Igor Galo

Cuo sam uvodna izlaganja o tome kako su pojedine komisije osnovane u drugim zemljama, pa i pohvaljujem ovo sto je inicijativa ovdje kod vas u Jugoslaviji. Ima jedna osnovna razlika koju sam odmah uocio, a to je da su te komisije koje su relativno uspesno radile i u Juznoafrickoj Republici i u Argentini, zapravo, cinjenicno, zlodjela koja su nastala tamo u jednoj drzavi i tamo je doslo do nekakvog pomirenja. Kod nas su zlodela inicirana i startala u jednoj drzavi koja je ondasnja bila SFRJ, a sad imamo razlicite drzave, i verovatno cemo imati razlicite komisije, i nadam se uskoro i u Hrvatskoj, ali cemo biti objektivno blokirani jednim prekidom veza i objektivnim zidovima medju nama. A problemi kojima ce te komisije trebati da se bave zapravo su usko povezane kao spojene posude, svi smo isprepletani. Cini mi se da je same za sebe komisije kao sto je ova ovdje, i buduca mozda u Hrvatskoj, ako budu samo za sebe radile, utvrdjivajuci iz svoga domena, bez suradnje sa drugim komisijama na podrucju, narocito Bosne i Hercegovine, i Jugoslavije, da ce tesko raditi, i tesko utvrdjivati ono sto je cilj, i istinu, a kamoli trasirati buducnost.

Zamisljam buduci rad takve komisije u Hrvatskoj i pokusavam si docarati kakve bi prepreke takva komisija isprva mogla imati. Naravno, zagovaram da se to sto prije dogodi, ali gledajuci te stozere za obnovu digniteta domovinskog rata, koji su u zadnje vrijeme narocito nikli u Hrvatskoj, zapravo, to ce biti osnovna prepreka, na primer, radu takve komisije. To je jedan cijeli niz ljudi koji se direktno i otvoreno suprotstavlja utvrdjivanju bilo kakve istine s nase strane, kao mi smo vodili odbrambeni rat i mi apsolutno... nije moguce da smo pocinili bilo kakve zlocine. S jedne strane, spremnost gradjana Hrvatske da se o tome progovori, cini mi se da je isto tako jako losa i slaba. Povodom predstave o Njemackoj koju cemo verovatno sutra gledati, mogao bih da se odmah nadovezem na gostovanje prosli oktobar te predstave u Zagrebu, koje je po meni bila tako lose primljena, zapravo, odaziv publike na toj predstavi je pokazivao nevoljnost, cak i intelektualnih krugova, da se suoce sa pitanjima koja su se samo u predstavi pojavljivala. A zatim, cini mi se da na nivou vlade nase zemlje prakticki jos ne postoji, ili meni nije bilo dostupno, jasno odredjenje prema tome, niti inicijativa koja bi trebalo mozda biti na jednom bliskom vidiku.

To je po meni jedna osnovna... zapravo razocarenje da smo u procesu mozda malo kasnimo, i da imamo slabu inicijativu u Hrvatskoj. I u svakom slucaju cini mi se da nam treba pomoci i dalje kao sto je i drugim zemljama bilo, vanjskog faktora. Na neki nacin, neko je spomenuo da je proces rada komisije zapoceo vecim dijelom zbog toga sto je Argentina izgubila rat protiv Engleske, pa da je to iniciralo cijeli niz procesa. Ne znam sta bi nama trebalo da se dogodi, i unutar nas i van, da bi se taj proces otvorio.

Eto, hvala ljepo.