Kultura

Sreda, 28.01.2009.

14:05

Roterdam: Kuda plovi ovaj brod

Pored značajno smanjenog broja filmova i rekonstruisanog glavnog programa, jedna promena na festivalu koja je odmah uočljiva, a nema nikakve veze sa svetskom kinematografijom ili nacionalnom kulturnom politikom, je zabrana pušenja u ugostiteljskim objektima, koja je u Holandiji stupila na snagu u junu, 2008. godine.

Autor: Piše: Miloš Tomin

Podrazumevana plava slika

To je stvorilo brojne grupice pušača ispred svakog festivalskog objekta i bioskopa pa je ponekad probijanje kroz gužvu, da bi se stiglo na sledeću projekciju, akcioni film u malom.

Jedini izuzetak je Hotel Central, koji je odlukom gradskih vlasti oslobođen od poštovanja zakona, pa posle ponoći postaje stecište najupornijih pripadnika medija, filmadžija i publike.

Ove godine, osim izuzetno burnih osećanja koje je izazvala promena logoa, među festivalskim veteranima nema puno gunđanja oko ostalih promena i pravca kojim se festival uputio.

Jedan od razloga za to je visok umetnički kvalitet novih filmova, kao i pristupačnost filmova iz prošlogodišnje produkcije poput "Gomore" ili novog filma Denija Bojla "Slumdog Millionaire", koji je daleko odmakao na listi za nagradu publike, ispred novog filma Džonatana Demija "Rachel Getting Married".

To možda znači i da novi direktor festivala želi da izbegne optužbe da je festival postao suviše izolovan od regularne publike i stalne rasprave o tome kome je zapravo namenjen.

Ako je blago razvodnjavanje večernjih festivalskih termina komercijalnijim filmovima koji s pravom sede na dve stolice umetnosti i bioskopske zabave, to nije nikakva cena za ogromni dobitak koji je stvoren boljim profilisanjem ostatka festivala. Ako neki potprogrami poput "Hungry Ghost" selekcije azijskih priča o duhovima baš i nemaju jasan cilj, zbog prevelike različitosti u kvalitetu, pristupu pa i samim pričama, dok bi neki filmovi poput izvanrednih "The Body" i "Forbidden Door", sasvim prirodno našli svoje mesto u bivšem Roterdamerung-u, ostale selekcije, uključujući autorske retrospektive Skolimovskog i Benvenutija, programa prvih filmova i ranih radova sada poznatih režisera, jasno svedoče da je festival namenjen onima koji žele iznenađenja i otkrića, bilo da su ona nova, ili skrivena stara filmska remek dela.

Da bi takva publika postojala, jedan međunarodni filmski festival mora pažljivo da je gaji i fleksibilno reaguje na njene zahteve. U tom smislu podatak da su dva omiljena filmska kontinenta roterdamske publike Evropa i Azija sa 36% i 31% glasova što je često i odnos filmova u takmičarskom programu za tri nagrade VPRO Tigar, mada je ove godine Azija za trunčicu pretegnula, govori da je festival uglavnom pronašao i izgradio svoju ciljnu grupu, barem što se tiče publike.

Produkciona pijaca Sinemart na kojoj se sklapaju poslovni dogovori koji za godinu dve dovode do produkcije novih kandidata za Tigra ili filmova za glavni program je druga priča, kao uostalom i kritičari i izveštači iz tradicionalnih i novih medija.

Po dodeli nagrada nekoliko različitih žirija koji postoje na festivalu i objavljivanju rezultata Sinemarta lakše će se voditi takve diskusije.

Sudeći po proteklih nedelju dana, ove godine bi svi trebalo da budu zadovoljni, a u međuvremenu ima još nekoliko dana uživanja u bioskopu.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: