Utorak, 05.03.2013.

22:25

U napuštenom porodičnom gnezdu

Autor: Marina Jungić

U napuštenom porodiènom gnezdu IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

5 Komentari

Sortiraj po:

Effemat

pre 13 godina

Za ranijih generacija uništeno je pleme, nama je zapalo grđe - da uništimo porodicu. Ni čovek tada ne može ostati isti - nestaje ili se rađa? Čini mi se prvo; vladajuće mišljenje je da je to ipak ono drugo. A vi kako ste?
Obesmišljavanje porodice je na istom horizontalnom pravcu i smeru propagiranog "osamostaljivanja" dece. Bezrezervna trka za "ličnim" pretvara sve u potpuno bezličje. Jedino država opstaje kao ubedljivo najgori interesni oblik ljudskog udruživanja, a materijalni interes i čulno zasićenje kao pozadina svega. Istinska duhovnost - ideja čoveka?!? Kako to sramno zvuči. Robovi "slobode"

Igor

pre 13 godina

...posebno majkama tipa „mučenice“ i „žrtve“, koje prvo kukaju kako je teško podizati decu i biti majka, a zatim tu istu decu ne puštaju da odu.

Moja zivotna prica. Jedva sam se iscupao iz tih problema. Tokom prvih par meseci posle mog osamostaljivanja tj. posle svadbe konflikti javljali bukvalno svaki moguci put kad smo se vidjali i oko najbanalnijih stvari. Pokusavala je da kontrolise nase zivote iako smo ziveli odvojeno. Moju suprugu je moja majka jednostavno ignorisala kao da ne postoji. Kasnije je njeno unuce videla svega nekoliko puta i u tim prilikama ga je gledala kao tudje a ne njeno. Prilikom jedne najzesce svadje ona je toliko daleko otisla da je meni rekla da su mi vrata otvorena kad odlucim da se vratim kuci. Eeeeejjjj... Tad sam je bukvalno izbacio iz stana a sada se njom vidjam jednom godisnje i nama je sada odlicno. Malo je hvalilo da nam totalno upropasti zivote.
Mnogo je bolje jednom preseci i postaviti svakoga na svoje mesto nego svakog dana trpeti.

XLav

pre 13 godina

@pricam sam sa sobom

Zao mi je sto si ziveo u takvom okruzenju, ali ne biramo porodicu u kojoj cemo se roditi i rasti. Nismo birali ni ovu jadnu drzavu u kojoj zivimo. Jedino sto ti mogu reci je da mislim da svi mi trebamo stalno preispitivati svoje postupke i nacin razmisljanja. Samoljublje i nedostatak samokritike su dostigli frapantne razmere u danasnjem drustvu. Usled toga ispastamo svi. Ne fali mnogo para da bi ziveli lepo u ovoj zemlji koliko fali ljubavi, razumevanja, tolerancije... Samo ti zelim da kad ti osnujes svoju porodicu ne dozvolis sebi da postanes isti kao svoji roditelji vec da postujes i volis druge! A ako imas snage pokusaj da i njima dokazes da si postao covek i probaj da i njih promenis. Sve najlepse ti zelim!

pricam sam sa sobom

pre 13 godina

Apsolutno tacno. Sve je stvar u ulozenom naporu da se uspostavi razumevanje, i preuzimanju licne odgovornosti za svoj odnos sa svim clanovima porodice. Moji roditelji to nikada nisu zeleli da praktikuju, vec su se ponasali neodgovorno u svim situacijama, kao da imaju privilegiju kojom oni nikog ne moraju da razumeju, vec svi drugi njih. Nikad ne pokusavajuci da razumeju jedan drugog, i ophodeci se jedan prema drugom kao prema stvari u svom vlasnistvu, dogurali su do toga da su se krvnicki mrzeli. Da se ne bi sukobili medju sobom, bili su pravi psi prema meni dok sam bio dete. Otkad sam pobegao od kuce, cujem da sad takodje kao psi ujedaju jedan drugog po ceo dan.

pricam sam sa sobom

pre 13 godina

Apsolutno tacno. Sve je stvar u ulozenom naporu da se uspostavi razumevanje, i preuzimanju licne odgovornosti za svoj odnos sa svim clanovima porodice. Moji roditelji to nikada nisu zeleli da praktikuju, vec su se ponasali neodgovorno u svim situacijama, kao da imaju privilegiju kojom oni nikog ne moraju da razumeju, vec svi drugi njih. Nikad ne pokusavajuci da razumeju jedan drugog, i ophodeci se jedan prema drugom kao prema stvari u svom vlasnistvu, dogurali su do toga da su se krvnicki mrzeli. Da se ne bi sukobili medju sobom, bili su pravi psi prema meni dok sam bio dete. Otkad sam pobegao od kuce, cujem da sad takodje kao psi ujedaju jedan drugog po ceo dan.

Igor

pre 13 godina

...posebno majkama tipa „mučenice“ i „žrtve“, koje prvo kukaju kako je teško podizati decu i biti majka, a zatim tu istu decu ne puštaju da odu.

Moja zivotna prica. Jedva sam se iscupao iz tih problema. Tokom prvih par meseci posle mog osamostaljivanja tj. posle svadbe konflikti javljali bukvalno svaki moguci put kad smo se vidjali i oko najbanalnijih stvari. Pokusavala je da kontrolise nase zivote iako smo ziveli odvojeno. Moju suprugu je moja majka jednostavno ignorisala kao da ne postoji. Kasnije je njeno unuce videla svega nekoliko puta i u tim prilikama ga je gledala kao tudje a ne njeno. Prilikom jedne najzesce svadje ona je toliko daleko otisla da je meni rekla da su mi vrata otvorena kad odlucim da se vratim kuci. Eeeeejjjj... Tad sam je bukvalno izbacio iz stana a sada se njom vidjam jednom godisnje i nama je sada odlicno. Malo je hvalilo da nam totalno upropasti zivote.
Mnogo je bolje jednom preseci i postaviti svakoga na svoje mesto nego svakog dana trpeti.

XLav

pre 13 godina

@pricam sam sa sobom

Zao mi je sto si ziveo u takvom okruzenju, ali ne biramo porodicu u kojoj cemo se roditi i rasti. Nismo birali ni ovu jadnu drzavu u kojoj zivimo. Jedino sto ti mogu reci je da mislim da svi mi trebamo stalno preispitivati svoje postupke i nacin razmisljanja. Samoljublje i nedostatak samokritike su dostigli frapantne razmere u danasnjem drustvu. Usled toga ispastamo svi. Ne fali mnogo para da bi ziveli lepo u ovoj zemlji koliko fali ljubavi, razumevanja, tolerancije... Samo ti zelim da kad ti osnujes svoju porodicu ne dozvolis sebi da postanes isti kao svoji roditelji vec da postujes i volis druge! A ako imas snage pokusaj da i njima dokazes da si postao covek i probaj da i njih promenis. Sve najlepse ti zelim!

Effemat

pre 13 godina

Za ranijih generacija uništeno je pleme, nama je zapalo grđe - da uništimo porodicu. Ni čovek tada ne može ostati isti - nestaje ili se rađa? Čini mi se prvo; vladajuće mišljenje je da je to ipak ono drugo. A vi kako ste?
Obesmišljavanje porodice je na istom horizontalnom pravcu i smeru propagiranog "osamostaljivanja" dece. Bezrezervna trka za "ličnim" pretvara sve u potpuno bezličje. Jedino država opstaje kao ubedljivo najgori interesni oblik ljudskog udruživanja, a materijalni interes i čulno zasićenje kao pozadina svega. Istinska duhovnost - ideja čoveka?!? Kako to sramno zvuči. Robovi "slobode"

Effemat

pre 13 godina

Za ranijih generacija uništeno je pleme, nama je zapalo grđe - da uništimo porodicu. Ni čovek tada ne može ostati isti - nestaje ili se rađa? Čini mi se prvo; vladajuće mišljenje je da je to ipak ono drugo. A vi kako ste?
Obesmišljavanje porodice je na istom horizontalnom pravcu i smeru propagiranog "osamostaljivanja" dece. Bezrezervna trka za "ličnim" pretvara sve u potpuno bezličje. Jedino država opstaje kao ubedljivo najgori interesni oblik ljudskog udruživanja, a materijalni interes i čulno zasićenje kao pozadina svega. Istinska duhovnost - ideja čoveka?!? Kako to sramno zvuči. Robovi "slobode"

Igor

pre 13 godina

...posebno majkama tipa „mučenice“ i „žrtve“, koje prvo kukaju kako je teško podizati decu i biti majka, a zatim tu istu decu ne puštaju da odu.

Moja zivotna prica. Jedva sam se iscupao iz tih problema. Tokom prvih par meseci posle mog osamostaljivanja tj. posle svadbe konflikti javljali bukvalno svaki moguci put kad smo se vidjali i oko najbanalnijih stvari. Pokusavala je da kontrolise nase zivote iako smo ziveli odvojeno. Moju suprugu je moja majka jednostavno ignorisala kao da ne postoji. Kasnije je njeno unuce videla svega nekoliko puta i u tim prilikama ga je gledala kao tudje a ne njeno. Prilikom jedne najzesce svadje ona je toliko daleko otisla da je meni rekla da su mi vrata otvorena kad odlucim da se vratim kuci. Eeeeejjjj... Tad sam je bukvalno izbacio iz stana a sada se njom vidjam jednom godisnje i nama je sada odlicno. Malo je hvalilo da nam totalno upropasti zivote.
Mnogo je bolje jednom preseci i postaviti svakoga na svoje mesto nego svakog dana trpeti.

pricam sam sa sobom

pre 13 godina

Apsolutno tacno. Sve je stvar u ulozenom naporu da se uspostavi razumevanje, i preuzimanju licne odgovornosti za svoj odnos sa svim clanovima porodice. Moji roditelji to nikada nisu zeleli da praktikuju, vec su se ponasali neodgovorno u svim situacijama, kao da imaju privilegiju kojom oni nikog ne moraju da razumeju, vec svi drugi njih. Nikad ne pokusavajuci da razumeju jedan drugog, i ophodeci se jedan prema drugom kao prema stvari u svom vlasnistvu, dogurali su do toga da su se krvnicki mrzeli. Da se ne bi sukobili medju sobom, bili su pravi psi prema meni dok sam bio dete. Otkad sam pobegao od kuce, cujem da sad takodje kao psi ujedaju jedan drugog po ceo dan.

XLav

pre 13 godina

@pricam sam sa sobom

Zao mi je sto si ziveo u takvom okruzenju, ali ne biramo porodicu u kojoj cemo se roditi i rasti. Nismo birali ni ovu jadnu drzavu u kojoj zivimo. Jedino sto ti mogu reci je da mislim da svi mi trebamo stalno preispitivati svoje postupke i nacin razmisljanja. Samoljublje i nedostatak samokritike su dostigli frapantne razmere u danasnjem drustvu. Usled toga ispastamo svi. Ne fali mnogo para da bi ziveli lepo u ovoj zemlji koliko fali ljubavi, razumevanja, tolerancije... Samo ti zelim da kad ti osnujes svoju porodicu ne dozvolis sebi da postanes isti kao svoji roditelji vec da postujes i volis druge! A ako imas snage pokusaj da i njima dokazes da si postao covek i probaj da i njih promenis. Sve najlepse ti zelim!