Teatar Ulysses naše je čedo

Lenka Udovički, redateljica Teatra Ulysses i supruga Rade Šerbedžije, prošlog je petka u tvrđavi Minor na Malom Brijunu atraktivnom, dinamičnom i duhovitom, ali i promišljenom predstavom “Pijana noć 1918.“ oduševila publiku i trijumfalno zaokružila sezonu posvećenu Miroslavu Krleži.

Taj politizirani spektakl, nastao prema Krležinu tekstu, govori o raspadu Austro-Ugarske i stvaranju Jugoslavije 1918. U prvom je dijelu pijanka koju organizira “demokratski savez žena“ u čast srpskih oficira, pun je boja, ritma, pjesme i pokreta, a drugi se temelji na dijalogu Krleže i pukovnika Vesovića, koje odlično glume Sreten Mokrović i zvijezda srpskih filmova 90-ih Nebojša Glogovac. Izgovarajući Krležine rečenice, Mokrović je na probi rasplakao i Radu Šerbedžiju. Cijeli je ansambl bio odličan. Sjajnu dramatizaciju napisao je Ivo Štivičić, njegova kći Tena bila je dramaturginja, a u priči se pojavljuju povijesni likovi, od Slavka Kvaternika preko Svetozara Pribičevića do građanke Zovke, Slovenke udane za Hrvata, koju glumi Ksenija Marinković.

Nacional: Kako ste se odlučili za “Pijanu noć 1918.“?

- Osnivači Teatra Ulysses, Rade Šerbedžija i Boro Vujčić, stari su krležijanci, no tek smo sedmu sezonu posvetili Krleži. “Pijana noć 1918.“ relativno je nepoznata, ali Rade ju je dobro poznavao i htio postaviti na scenu već i prije. Tekst je vrlo zanimljiv jer govori o burnim vremenima kad se stvarala država Srba, Hrvata i Slovenaca i o događajima koji su obilježili cijelo 20. stoljeće te sudbinu naroda na ovim prostorima.

Nacional: Jeste li uspjeli ostvariti svoju kazališnu viziju?

- Taj sam tekst doživjela kao partituru, jezik je vrlo bogat, a svi su događaji obrađeni iz nekoliko vizura - osobne, povijesne i političke. Zahtijevao je veliko poznavanje povijesti i duha toga vremena te kazališnog znanja o tome kako ga pretočiti u predstavu. Zaplet je jednostavan: jedan čovjek ustane na banketu i protestira, ostali mu ne daju riječ, zatim riječ dobije, ali ubrzo ga prekinu i izbace. Budući da teatar doživljavam kao spoj riječi, pokreta, muzike, svjetla, vremena i prostora, napravila sam predstavu punu krajnosti, u kojoj se smjenjuju vrlo emotivni trenuci, primjerice, s Josipom Lisac, s grotesknim i apsurdnim prizorima.

Nacional: Jeste li razmišljali o tome da predstavu aktualizirate događajima iz 90-ih?

- Ne, bilo mi je važno da se bavim upravo tim Krležinim razdobljem na početku 20. stoljeća, koje dovoljno korespondira s 90-ima. To je bilo vrijeme slavenskog entuzijazma, posvemašnjeg potresa u cijeloj Europi i svijetu, preoblikovanja starih granica i uspostave novih. Svima nam je bilo potrebno vrijeme da shvatimo to doba, taj zanos i entuzijazam stvaranja nove, zajedničke države. Totalno suprotni osjećaji od onih izazvanih raspadom države na kraju istog stoljeća, kojima smo i danas svi opterećeni.

Nacional: Kako su se u rad uklopili sjajni srpski glumci Branislav Lečić i i Nebojša Glogovac?

- Oni su odlični glumci i divni ljudi, odlično su se uklopili u duh Teatra Ulysses. Glume srpske oficire - potpukovnika Simovića i pukovnika Vesovića, koji su povijesne ličnosti. Smatrali smo da imamo puno umjetničko opravdanje da dovedemo glumce iz autentične sredine. U svim prethodnim projektima Ulyssesa gostovali su umjetnici iz svijeta, od Čečenije, preko Amerike do Francuske

Nacional: U javnosti se stvara fama o Teatru Ulysses kao kazalištu koje promovira elitni i glamurozni stil života, najviše zbog lokacije na Titovim Brijunima. Kako zapravo živite?

- Nismo smješteni u luksuznim hotelima nego u bivšim vojnim objektima, koji su bili predviđeni za rušenje. Svaki dan putujemo s Velog na Mali Brijun, što je iznimno nepraktično za rad. Koliko je ova priroda divna i inspirativna, toliko je nepredvidljiva i često se borimo s kišom, neverama i vrelim suncem. Radimo 24 sata i postoje trenuci kad je sve to fizički gotovo nemoguće izdržati, ali usredotočeni smo na predstavu i kreaciju, pa Brijuni postaju utopijsko otočje.