Legenda o Savinim isposnicama i dan-danas živi: Velika srpska svetinja vekovima odoleva FOTO

Manastir Mileševa zadužbina je kralja Vladislava Nemanjića, a ova božja kuća građena u 13. veku nicala je pod budnim okom Svetog Save, koji je mladom kralju Vladislavu bio desna ruka.

"Znamo to da je Sveti Sava odredio i dao blagoslov svom bratancu kralju Vladislavu da gradi Mileševu, a on je svemu tome prisustvao, a ono što je naslikano na zidovima su ipak bile zrele kompozicije i to je sigurno morao da učini neko ko je to sve znao, a to je zasigurno Sveti Sava", kazala je monahinja Paraskeva za agenciju.

I upravo u ovom manastiru svetiteljeve mošti nalazile su se punih 360 godina. Sve do trenutka kada ih Turci odnose i spaljuju na Vračaru. Ali jedan deo svetiteljevih moštiju ipak je sačuvan i nakon premeštanja iz manastira u manastir, šaka Svetog Save ponovo se nalazi u Mileševi.

"Od 2007. godine nalazi se ovde u Mileševi, s tim da je unazad proslednje tri godine kako je izložena ispred oltara", dodaje mati Paraskeva.

Foto: RINA

U ovom svetom mestu nalazi se i jedinstvena freska koja je živopisana za vreme svetiteljevog ovozemaljskog života.

"To je najverodostojni lik Svetog Save, jer je rečeno da oni koji su oslikavali freske u 13. veku su imali osećaj za portret i samim tim su slikajući, oslikali su ga onakav kakav je bio. Zbog toga mi kažemo da je to najverodostojni lik Svetog Save", rekla je monahinja.

Nedaleko od Mileševe, podno srednjovekovnog grada Mileševca u srcu okomite stene nalaze se isposnice u kojima je skromni kaluđer Sava nalazio svoj mir. Hodočasnici ih obilaze uprkos teško pristupačnom terenu, a u jednoj od njih nalazi se i čudotvoran izvor.

"Voda sa ovog izvora je u narodu poznata kao lekovita za slabovide ljude, ali isto tako postoji jedna zanimljiva legenda da se voda prikazuje pred ljudima koji nisu toliko grešni, a da se pred grešnicima povlači i da je ne možete naći", kazala je Dragana Varaklić iz Turističke organizacije Prijepolje.

I nema sumnje da i dan-danas duh Svetog Save živi u svakom delu zemlje, ali ovde u prijepoljskom kraju posebno je očuvan. Od Savinih isposnica u kojima je pisao knjige, tihovao i molio se Bogu, preko sela Sedobro, za koje kažu da mu je baš on dao ime jer mu se učinilo da je tamo sve dobro, do Savinog Lakta u samom Prijepolju.