Hajka otadžbina

Meni osobno najdraži dio je onaj o hajci na čestite rodoljube. Već famozni izvještaj Sonje Biserko tako je "nova bijela knjiga", a popis u njemu "spisak za odstrel", "javna potjernica" i "poziv na linč". To je potpuno fantastično: strašna Sonja Biserko iz svoje sobice u Rige od Fere poziva na linč srpskih patriota, a oni, oduzeti od straha, sve bježeći od bijesne rulje s vilama i bakljama, svakodnevno opsjedaju njen ured, pa u bezglavoj panici upadaju u zgradu, tražeći valjda pomoć Helsinškog odbora za ljudska prava.

Što je pogrešno na toj slici? Napravite mali eksperiment: uzmite u ruke transparent, šta ja znam, "Dolje antihaški lobi!", "Živjela Sonja Biserko!", tako nešto, napravite dva kruga po centru grada i pažljivo gledajte što će se dogoditi. Kao u onom vicu, prvi dan nećete vidjeti ništa značajno. Vjerojatno ni drugi dan nećete vidjeti ništa. Tek negdje treći dan vidjet ćete malo, na lijevo oko.

Što će pokazati rezultati eksperimenta? Dobro, osim hematoma na oba oka, frakture lobanje i otvorenog prijeloma desne ruke? Pokazat će da u volšebnoj balkanskoj inverziji hajke predvodi suicidalna nezaštićena manjina, dok se njihove žrtve neobično dobro drže obzirom da su trajno maltretirani, proganjani i linčovani. To je zato što na ovim prostorima poražene snage imaju veću društvenu i političku moć od formalnih pobjednika. Forma te pobjede je dosta zgodna: progonitelji se vezuju na stup srama, a progonjeni imaju bič u rukama.