Ponedeljak, 11.10.2010.

22:00

Lisabon, luka sirena na sedam brda

Lisabon, luka sirena na sedam brda IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

6 Komentari

Sortiraj po:

Lisboa

pre 15 godina

Jos nesto treba dodati. To doduse vazi samo ako u Lisabonu boravite duze od 2,3 dana. Rec je o nekim mestima koja treba posetiti u lisabonskoj regiji. 25 kilometara zapadno od Lisabona, nalazi se gradic Sintra, smesten na sumovitom brdu, nekadasnji letnjikovac portugalske aristokratije. Neverovatna arhitektura iz uglavnom 19. veka, jedna palata i dva dvorca (jedan sa neverovatnim parkom a drugi, Pena Palace verovatno spada medju najlepse u Evropi). Lord Byron (koji je tamo cesto boravio) rekao je za Sintru da je "raj na zemlji". Drugo mesto koje treba obici, a nalazi se par kilometara od prvog a na obali , je Cabo da Roca, najzapadnija tacka evropskog kontinenta. Pored svetionika i spomenika sa stene se pruza neverovatan pogled na okean. Trece mesto, nedaleko odatle je Cascais, ribarsko-turisticki gradic sa prelepim gradjevinama i trgovima "ukrasenih" palmama, malim pescanim plazama, ogromnim brojem restorana i barova, u kojima cete naravno jesti svezu ribu. I sa tipicnom crno-belom kaldrmom kakvu cete videti i u Lisabonu.
Dobra stvar je, sto postoji turisticka bus tura koja vas vodi u dnevni obilazak sva tri mesta sa zadrzavanjem u svakom od njih.

mali marinko

pre 15 godina

Lisabon me nije previše dojmio, nekako mi je raštrkan i bez prave intime no određene građevine u Lisabonu su prekrasne kao već spomenuta crkva Sv. Jerolima. Moj savjet je istok Portugala na granici sa Španjolskom posebno Tomar i druge utvrde te manja mjesta i naravno plantaže hrasta plutnjaka.

Ljiljana,London

pre 15 godina

U Lisabonu sam bila pre 4 godine poslovno i imala sam samo 1.5dan ukupno, mnogo manje nego nas reporter. Moje sanse za obilazak grada u kome nikad nisam bila, su izgledale jako male jer se svodilo na kisno ponedeljno vece (kada su mnoga znamenita mesta zatvorena) u rasponu od jedva mogucih 5 sati (7-12 -ponoci) posle prvog dana konferencije. U mojoj ruci je knjiga o gradu koji tako zelim da vidim, za stolom poslovni ljudi koji jedino sto zele je da odu u bar, njih Lisabon i ne interesuje. Srecom uzela sam broj telefona taksiste (Jose) koji me je doveo do hotela i pozvala ga. Objasnila sam mu sta zelim i da se pogodimo da me vozi po gradu da vidim znamenitosti koje me interesuju. Za 40 evra i 2 sata voznje , Jose je bio moj covek: i vozac i turisticki vodic koji govori engleski i koji voli da prica i da mi pusta portugalsku muziku. To je bio najbrzi kurs obilaska grada sa sledecom strategijom: da vidimo sva zaokruzena mesta u mom prirucniku, katedrale, manastire, muzeje, trg, most, brda i da me na kraju vodi na dobro mesto gde mogu da se potkrepim i da slusam fado muziku. Jose je dao gas i mi smo krenuli prema manastirima prvo (ima ih vise, secam se Jeronimos manastira, mislim da je to kod nas Heruvimski?),jedina katedrala koja je bila otvorena je bila Estrela , radjena u roccoco stilu; ja sam izletela iz taksija usla pogledala lepotu jedno 5-10 min i vratila se u taksi; akcija se nastavlja prema reci,prosli smo glavni trg, nastavili prema skulpturi posvecenoj svim portugalskim moreplovcima istrazivacima, preko reke se vidi Cristo Rei (Hrist Iskupitelj)podignut da gleda i pazi na Lisabon kao sto Isus gleda sa Korkovada na Rio De Zaneiro. Ima dosta paralela sa Brazilom (bivsa portugalska kolonija), recimo najstarija katedrala Se koja je iz XII-og veka i obelezje Lisabona, Alfama erija, istoimena katedrala postoji i u Sao Paolu samo je ogromna u odnosu na ovu ovde. Jedno mi je zao sto nisam videla a sto samo jako zelela(nije bio otvoren)muzej i manastir majke Bozje (Madre de Deus)jer je prelep i ima slikane plocice iz XV-og veka, samim tim sto mnoge fasade u Lisabonu (port. ->Lisboa)su uradjene u plocicama i daje mu poseban stil. U daljini se proteze most Vaska De Game - izgleda impresivno i sav u svetlu , oko 17km i time je najduzi most u Evropi. Onda je Jose ukazao na 7 brda Lisabona i tvrdjavu na vrhu, provozao me malim ulicama koje su me mnogo podsetile na Dubrovnik i stari grad onako uske i onda smo krenuli prema Klubu de Fado,ciji je menadzer Joseov drugar! Navodno nije previse turisticki, gde se okuplja lokalni svet i gde je hrana i vino dobro. Kad se udje, ako je pevanje u toku, ceka se u hodniku restorana,razdvojenim teskom crvenom somotskom zavesom koja je budila u meni osecaj misterije i radoznalosti sta je iza nje, kao da je neki sveti ritual u pitanju i ja cekam na svoj red. U restoranu puno sveta, izgleda sav lokalni zivalj iz erije, narucujem sve po redu vino i hranu i kontam da za sutrasnju konferenciju nisam spakovala carape?!(Tragedija koju mnogi muski nece shvatiti, osim menadzera restorana koji je istrcao do prve prodavnice i doneo mi par; mojoj sreci nema kraja). Tretman gostoljublja i probanja vise vina i porta se nastavilo tokom cele veceri (sve je proslo bez glavobolje sledeci dan -ja to prevodim da je "potpora" bila kvalitetna ;). No muzika je bila van ovog sveta - 2 sata 4 izvodjaca (devojka, mladic, starija gospodja i jedan dedica, svi posebno pevali i svi imaju svoj stil fada),ja sam se raspametila. A narod: to familije i prijatelji spojeni za stolovima ,kako koju pesmu prepoznaju to se tiho prati i totalno se izgube dok pevaju .(U restoranu je i bunar i ko zeli da baci novcic- moze. Bunar je visok do vrha zgrade i sluzio je svim ljudima vodu - dodje mu kao lift/bunar za sve spratove. Svasta se nauci iz price sa konobarima :)…
Sledeci dan, poslednji deo konferencije – poslovni partneri mamurni jedva stoje na nogama, pitaju gde sam se izgubila reko': "ja vide i dozive Lisabon".
Ici cu ja jos jednom, ali na malo duze. Za ono malo sto sam videla je meni bilo prelepo i kome god sam preporucila, niko se jos nije vratio a da nije poneo sve najlepse uspomene o gradu.

rale

pre 15 godina

ma sve je fino napisano, ali mora da se ode tamo i dozivi. i to izmedju maja i oktobra, tada njehova belina dolazi do izrazaja (i pored prljavstine).

Ljiljana,London

pre 15 godina

U Lisabonu sam bila pre 4 godine poslovno i imala sam samo 1.5dan ukupno, mnogo manje nego nas reporter. Moje sanse za obilazak grada u kome nikad nisam bila, su izgledale jako male jer se svodilo na kisno ponedeljno vece (kada su mnoga znamenita mesta zatvorena) u rasponu od jedva mogucih 5 sati (7-12 -ponoci) posle prvog dana konferencije. U mojoj ruci je knjiga o gradu koji tako zelim da vidim, za stolom poslovni ljudi koji jedino sto zele je da odu u bar, njih Lisabon i ne interesuje. Srecom uzela sam broj telefona taksiste (Jose) koji me je doveo do hotela i pozvala ga. Objasnila sam mu sta zelim i da se pogodimo da me vozi po gradu da vidim znamenitosti koje me interesuju. Za 40 evra i 2 sata voznje , Jose je bio moj covek: i vozac i turisticki vodic koji govori engleski i koji voli da prica i da mi pusta portugalsku muziku. To je bio najbrzi kurs obilaska grada sa sledecom strategijom: da vidimo sva zaokruzena mesta u mom prirucniku, katedrale, manastire, muzeje, trg, most, brda i da me na kraju vodi na dobro mesto gde mogu da se potkrepim i da slusam fado muziku. Jose je dao gas i mi smo krenuli prema manastirima prvo (ima ih vise, secam se Jeronimos manastira, mislim da je to kod nas Heruvimski?),jedina katedrala koja je bila otvorena je bila Estrela , radjena u roccoco stilu; ja sam izletela iz taksija usla pogledala lepotu jedno 5-10 min i vratila se u taksi; akcija se nastavlja prema reci,prosli smo glavni trg, nastavili prema skulpturi posvecenoj svim portugalskim moreplovcima istrazivacima, preko reke se vidi Cristo Rei (Hrist Iskupitelj)podignut da gleda i pazi na Lisabon kao sto Isus gleda sa Korkovada na Rio De Zaneiro. Ima dosta paralela sa Brazilom (bivsa portugalska kolonija), recimo najstarija katedrala Se koja je iz XII-og veka i obelezje Lisabona, Alfama erija, istoimena katedrala postoji i u Sao Paolu samo je ogromna u odnosu na ovu ovde. Jedno mi je zao sto nisam videla a sto samo jako zelela(nije bio otvoren)muzej i manastir majke Bozje (Madre de Deus)jer je prelep i ima slikane plocice iz XV-og veka, samim tim sto mnoge fasade u Lisabonu (port. ->Lisboa)su uradjene u plocicama i daje mu poseban stil. U daljini se proteze most Vaska De Game - izgleda impresivno i sav u svetlu , oko 17km i time je najduzi most u Evropi. Onda je Jose ukazao na 7 brda Lisabona i tvrdjavu na vrhu, provozao me malim ulicama koje su me mnogo podsetile na Dubrovnik i stari grad onako uske i onda smo krenuli prema Klubu de Fado,ciji je menadzer Joseov drugar! Navodno nije previse turisticki, gde se okuplja lokalni svet i gde je hrana i vino dobro. Kad se udje, ako je pevanje u toku, ceka se u hodniku restorana,razdvojenim teskom crvenom somotskom zavesom koja je budila u meni osecaj misterije i radoznalosti sta je iza nje, kao da je neki sveti ritual u pitanju i ja cekam na svoj red. U restoranu puno sveta, izgleda sav lokalni zivalj iz erije, narucujem sve po redu vino i hranu i kontam da za sutrasnju konferenciju nisam spakovala carape?!(Tragedija koju mnogi muski nece shvatiti, osim menadzera restorana koji je istrcao do prve prodavnice i doneo mi par; mojoj sreci nema kraja). Tretman gostoljublja i probanja vise vina i porta se nastavilo tokom cele veceri (sve je proslo bez glavobolje sledeci dan -ja to prevodim da je "potpora" bila kvalitetna ;). No muzika je bila van ovog sveta - 2 sata 4 izvodjaca (devojka, mladic, starija gospodja i jedan dedica, svi posebno pevali i svi imaju svoj stil fada),ja sam se raspametila. A narod: to familije i prijatelji spojeni za stolovima ,kako koju pesmu prepoznaju to se tiho prati i totalno se izgube dok pevaju .(U restoranu je i bunar i ko zeli da baci novcic- moze. Bunar je visok do vrha zgrade i sluzio je svim ljudima vodu - dodje mu kao lift/bunar za sve spratove. Svasta se nauci iz price sa konobarima :)…
Sledeci dan, poslednji deo konferencije – poslovni partneri mamurni jedva stoje na nogama, pitaju gde sam se izgubila reko': "ja vide i dozive Lisabon".
Ici cu ja jos jednom, ali na malo duze. Za ono malo sto sam videla je meni bilo prelepo i kome god sam preporucila, niko se jos nije vratio a da nije poneo sve najlepse uspomene o gradu.

rale

pre 15 godina

ma sve je fino napisano, ali mora da se ode tamo i dozivi. i to izmedju maja i oktobra, tada njehova belina dolazi do izrazaja (i pored prljavstine).

Lisboa

pre 15 godina

Jos nesto treba dodati. To doduse vazi samo ako u Lisabonu boravite duze od 2,3 dana. Rec je o nekim mestima koja treba posetiti u lisabonskoj regiji. 25 kilometara zapadno od Lisabona, nalazi se gradic Sintra, smesten na sumovitom brdu, nekadasnji letnjikovac portugalske aristokratije. Neverovatna arhitektura iz uglavnom 19. veka, jedna palata i dva dvorca (jedan sa neverovatnim parkom a drugi, Pena Palace verovatno spada medju najlepse u Evropi). Lord Byron (koji je tamo cesto boravio) rekao je za Sintru da je "raj na zemlji". Drugo mesto koje treba obici, a nalazi se par kilometara od prvog a na obali , je Cabo da Roca, najzapadnija tacka evropskog kontinenta. Pored svetionika i spomenika sa stene se pruza neverovatan pogled na okean. Trece mesto, nedaleko odatle je Cascais, ribarsko-turisticki gradic sa prelepim gradjevinama i trgovima "ukrasenih" palmama, malim pescanim plazama, ogromnim brojem restorana i barova, u kojima cete naravno jesti svezu ribu. I sa tipicnom crno-belom kaldrmom kakvu cete videti i u Lisabonu.
Dobra stvar je, sto postoji turisticka bus tura koja vas vodi u dnevni obilazak sva tri mesta sa zadrzavanjem u svakom od njih.

mali marinko

pre 15 godina

Lisabon me nije previše dojmio, nekako mi je raštrkan i bez prave intime no određene građevine u Lisabonu su prekrasne kao već spomenuta crkva Sv. Jerolima. Moj savjet je istok Portugala na granici sa Španjolskom posebno Tomar i druge utvrde te manja mjesta i naravno plantaže hrasta plutnjaka.

mali marinko

pre 15 godina

Lisabon me nije previše dojmio, nekako mi je raštrkan i bez prave intime no određene građevine u Lisabonu su prekrasne kao već spomenuta crkva Sv. Jerolima. Moj savjet je istok Portugala na granici sa Španjolskom posebno Tomar i druge utvrde te manja mjesta i naravno plantaže hrasta plutnjaka.

rale

pre 15 godina

ma sve je fino napisano, ali mora da se ode tamo i dozivi. i to izmedju maja i oktobra, tada njehova belina dolazi do izrazaja (i pored prljavstine).

Ljiljana,London

pre 15 godina

U Lisabonu sam bila pre 4 godine poslovno i imala sam samo 1.5dan ukupno, mnogo manje nego nas reporter. Moje sanse za obilazak grada u kome nikad nisam bila, su izgledale jako male jer se svodilo na kisno ponedeljno vece (kada su mnoga znamenita mesta zatvorena) u rasponu od jedva mogucih 5 sati (7-12 -ponoci) posle prvog dana konferencije. U mojoj ruci je knjiga o gradu koji tako zelim da vidim, za stolom poslovni ljudi koji jedino sto zele je da odu u bar, njih Lisabon i ne interesuje. Srecom uzela sam broj telefona taksiste (Jose) koji me je doveo do hotela i pozvala ga. Objasnila sam mu sta zelim i da se pogodimo da me vozi po gradu da vidim znamenitosti koje me interesuju. Za 40 evra i 2 sata voznje , Jose je bio moj covek: i vozac i turisticki vodic koji govori engleski i koji voli da prica i da mi pusta portugalsku muziku. To je bio najbrzi kurs obilaska grada sa sledecom strategijom: da vidimo sva zaokruzena mesta u mom prirucniku, katedrale, manastire, muzeje, trg, most, brda i da me na kraju vodi na dobro mesto gde mogu da se potkrepim i da slusam fado muziku. Jose je dao gas i mi smo krenuli prema manastirima prvo (ima ih vise, secam se Jeronimos manastira, mislim da je to kod nas Heruvimski?),jedina katedrala koja je bila otvorena je bila Estrela , radjena u roccoco stilu; ja sam izletela iz taksija usla pogledala lepotu jedno 5-10 min i vratila se u taksi; akcija se nastavlja prema reci,prosli smo glavni trg, nastavili prema skulpturi posvecenoj svim portugalskim moreplovcima istrazivacima, preko reke se vidi Cristo Rei (Hrist Iskupitelj)podignut da gleda i pazi na Lisabon kao sto Isus gleda sa Korkovada na Rio De Zaneiro. Ima dosta paralela sa Brazilom (bivsa portugalska kolonija), recimo najstarija katedrala Se koja je iz XII-og veka i obelezje Lisabona, Alfama erija, istoimena katedrala postoji i u Sao Paolu samo je ogromna u odnosu na ovu ovde. Jedno mi je zao sto nisam videla a sto samo jako zelela(nije bio otvoren)muzej i manastir majke Bozje (Madre de Deus)jer je prelep i ima slikane plocice iz XV-og veka, samim tim sto mnoge fasade u Lisabonu (port. ->Lisboa)su uradjene u plocicama i daje mu poseban stil. U daljini se proteze most Vaska De Game - izgleda impresivno i sav u svetlu , oko 17km i time je najduzi most u Evropi. Onda je Jose ukazao na 7 brda Lisabona i tvrdjavu na vrhu, provozao me malim ulicama koje su me mnogo podsetile na Dubrovnik i stari grad onako uske i onda smo krenuli prema Klubu de Fado,ciji je menadzer Joseov drugar! Navodno nije previse turisticki, gde se okuplja lokalni svet i gde je hrana i vino dobro. Kad se udje, ako je pevanje u toku, ceka se u hodniku restorana,razdvojenim teskom crvenom somotskom zavesom koja je budila u meni osecaj misterije i radoznalosti sta je iza nje, kao da je neki sveti ritual u pitanju i ja cekam na svoj red. U restoranu puno sveta, izgleda sav lokalni zivalj iz erije, narucujem sve po redu vino i hranu i kontam da za sutrasnju konferenciju nisam spakovala carape?!(Tragedija koju mnogi muski nece shvatiti, osim menadzera restorana koji je istrcao do prve prodavnice i doneo mi par; mojoj sreci nema kraja). Tretman gostoljublja i probanja vise vina i porta se nastavilo tokom cele veceri (sve je proslo bez glavobolje sledeci dan -ja to prevodim da je "potpora" bila kvalitetna ;). No muzika je bila van ovog sveta - 2 sata 4 izvodjaca (devojka, mladic, starija gospodja i jedan dedica, svi posebno pevali i svi imaju svoj stil fada),ja sam se raspametila. A narod: to familije i prijatelji spojeni za stolovima ,kako koju pesmu prepoznaju to se tiho prati i totalno se izgube dok pevaju .(U restoranu je i bunar i ko zeli da baci novcic- moze. Bunar je visok do vrha zgrade i sluzio je svim ljudima vodu - dodje mu kao lift/bunar za sve spratove. Svasta se nauci iz price sa konobarima :)…
Sledeci dan, poslednji deo konferencije – poslovni partneri mamurni jedva stoje na nogama, pitaju gde sam se izgubila reko': "ja vide i dozive Lisabon".
Ici cu ja jos jednom, ali na malo duze. Za ono malo sto sam videla je meni bilo prelepo i kome god sam preporucila, niko se jos nije vratio a da nije poneo sve najlepse uspomene o gradu.

Lisboa

pre 15 godina

Jos nesto treba dodati. To doduse vazi samo ako u Lisabonu boravite duze od 2,3 dana. Rec je o nekim mestima koja treba posetiti u lisabonskoj regiji. 25 kilometara zapadno od Lisabona, nalazi se gradic Sintra, smesten na sumovitom brdu, nekadasnji letnjikovac portugalske aristokratije. Neverovatna arhitektura iz uglavnom 19. veka, jedna palata i dva dvorca (jedan sa neverovatnim parkom a drugi, Pena Palace verovatno spada medju najlepse u Evropi). Lord Byron (koji je tamo cesto boravio) rekao je za Sintru da je "raj na zemlji". Drugo mesto koje treba obici, a nalazi se par kilometara od prvog a na obali , je Cabo da Roca, najzapadnija tacka evropskog kontinenta. Pored svetionika i spomenika sa stene se pruza neverovatan pogled na okean. Trece mesto, nedaleko odatle je Cascais, ribarsko-turisticki gradic sa prelepim gradjevinama i trgovima "ukrasenih" palmama, malim pescanim plazama, ogromnim brojem restorana i barova, u kojima cete naravno jesti svezu ribu. I sa tipicnom crno-belom kaldrmom kakvu cete videti i u Lisabonu.
Dobra stvar je, sto postoji turisticka bus tura koja vas vodi u dnevni obilazak sva tri mesta sa zadrzavanjem u svakom od njih.