Zarko Puhovski

Htio bih samo dvije-tri krace napomene koje se odnose na ove uvodno razmatrane teme.

Ponajprije, nastavicu na onom o cemu je govorio kolega Dimitrijevic. Htio bih reci, kako mi se cini, gotovo ocitim, prije svake filozofijske rasprave, da je pojmovni par sa kojim se suocavamo nesto sto treba formulirati ne kao istina i pomirenje, nego kao istina i uznemirenje. Uz istinu ide izazivanje guzve. Uznemirenje. I prva koncekvencija toga da se sa istinom nesto hoce postici, mora biti izazivanje drustvenih konflikata. U situaciji u kojoj je drustvu konflikata na vrh glave. To je problem sa kojim se mi suocavamo-ono sto se zvalo (ne talasaj(. Jedva smo se malo smirili, a vi sad opet pocinjete. To je dnevni problem sa kojim cemo se svi suocavati.

Drugo, koliko god trebali traziti istinu, uvjeren sam da i u Jugoslaviji i u ovim drugim, post-jugoslavenskim drzavama, sasvim dovoljno istine znamo da se neke stvari pocetno ustanove, dakle da nam ne treba induktivno trazenje cinjenica da bi se doslo do necega sto bi po mom sudu moralo biti na pocetku. Na pocetku svake takve komisije koja treba biti drzavna komisija, morao bi biti, po mojem sudu, iskaz sefa drzave koji bi, od prilike glasio: (ispricavam se svima koji su bili zrtve zlocinackog djelovanja organa drzave kojoj sam sada na celu, ili drzavljana te drzave(. Dovoljno znamo da svaki sef drzave u ovoj regiji ima dobre argumente da to sada vec kaze. Dakle, da to bude na pocetku. Jednostavno zato sto je potreban simbolicni akt. Rat 91. nije poceo zato sto se htelo bolje zivjeti. Poceo je zbog simbolickih razloga i njegov kraj mora poceti, dakle pocetak kraja mora biti na simbolickoj razini. To je nesto sto mi se cini iznimno znacajnim jer ako se to ne ucini onda ce se dogoditi ono sto se dogodilo jucer, da smo u uvodnom izlaganju culi jedan...ili u uvodnim izlaganjima...culi jedan harmonicisticki pristup, kojem sve ide nekako zgodno zajedno. Istina, pa demokracija, pa odgovornost. Odgovornost, uz to receno, uopce nije spominjana nego implicirana. To nije tocno. Mi moramo postaviti jednostavno pitanje koje glasi: kakve je naravi moja odgovornost, na primjer, za Medacki dzep? Zasto bih ja trebao, kao hrvatski drzavljanin i etnicki Hrvat o tomu govoriti? To je nesto sto se pretpostavlja, i samim time sto se pretpostavlja mi sa druge strane preuzimamo nacionalisticki kontekst. Ja sam, kao Hrvat, zasluzan za, ne znam...velike Hrvate i odgovoran za hrvatske zlocine. Veran Matic je kao Srbin, zasluzan za Karadzica, onog Karadzica i odgovoran za ovog Karadzica. Dakle, to su stvari koje nisu same po sebi jasne. Ako ih se pretpostavlja jasnima ostaje se zatvorenim u nacionalistickom svijetonazoru i onda, zapravo, kljucno pitanje odgovornosti ne mozemo postaviti, a istina ce se svesti na ovo sto je, u ovom istrazivanju sasvim uvjerljivo pokazano-14 posto otprilike ljudi, mislim, da je reklo da bi se dalo poljuljati u svojim uvjerenjima kad bi doznali nove cinjenice. Dakle, kao nesto sto je mozda za istrazivanje i za doktorate vazno, ali ne za dalekosezne implikacije.

Hvala lijepo.