I Got a Feeling...

Nije mi namjera baviti se samim slučajem građanina Šterka: hiljade su ljudi u veličanstvenoj sedamnaestogodišnjoj hrvatskoj povijesti dobili slične odbijenice. Druga jedna stvar mene zanima - taj čarobni "osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu", koji je tolike bezosjećajne nehrvate stajao hrvatske domovnice. Kako se točno dokazuje taj osjećaj? I što je to uopće, kakav je to "osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu"?

Prelistao sam malo stručnu literaturu, i nigdje nisam našao ništa slično osjećaju pripadnosti naciji. Sam po sebi, osjećaj se definira kao "čuvstveni način doživljavanja u kojem se očituje različit odnos čovjeka prema predmetima i pojavama stvarnosti". Najbliže tom osjećaju bio bi onaj iz grupe osjećaja pod d) sentimenti - "patriotizam". Patriotizam je, međutim, po definiciji osjećaj ljubavi, i to prema domovini. Pripadnost se pak definira posve drugačijim socijalnim vektorima - izjašnjavanjem ili inicijacijom, recimo, čak i potpisivanjem ugovora - ali nije mi poznato da se igdje pripadnost regulira dokazivanjem osjećaja.

Kako se, dakle, dokazuje taj osjećaj? Jesu li eksperti ministarstva unutarnjih poslova građaninu Šterku dali da ispuni nekakav psiho-test, poput onih iz Cosmopolitana? Ili su ga spojili na žice i žaruljice, kao na detektor laži? Intenzitet osjećaja, poznata je stvar, može se prilično egzaktno ustanoviti. Cijeli naš organizam reagira na podražaje, srce lupa, luče nadbubrežne žlijezde, mobilizira se živčani sistem, a ona osjetljiva igla pleše po papiru kao da je potres u Indoneziji. To je zato što je osjećaj po definiciji promjenljivo stanje: danas volimo, već sutra mrzimo, sad smo bijesni, u sljedećem trenutku ravnodušni. Osjećaj, naime, ima nezgodnu osobinu da bude, pa prođe.

Uočio je to i Ivan Pauletta u svom eseju o osjećanju etničke pripadnosti: "Osjećaj(...) ima tu osobinu da razlikuje po jačini nadražaja određeno stanje; ako nema te varijacije, onda to i nije osjećaj." Pojednostavljeno: je li vam se ikad dogodilo da osjećate strahovitu pripadnost hrvatskom narodu, cijeli gorite u ognjici hrvatstva, a onda vas iznenada taj osjećaj prođe, iznervirate se kad Hrvatska izgubi protiv Nizozemske, ili Mesić održi govor u Jasenovcu, pa se probudite s osjećajem pripadnosti, recimo, iračkom narodu.

Ujutro, vi sa sabah-namaza ravno u ministarstvo po domovnicu, činovnik vas uljudno pozdravi sa "dobar dan", a vi njemu neveselo - "selam alejkum".

- Šta je, opet ništa? - ravnim će glasom činovnik.

- Ne znam ni sâm više... sinoć sam osjetio, evo tu me ubolo - skidate košulju i pokazujete ispod rebara - ali jutros opet ništa. Cijeli dan sibgatellah.

- Hm... - vrti glavom ovlašteni istražitelj MUP-a sa stetoskopom u ruci, pa pušta snimku Sanaderovog govora na 12. kongresu HDZ-a. - Sad?

- Jok. Wessemai wet-tarik, ennedžmu sakib, baš ništa.

- Da vidimo, dođite opet za... mjesec dana.

- Neka bude volja Allahova, ve bil-kaderi hajrihi ve šerrihi minellahi teala! - na to ćete vi. - Smrt Americi, živio nepobjedivi irački narod!

Ima i drugih, suvremenijih i prilično pouzdanijih testova. "Ja sam za hrvatstvo spreman umrijeti, i tko god želi, ja ću mu dati napunjeni pištolj, a on nek' mi dade svoj, i za hrvatstvo pucat ćemo sebi u glavu!", rekao je svojedobno legendarni komandant HVO-ovih specijalaca Dominik Ilijašević Como, čovjek čiji je osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu bio toliko jak da je uz domovnicu dobio i dvije kutije: jednu s manevarskim mecima, i jednu s pilulama Persena.

- U glavu? - nepovjerljivo ćete vi, vrteći bojažljivo u rukama napunjeni pištolj.

- Aha, ovako - odgovorit će referent MUP-a i prisloniti cijev na vlastitu sljepoočnicu. - Jeste spremni?

- Valjda.

- Dobro, idemo onda, jedan, dva...

Zgradom ministarstva odjeknut će reski pucanj, i osoblje će u uredu zateći zbunjenog građanina Vojka Šterka s pištoljem u ruci.

- Ni danas ništa? - pitat će ga domar rutinski trpajući referentovo tijelo u crnu vreću. - Bogami, još malo pa neće ostati Hrvata da im pripadate.

Osjetite li, dakle, ovih dana pripadnost hrvatskom narodu, ne paničarite. Uzmite Persen forte ili Normabel, tri puta dnevno po dvije pilule, a ukoliko ni to ne pomogne - posjetite svog referenta u Ministarstvu unutarnjih poslova.