30 godina "Enciklopedije mrtvih" Danila Kiša

Sačinjavajući zajedno sa "Grobnica za Borisa Davidoviča" novelistički ciklus u prozi Danila Kiša, "Enciklopedija mrtvih" oličava veliko finale jedne jedinstvene književne i životne avanture.

Prvo izdanje Enciklopedije mrtvih zajednički su objavili Globus iz Zagreba i Prosveta iz Beograda, kao desetu knjigu Dela Danila Kiša. Drugo izdanje Enciklopedije mrtvih objavila je Prosveta 1985. godine i od tada su na srpskom jeziku objavljene desetine izdanja ove knjige.

„Sve priče u ovoj knjizi u većoj ili manjoj meri u znaku su jedne teme koju bih nazvao metafizičkom; od speva o Gilgamešu, pitanje smrti jedna je od opsesivnih tema literature“, napisao je Danilo Kiš u „Post scriptumu“ uz priče iz Enciklopedije mrtvih.

Za Enciklopedija mrtvih Kiš je dobio „Andrićevu nagradu“ za najbolju knjigu priča.

Prvo strano izdanje Enciklopedije mrtvih objavljeno je 1985. godine na francuskom jeziku, u izdanju Galimara. Potom su usledila izdanja na holandskom, mađarskom, nemačkom, slovenačkom, španskom, portugalskom, italijanskom, švedskom, albanskom, engleskom, slovačkom, poljskom, turskom, hebrejskom, norveškom, grčkom, češkom, rumunskom, ukrajinskom, japanskom, makedonskom, bugarskom i kineskom. Na nekim od ovih jezika Enciklopedija mrtvih je u poslednjih trideset godina imala više izdanja, dok je na nekim od njih imala i više različitih prevoda.

U proteklih trideset godina Enciklopedija mrtvih postala je jedna od najčitanijih knjiga Danila Kiša. Ova knjiga se našla i u obaveznoj školskoj lektiri. Enciklopedija mrtvih je i jedno od najviše tumačenih Kišovh dela.

Govoreći da je Enciklopedija mrtvih „knjiga o ljubavi i smrti“ i „jedan potpuno metafizički koncept“, Danilo Kiš je polovinom osamdesetih godina u jednom intervjuu naglasio: „Hteo sam da tu knjigu priča gradim kao celinu, da ne kažem kao roman u kojem bi pripovetke bile poglavlja.“

Poslednjih godina dela Danila Kiša, uključujući i knjigu Enciklopedija mrtvih, objavljuje Izdavačka kuća Arhipelag.