Kultura

Ponedeljak, 30.06.2008.

10:05

Martina Topley-Bird

The Blue God (Independiente, 2008)

Autor: Piše: Ksenija Mladenović

Podrazumevana plava slika

Za one koji nikada nisu čuli za ovu cicu pojasnićemo stvari prostim prizivanjem u svest ekstremne erotičnosti koju je ova "đavolica" svojim glasom udahnula Trikijevim pločama. Oni bolje obavešteni i naslušaniji složiće se da je dotična vlasnica najlepšeg glasa trip hopa koja nikako da dočeka svoju zvaničnu aklamaciju.

Nasuprot mnogo manje talentovanim pevačicama oko kojih je muzička mašinerija napumpala priču, Martina Topli-Bird je originalna, nepretenciozna pojava osuđena ne samo da bude andergraund, već i da stoji u senci muškaraca sa kojima je radila, a čiji je spisak zaista impresivan. Nakon što ju je sredinom 90-ih godina XX veka otkrio Triki (Tricky), te je kao svoju partnerku angažovao i profesionalno i privatno, sarađivala je sa Dejvidom Holmsom (David Holmes) i Dejmonom Albarnom (Damon Albarn), Džošom Homom (Josh Homme) i Markom Laneganom (na svom debi albumu "Quixotic"), Primusom...

Verovatno u želji da već jednom raskrsti sa statusom Trikijeve muze i privuče zasluženu pažnju koja je izostala posle sjajnog debija, "Quixotic" (mada je bila nominovana za nagradu "Mercury"), Martina se za svoj dugo očekivani novi album udružila sa najangažovanijim muzičkim vizionarom Dendžer Mausom (Danger Mouse). Njegovo insistiranje na “zuckerwasser” popu holivudskog kolorita učinilo je od "The Blue God" raskošan i vrlo prijemčljiv pop album, sa blagim noar šmekom. Dok je “Quixotic” bio intrigantna, tripozna, kasnonoćna muzička vožnja kroz trip hop, soul, bluz, rok, “The Blue God” je pretežno vedar, seksi, optimističan, detinjast, sentiš, plesan... Ima i ovde stilske raznolikosti u vidu elegantnih balada (Valentine), trip hop podsećanja (letargično putena Phoenix), retro popa 60-ih godina XX veka (Baby Blue, Poison, Da da da da), senzualno plesnih komada (Shangri La), soula i hip hopa, ali nema tog rokerskog drajva koji je pokretao eklektičnu elektroniku prethodne ploče i to je, čini se, danak koji je ovde plaćen zarad producentske veštine.

Martinin glas i vokalni aranžmani i dalje imaju snagu afrodizijaka, ali očekivanog eksperimenta i testiranja sopstvenih mogućnosti nema. Svaka pesma je spakovana u poželjan format do 4 minuta, poštujući melodiju i strukturu pop pesme i sve je podređeno komercijalnim zahtevima i producentovim ambicijama. Ovako očigledno pucanje na sigurno sigurno smeta starim fanovima, ali se ne može osporiti prijatno relaksirajući ugođaj zbog kojeg vam se ova ploča ne skida sa plej liste.

Kao rezultat petogodišnje pauze ne toliko fascinantan, zanatski perfektno odrađen, uz nekoliko opasno zaraznih pesmica, ovaj album možda nije prikazao do maksimuma Martininu pevačku adaptibilnost i varijabilnost, ali je pokazao kako izgleda superiorna kreacija željenog modernog pop mejnstrima.

Ostaje da vidimo da li će Marina postati pop zvezda, ili su neki stvarno osuđeni da budu andergraund, tako da tu ni "Opaki miš" ni promena boje kose ne pomažu. Ili će, kao što je svojevremeno Igi Pop (Iggy Pop) kukao da mu je "ona šargarepa" Dejvid Bouvi (David Bowie) upropastio ploču (Raw Power), možda i Martina zažaliti što je stvari prepustila "onom glodaru".

Ako vam se ovo ne sviđa...

Izvođač: Tricky
Naziv izdanja: Maxinquaye
Godina objavljivanja: 1995.
Izdavač: Island
Izvođač: Portished
Naziv izdanja: Dummy
Godina objavljivanja: 1994.
Izdavač: Polygram Records
Izvođač: Nancy Sinatra
Naziv izdanja: This Boots Are Made for Walkin
Godina objavljivanja: 1966.
Izdavač: Sundazed Music Inc.
Izvođač: Sneaker Pimps
Naziv izdanja: Becoming X
Godina objavljivanja: 1997.
Izdavač: Virgin Records

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: