda i kod nas i u svetu najvise slusa muzika 80ih.Pocetak elektronske muzike, zlatno doba pop-a.Naravno tu su i pank i novi talas.Nije rec o pukoj nostalgiji, bilo je to izuzetno kreativno razdoblje koje je iza sebe ostavilo najvise evergreen-a.

DigiCap

pre 18 godina

Aleksandre,

pa ti stvarno ne mozes da prebolis kako su te ljudi satrli zbog DD. Sad si dobio epiphany zbog svoje neobjektivnosti, nego zato sto se ljudi zapravo ne secaju kako je u stvari bilo pa su se obrusili na tebe jer im diras u snove. Oduvek sam govorio da je denial najbolja gudro.

Bar si u pravu da su 80-te mnogo raznovrsnije od 5-6 glavnih atrakcija. U stvari, to je jedan od najvaznijih razloga sto su 80-te glavna retro destinacija. Sa tvoje liste bih definitvno sutnuo T'Pau i Heart (cela AOR scena je bila, najblaze receno otuzna), a dodao Blow Monkeys, Matt Bianco, Yello, Go-Betweens, Residents Terrence Trent D'Arby, Malcolm McLarena (cak je i on mogao biti zvezda tada), Sylviana (dolazi za koji dan), Cabare Voltaire i mnoge druge. Od nasih, za utvrdjivanje gradiva dobri su Avtomobili, Jakarta, Data, Beograd, Grad, ljudi okupljeni oko Dokumentarne i mnogi drugi danas prilicno zaboravljeni.

PS. Sto se tice tvoje tvrdnje o 80-tim kao "trenutno najekspanzivnijoj nostalgičnoj dekadi", to "trenutno" traje od 1.1.1990. For better or worse, cini mi se da ce tako i ostati.

Dragana

pre 18 godina

Osamdesete?!?!?! Mislim da bih veliki broj tema mogla da zaobidjem iako bih mozda imala zelju da prokomentarisem, ali osamdesete su neprevazidjene. Zasluzuju veliko slovo ma u kom delu recenice stajale. Dakle, Osamdesete... Bez problema bih danima o njima pisala i govorila, jer su velicina, ali ko razume sta hocu da kazem, one se pre svega zive. Kvalitet i kvantitet koji ne zasluzuje da se poredi sa "muzikom" koja danas u odredjenim godinama eksplozivno degradira um pojedinaca i brise sistem vrednosti u drustvu. Nije to mala stvar. Muzika je nesto najlepse i sa druge strane najopasnije jer, veliki je njen uticaj na kreativnost i uopste na licnost. I ona je kao i svi mi cesto kontradiktorna. Bez ikakve generalizacije. Bilo bi apsurdno generalizovati bilo sta jer, sve je relativno. Nego, tema je: Billy Idol,George Michael,Joe Cocker,Sade,Tina Turner,Sting,Queen,U2,Phil Collins,Bronski Beat,Cher,Vaya Con Dios,Chris Rea,Modern Talking... Ma,nemoguce je nabrojati. Mozda zvuci cudno, ali bice mi zao kad se kasnije setim onih koje sam sada izostavila, a spisak je prilicno dugacak... Ali dobro. Osvezila sam ih. Njihova muzika nosi u sebi "ono nesto" i to zna svako ko ih slusa. Sjajno je cuti da ipak postoji veliki broj ljudi koji prepoznaju prave vrednosti, a za ostale... pa svet bi bio dosadan da smo svi isti, zar ne? Tema zasluzuje visoku ocenu bez komentara "zbog cega?", a redakcija svaku pohvalu.

good life

pre 18 godina

U 80tim su se lužili na 60te. Pa je možda došlo vrijeme da se sad ljudi lože na 80te. Ali bez obzira na sve to su najbolje godine. Muzika je bila veselija sa više boja, filmovi romantičniji. Nije bio bitan toliko ovaj sadašnji coolerski stav i ušminkanost. Zašto ne uživati i dalje u 80tim ako su nam toliko toga ostavile. Ja hoću, vjerujem i mnogi drugi.

ohbabyw

pre 18 godina

pa to je više stvar odluke. kada u jednom trenutku nisi više spreman da svoj mozak održavaš aktivnim i angažuješ svoj um, zaustavljaš se na određenoj stanici i vraćaš unazad...
nije tačno da je nekad sve bilo bolje i lepše. to je samo naš trip. ništa nikad nije lepše i bolje. sve je lepo i dobro u svom vremenu i dobro je dok ostane tamo gde je. pošto pominjete DD, eto odličnog primera... da su se zimus pojavili na Sajmu onakvi kakvi su bili osamdesetih bilo bi degutantno, iako sviraju pesme iz tog perioda. ni te pesme ne zvuče kao osamdesetih, zrele su, kao što su i oni. u tome je stvar. sve u svoje vreme...

Billy Idol

pre 18 godina

Cool chlanak. Misli iskreno da previse duboko gledate u prilicno povrsnu stvar. Mnogo je lakse preprodavati nesto nego smisliti nesto novo. Secam se pocetkom 90tih su se 60te vratile, kulminirajuci '94te sa Woodstock br 2. Zatim su se kasne 90te pozabavile 70tim godinama. Evo nas 00'tim godinama se bavimo 80tim. Verujte za par godina cemo se baviti opet neko etapom mozda prisecanje Grunge-a i 90tih i nosenjem kariranih kosulja.... Ovo je sve ciklicno, sve normalno i sve je vodjeno od strane trzista.

wlado

pre 18 godina

bravo sandra, ja sam 84' isto slusam rock, 60;70; obozavam pop rock 80' kim wilde, duranduran, modern talking, a inace sam najveci fan Metallice, znaci, 80' su u srcu, ja ipak mislim da se nekada zivelo bolje iako nisam ziveo u tom dobu

jos jedan bend je strasno dobra iz te ere, goombay danceband!

JB

pre 18 godina

Tekst bi bio dobar da je autor uspeo da prevazidje licni ukus i nostalgiju za 80-tim shodno muzici koju je tada slusao kao osnovac i srednjoskolac, da se npr. vise pozabavio i ostalim muzickim tekovinama tog perioda koje su ostavile nemerljiv uticaj na savremenu popularnu muziku, tj. “nove stvari i izazove”. Tu pre svega mislim na breakdance, hip-hop, rap i house. Ne treba zaboraviti ni Prince-a koji je obelezio 80-te.

Orvel

pre 18 godina

Tacno je i da je svaka dekada predstavljala izuzetno kreativno muzicko razdoblje ali za to postoje specificni socijalni, ekonomski i politicki razlozi. 60-te su obelezili potresi vijetnamskog rata, pocetak komercijalizacije psihoaktivnih supstanci, bunt, revolucija, budjenje svesti afro-amerikanaca u getu. Tokom 70-tih mnoge vrednosti su se urusavale (Nikson, Watergate), kulminarao hedonisticki pristup, vise se koristio kokain, iz crnacke muzike (soula i fanka) nastao je disko, belci su svirali glam rok,. 80-te su opet obelezile Reganova i Tacerkina era, kraj hladnog rata, minimalizam u muzickom izrazavanju. U Britaniji je dolaskom Tonija Blera pocetkom 90-tih stvorena drugacija drustvena klima te su se pojavili tzv. brit pop sastavi.
Medjutim, svaki od ovih perioda se oslanjao na muzicko nasledje prethodnih, stvarajuci na taj nacin inovativne pravce u popularnoj muzici koju danas poznajemo. Zbog toga ne delim misljenje da su 80-te trenutno najekspanzivnija nostalgična dekada. Ima tu dosta od svega po malo.

Marija

pre 18 godina

Potpuno se slazem sa likom koji se potpisao kao Billy Idol. sve se vrti u krug svakih 20 godina. '90-ih su se nosile zvoncare, slusali hitovi '70-ih isl. ko kaze da su '90-te samo grunge se vara. sta je sa rave-om npr. svaka decenija ima svoj smek, ali uvek nam se gadi ona koja je tek istekla.
a punk je poceo '70-ih, ne osamdesetih. posto je smesno da se sada toliko uzdizu '80-te kojih smo se svi grozili do pre par godina kao dekade loseg ukusa i kica. kao sto rekoh, sve se vraca i uskoro ce '80-te opet biti simbol kica. naravno, govorim o mainstream osamdesetim. da se razumemo, i ja sam ljubitelj mnogo cega iz '80-ih, ali ipak nalazim smesnim misljenje da je to najbolja, najproduktivnija itd itd decenija ikada.

su ' 67.

pre 18 godina

citala sam komentare u vezi ovog divnog teksta i primetila da"klinci" slusaju tu neku "moju"muziku i jako mi je drago zbog toga.

Nebojsa

pre 18 godina

DD jesu zahvalna polazna tacka za raspravu o osamdesetim, jer ma koliko bili daleko od mog muzickog ukusa u jednom dijelu tih istih 80-ih oni bejahu zaista najveci, cak ih uporedjivase sa Aleksandru nekriticki omiljenim The Beatles. A to jeste veliko i hrabro poredjenje jer vrijeme se i racuna do njih i posle njih (naravno, u mom i slucaju onih kojima je crni zvuk ipak blizi Stones su definitivno vecci, ali da ne otvaramo vjecitu i nepotrebnu raspravu). Vec tada a pogotovo danas je jasno da tom poredjenju DD nisu bili dorasli. No, kad se vec bavimo poredjenjima hajde onda da uporedimo te 80-te sa nekim od preostalih dekada rokenrola, prvenstveno sa 60, 70 i 90-im jer na veliku zalost potpisnika to ipak jesu bile decenije gdje je rokenrol bio vaznija stvar i on the main stage. Paradoksalno, ali u ovoj nasoj "zemlji seljaka" ta ce dekada ostati kao najsvijetlija tacka, jer je to bilo doba kada su se na SEDMICNOM nivou pojavljivale neke od najbolje smisljenih ploca YU rokenrola. Duzno je postovanje ekscesima iz 60-ih ii 70-ih (necu dalje od Pop masine), ali ova decenija je i matematicki posmatrano ostala nedostizna. Ako se vec bavimo poredjenjima, mada rokenrol nije olimpijska disciplina pa da je vaznije ko ce brze, vise ili dalje, onda jednostavno pogledajmo sta je koja dekada iznjedrila. U 80-im je naravno bilo velikih bendova i autora (odrastao sam na novom talasu i bilo bi sumanuto da to negiram), ali budimo ozbiljni nije bilo jednog Hendrixa, kao revolucionara sa neke druge planete, a izuzev sagorjelog Ian Curtisa gotovo da nije ni bilo pjesnika jednake snage kao sto je bio Jim Morrison. Neke velike face su se tek krajem dekade probudile i nastavile nisku svojih remek djela iz godina koje su prethodile (Dylan, Young, Van Morrison). Dakle, nije moguce navesti pogotovo ne u Evropi i UK da se desilo nesto sto danas moramo da drzimo u ladicama nedodirivosti. OK, The Smiths su na momente potpaljivali tu vatru, The Stone Roses mozda jos i vise. Danas kada ovi nicim krivi The Arctic Monkeys slove kao neka revolucija to vjerovatno u retrovizoru izgleda bozzanski, ali ta imena nisu vladala u mjeri kao sto su to na pocetku pomenuti DD. Goombay Dance Band? OK, ako je ovo stos, onda mogu da se nasmijem, cak i da priznam da nije moglo da se disse od toga, ali nemojte molim da dajem svoj glas za to. Ono sto je u 80-im takodje pocelo da postaje nuzznost jeste bilo jos dublje"zaoravanje" kako bi se "doslo do vode". Jer, makar mi hronologija nije jaca strana, to ipak jesu bile godine kada su u USA poceli da briljiraju i R.E.M i Green On Red, Violent Femmes i The Long Ryders. Bez zelje za nekim velikim mudrovanjem, trend u kojem je kvalitet "protjeran" sa top-lista je ipak poceo u 80-im a gdje smo danas to valjda svi vidimo.

Smorock

pre 18 godina

Osamdesete vidim kao najgori i najpopularniji svetski modni promasaj.

Muzika je nesto vanvremenski, a fenomen "furanja na 80te" kod nas (racunajuci celo podrucje ex SFRJ) smatram da je usko povezan sa "ondasnjom" Jugoslavijom i mogucnostima koje je ona ipak pruzala u odnosu na ovu doskorasnju... Naravno ne treba zaobici ni Beograd koji je tada bio "neko i nesto" i crveni pasosh... Mladi su imali veci stepen slobode kretenja i novac nije bio toliki problem kao danas..
tako da "vracanje 80im" je u stvari podsecanje da je nekada bilo drugacije, stariji koji su ih proziveli - klasicno vracanje u mladost, a mladi koji nisu tada bili ni u planu - podsetnik da "biti ovde" nije oduvek bilo isto sto i biti na margini.

Vracanjem u proslost mozda smognemo snage za bolje sutra.

Ipak, ja eto ne volim 80te...

Marija

pre 18 godina

Potpuno se slazem sa likom koji se potpisao kao Billy Idol. sve se vrti u krug svakih 20 godina. '90-ih su se nosile zvoncare, slusali hitovi '70-ih isl. ko kaze da su '90-te samo grunge se vara. sta je sa rave-om npr. svaka decenija ima svoj smek, ali uvek nam se gadi ona koja je tek istekla.
a punk je poceo '70-ih, ne osamdesetih. posto je smesno da se sada toliko uzdizu '80-te kojih smo se svi grozili do pre par godina kao dekade loseg ukusa i kica. kao sto rekoh, sve se vraca i uskoro ce '80-te opet biti simbol kica. naravno, govorim o mainstream osamdesetim. da se razumemo, i ja sam ljubitelj mnogo cega iz '80-ih, ali ipak nalazim smesnim misljenje da je to najbolja, najproduktivnija itd itd decenija ikada.

Smorock

pre 18 godina

Osamdesete vidim kao najgori i najpopularniji svetski modni promasaj.

Muzika je nesto vanvremenski, a fenomen "furanja na 80te" kod nas (racunajuci celo podrucje ex SFRJ) smatram da je usko povezan sa "ondasnjom" Jugoslavijom i mogucnostima koje je ona ipak pruzala u odnosu na ovu doskorasnju... Naravno ne treba zaobici ni Beograd koji je tada bio "neko i nesto" i crveni pasosh... Mladi su imali veci stepen slobode kretenja i novac nije bio toliki problem kao danas..
tako da "vracanje 80im" je u stvari podsecanje da je nekada bilo drugacije, stariji koji su ih proziveli - klasicno vracanje u mladost, a mladi koji nisu tada bili ni u planu - podsetnik da "biti ovde" nije oduvek bilo isto sto i biti na margini.

Vracanjem u proslost mozda smognemo snage za bolje sutra.

Ipak, ja eto ne volim 80te...

ohbabyw

pre 18 godina

pa to je više stvar odluke. kada u jednom trenutku nisi više spreman da svoj mozak održavaš aktivnim i angažuješ svoj um, zaustavljaš se na određenoj stanici i vraćaš unazad...
nije tačno da je nekad sve bilo bolje i lepše. to je samo naš trip. ništa nikad nije lepše i bolje. sve je lepo i dobro u svom vremenu i dobro je dok ostane tamo gde je. pošto pominjete DD, eto odličnog primera... da su se zimus pojavili na Sajmu onakvi kakvi su bili osamdesetih bilo bi degutantno, iako sviraju pesme iz tog perioda. ni te pesme ne zvuče kao osamdesetih, zrele su, kao što su i oni. u tome je stvar. sve u svoje vreme...

Sandra

pre 18 godina

Mislim da se '80-e glorifikuju zato sto su nakon njih dosle '90-e i donele sa sobom ono sto su donele... Ja sam rodjena '86., dakle, odrastala sam u ne bas tako sjajnom vremenu, bombardovana Pink kulturom sa svih strana, a osecala da tu ne pripadam i da s tim ne mogu da se identifikujem. Tada sam se okrenula muzici '60-ih, '70-ih i '80-ih, tako da sada u mojoj playlisti su pesme od Dasti Springfild, The Carpentersa, preko Roberta Palmera, Dire straits, Phila Collinsa...
Svako vreme ima svoj duh, a nama koji nismo mogli da uzivamo '90-ih ostaje uzivanje u muzici prethodnih decenija i sporadicno odusevljenje nekim novim, dobrim ostvarenjima.

DigiCap

pre 18 godina

Aleksandre,

pa ti stvarno ne mozes da prebolis kako su te ljudi satrli zbog DD. Sad si dobio epiphany zbog svoje neobjektivnosti, nego zato sto se ljudi zapravo ne secaju kako je u stvari bilo pa su se obrusili na tebe jer im diras u snove. Oduvek sam govorio da je denial najbolja gudro.

Bar si u pravu da su 80-te mnogo raznovrsnije od 5-6 glavnih atrakcija. U stvari, to je jedan od najvaznijih razloga sto su 80-te glavna retro destinacija. Sa tvoje liste bih definitvno sutnuo T'Pau i Heart (cela AOR scena je bila, najblaze receno otuzna), a dodao Blow Monkeys, Matt Bianco, Yello, Go-Betweens, Residents Terrence Trent D'Arby, Malcolm McLarena (cak je i on mogao biti zvezda tada), Sylviana (dolazi za koji dan), Cabare Voltaire i mnoge druge. Od nasih, za utvrdjivanje gradiva dobri su Avtomobili, Jakarta, Data, Beograd, Grad, ljudi okupljeni oko Dokumentarne i mnogi drugi danas prilicno zaboravljeni.

PS. Sto se tice tvoje tvrdnje o 80-tim kao "trenutno najekspanzivnijoj nostalgičnoj dekadi", to "trenutno" traje od 1.1.1990. For better or worse, cini mi se da ce tako i ostati.

Billy Idol

pre 18 godina

Cool chlanak. Misli iskreno da previse duboko gledate u prilicno povrsnu stvar. Mnogo je lakse preprodavati nesto nego smisliti nesto novo. Secam se pocetkom 90tih su se 60te vratile, kulminirajuci '94te sa Woodstock br 2. Zatim su se kasne 90te pozabavile 70tim godinama. Evo nas 00'tim godinama se bavimo 80tim. Verujte za par godina cemo se baviti opet neko etapom mozda prisecanje Grunge-a i 90tih i nosenjem kariranih kosulja.... Ovo je sve ciklicno, sve normalno i sve je vodjeno od strane trzista.

Deki

pre 18 godina

80e su u u svetu muzike ostale upisane zlatnim slovima.I danas se od svih retro perioda i kod nas i u svetu najvise slusa muzika 80ih.Pocetak elektronske muzike, zlatno doba pop-a.Naravno tu su i pank i novi talas.Nije rec o pukoj nostalgiji, bilo je to izuzetno kreativno razdoblje koje je iza sebe ostavilo najvise evergreen-a.

wlado

pre 18 godina

bravo sandra, ja sam 84' isto slusam rock, 60;70; obozavam pop rock 80' kim wilde, duranduran, modern talking, a inace sam najveci fan Metallice, znaci, 80' su u srcu, ja ipak mislim da se nekada zivelo bolje iako nisam ziveo u tom dobu

jos jedan bend je strasno dobra iz te ere, goombay danceband!

Uncas

pre 18 godina

80-te...su bile jedne od najromanticnijih i najproduktivnijih godina u svetu muzike....i ostalih desavanja...Jesam odrastao tada,ali i posle toga,sve do danas,svi slusaju istu muziku i obradjuju iste hitove...Citav svet se "brinuo" za gladne u Africi,i da li ce pasti Berlinski zid...sarenilo boja,ukusa i stilova(pankeri,rokeri,metalci,darkeri,sminkeri...),posle hippy generacije 70-ih je bio pravi boom...A i u tadasnjoj Yugi je bilo saroliko,i isli smo u korak sa tom Evropom...i onda su oni sto prestase da upraznjavaju sex,a jos su prestari da igraju sah,poceli da se igraju sa ljudskim zivotima...i dodjose 90-te..

JB

pre 18 godina

Tekst bi bio dobar da je autor uspeo da prevazidje licni ukus i nostalgiju za 80-tim shodno muzici koju je tada slusao kao osnovac i srednjoskolac, da se npr. vise pozabavio i ostalim muzickim tekovinama tog perioda koje su ostavile nemerljiv uticaj na savremenu popularnu muziku, tj. “nove stvari i izazove”. Tu pre svega mislim na breakdance, hip-hop, rap i house. Ne treba zaboraviti ni Prince-a koji je obelezio 80-te.

Orvel

pre 18 godina

Tacno je i da je svaka dekada predstavljala izuzetno kreativno muzicko razdoblje ali za to postoje specificni socijalni, ekonomski i politicki razlozi. 60-te su obelezili potresi vijetnamskog rata, pocetak komercijalizacije psihoaktivnih supstanci, bunt, revolucija, budjenje svesti afro-amerikanaca u getu. Tokom 70-tih mnoge vrednosti su se urusavale (Nikson, Watergate), kulminarao hedonisticki pristup, vise se koristio kokain, iz crnacke muzike (soula i fanka) nastao je disko, belci su svirali glam rok,. 80-te su opet obelezile Reganova i Tacerkina era, kraj hladnog rata, minimalizam u muzickom izrazavanju. U Britaniji je dolaskom Tonija Blera pocetkom 90-tih stvorena drugacija drustvena klima te su se pojavili tzv. brit pop sastavi.
Medjutim, svaki od ovih perioda se oslanjao na muzicko nasledje prethodnih, stvarajuci na taj nacin inovativne pravce u popularnoj muzici koju danas poznajemo. Zbog toga ne delim misljenje da su 80-te trenutno najekspanzivnija nostalgična dekada. Ima tu dosta od svega po malo.

Dragana

pre 18 godina

Osamdesete?!?!?! Mislim da bih veliki broj tema mogla da zaobidjem iako bih mozda imala zelju da prokomentarisem, ali osamdesete su neprevazidjene. Zasluzuju veliko slovo ma u kom delu recenice stajale. Dakle, Osamdesete... Bez problema bih danima o njima pisala i govorila, jer su velicina, ali ko razume sta hocu da kazem, one se pre svega zive. Kvalitet i kvantitet koji ne zasluzuje da se poredi sa "muzikom" koja danas u odredjenim godinama eksplozivno degradira um pojedinaca i brise sistem vrednosti u drustvu. Nije to mala stvar. Muzika je nesto najlepse i sa druge strane najopasnije jer, veliki je njen uticaj na kreativnost i uopste na licnost. I ona je kao i svi mi cesto kontradiktorna. Bez ikakve generalizacije. Bilo bi apsurdno generalizovati bilo sta jer, sve je relativno. Nego, tema je: Billy Idol,George Michael,Joe Cocker,Sade,Tina Turner,Sting,Queen,U2,Phil Collins,Bronski Beat,Cher,Vaya Con Dios,Chris Rea,Modern Talking... Ma,nemoguce je nabrojati. Mozda zvuci cudno, ali bice mi zao kad se kasnije setim onih koje sam sada izostavila, a spisak je prilicno dugacak... Ali dobro. Osvezila sam ih. Njihova muzika nosi u sebi "ono nesto" i to zna svako ko ih slusa. Sjajno je cuti da ipak postoji veliki broj ljudi koji prepoznaju prave vrednosti, a za ostale... pa svet bi bio dosadan da smo svi isti, zar ne? Tema zasluzuje visoku ocenu bez komentara "zbog cega?", a redakcija svaku pohvalu.

good life

pre 18 godina

U 80tim su se lužili na 60te. Pa je možda došlo vrijeme da se sad ljudi lože na 80te. Ali bez obzira na sve to su najbolje godine. Muzika je bila veselija sa više boja, filmovi romantičniji. Nije bio bitan toliko ovaj sadašnji coolerski stav i ušminkanost. Zašto ne uživati i dalje u 80tim ako su nam toliko toga ostavile. Ja hoću, vjerujem i mnogi drugi.

b@anem

pre 18 godina

80-te su zaista zlatne godine muzičkog doba sa toliko kreativnosti i dobre muzike raznih muzičkih pravaca, da je to nemoguće dočarati.

I danas najveći broj downloada muzike nose osamdesete. I pored ogromne kolekcije muzike osamdesetih, upravo završavam skidanje paketa od 25 GB muzike iz 80. Neverovatno, ali prostora za istraživanje muzike tog doba i dalje ima.

A mislio sam da sam čuo sve što vredi ili što je po mom ukusu. Ta pop-kultura onog doba je nosila mnogo više od muzike, ali i vezano za muziku. Setimo se: MTV, Bravo sa posterima i nalepnicama, Disko-susret na 202. (jedna od omiljenih emisija), zatim ploče, snimanje muzike s radija na kasete, Jugoslavija, itd.

Osamdesete pobuđuju pažnju ne samo zbog nespornog i ogromnog muzičkog sadržaja, već i zbog delimične nedostupnosti informacija i medija tog doba. Danas hitovi traju mesec dana i zaborave se.

I pored komercijalizacije osamdesetih one će ostati zlatne godine muzičkog doba, eksplozija kreativnosti omogućena ekspanzijom elektronike i dostupnijoj tehnici za snimanje i, važnije, distribuciju te muzike.

Devedesete? Rekli bi da nas očekuje komercijalizacija ovog perioda za nekih desetak godina, ali ovo naprosto nije tačno. Muzika ovog doba je dosadna i naporna, kao da je sav kreativizam istrošen jednu dekadu ranije. Npr. prava disko muzika je gotovo nestala, italo-disko je nestao, stilovi oblačenja vezano za muziku su nestali. Nije samo reč o našem opštem kolektivnom raspoloženju zbog tadašnjih aktulenih događaja - ne - reč je o prestanku dejstva magije.

su ' 67.

pre 18 godina

citala sam komentare u vezi ovog divnog teksta i primetila da"klinci" slusaju tu neku "moju"muziku i jako mi je drago zbog toga.

Nebojsa

pre 18 godina

DD jesu zahvalna polazna tacka za raspravu o osamdesetim, jer ma koliko bili daleko od mog muzickog ukusa u jednom dijelu tih istih 80-ih oni bejahu zaista najveci, cak ih uporedjivase sa Aleksandru nekriticki omiljenim The Beatles. A to jeste veliko i hrabro poredjenje jer vrijeme se i racuna do njih i posle njih (naravno, u mom i slucaju onih kojima je crni zvuk ipak blizi Stones su definitivno vecci, ali da ne otvaramo vjecitu i nepotrebnu raspravu). Vec tada a pogotovo danas je jasno da tom poredjenju DD nisu bili dorasli. No, kad se vec bavimo poredjenjima hajde onda da uporedimo te 80-te sa nekim od preostalih dekada rokenrola, prvenstveno sa 60, 70 i 90-im jer na veliku zalost potpisnika to ipak jesu bile decenije gdje je rokenrol bio vaznija stvar i on the main stage. Paradoksalno, ali u ovoj nasoj "zemlji seljaka" ta ce dekada ostati kao najsvijetlija tacka, jer je to bilo doba kada su se na SEDMICNOM nivou pojavljivale neke od najbolje smisljenih ploca YU rokenrola. Duzno je postovanje ekscesima iz 60-ih ii 70-ih (necu dalje od Pop masine), ali ova decenija je i matematicki posmatrano ostala nedostizna. Ako se vec bavimo poredjenjima, mada rokenrol nije olimpijska disciplina pa da je vaznije ko ce brze, vise ili dalje, onda jednostavno pogledajmo sta je koja dekada iznjedrila. U 80-im je naravno bilo velikih bendova i autora (odrastao sam na novom talasu i bilo bi sumanuto da to negiram), ali budimo ozbiljni nije bilo jednog Hendrixa, kao revolucionara sa neke druge planete, a izuzev sagorjelog Ian Curtisa gotovo da nije ni bilo pjesnika jednake snage kao sto je bio Jim Morrison. Neke velike face su se tek krajem dekade probudile i nastavile nisku svojih remek djela iz godina koje su prethodile (Dylan, Young, Van Morrison). Dakle, nije moguce navesti pogotovo ne u Evropi i UK da se desilo nesto sto danas moramo da drzimo u ladicama nedodirivosti. OK, The Smiths su na momente potpaljivali tu vatru, The Stone Roses mozda jos i vise. Danas kada ovi nicim krivi The Arctic Monkeys slove kao neka revolucija to vjerovatno u retrovizoru izgleda bozzanski, ali ta imena nisu vladala u mjeri kao sto su to na pocetku pomenuti DD. Goombay Dance Band? OK, ako je ovo stos, onda mogu da se nasmijem, cak i da priznam da nije moglo da se disse od toga, ali nemojte molim da dajem svoj glas za to. Ono sto je u 80-im takodje pocelo da postaje nuzznost jeste bilo jos dublje"zaoravanje" kako bi se "doslo do vode". Jer, makar mi hronologija nije jaca strana, to ipak jesu bile godine kada su u USA poceli da briljiraju i R.E.M i Green On Red, Violent Femmes i The Long Ryders. Bez zelje za nekim velikim mudrovanjem, trend u kojem je kvalitet "protjeran" sa top-lista je ipak poceo u 80-im a gdje smo danas to valjda svi vidimo.