help, please
pre 13 godina
Prepoznala sam sebe u ovom tekstu, ali delimično. Kod mene je izražen strah od odbacivanja koji nije vezan samo za partnera već i za prijatelje. Imam utisak da sam se jako davno isprogramirala tako da me svi sa kojima stvorim blizak odnos odbace i da zbog toga ostvarujem površne odnose sa prijateljima, dok se za partnera vežem previše i jako patim kada me ostavi. Osećam se usamljeno jer shvatam da nemam prave prijatelje. Ako sama iniciram druženje svi imaju neka preča posla a mene nikada ne zovu ili ignorišu moje poruke. U proteklih godinu dana mi se desilo da je nekoliko, do tada bliskih, prijatelja bez objašnjenja prestalo da se druži sa mnom a ja ne znam šta sam uradila da se to desi. Jednostavno su počeli da me izbegavaju a na moje insistiranje da mi objasne zašto je to tako ostala sam bez pravog odgovora već sa izgovorom da su oni u nekim svojim problemima. Pitam se gde je tu moja odgovornost ili krivica i spremna sam na kritiku jer želim da promenim svoje ponašanje koje dovodi do ovoga. Sigurna sam da je jedan događaj u najranijem detinjstvu ostavio dubok trag i modeluje moje odnose i o tome sam razgovarala sa svojim psihoterapeutom, ali i dalje nisam uspela da se oslobodim tog straha od odbacivanja koji mi toliko otežava život. To utiče na moje samopoštovanje a i nedostatak samopoštovanja verovatno utiče na konstantna odbacivanja i tako u krug. Kako da se izborim sa time?
12 Komentari
Sortiraj po: