Info

Utorak, 07.10.2008.

15:16

Noj u Srbiji

Podrazumevana plava slika

Raspon mišljenja naših političara o uticaju krize na Srbiju kreće se od „izvesnog uticaja“ do „nas će to zaobići“. Nasuprot ovim mišljenjima, ovim tekstom osvetlićemo dubinu neminovne krize koja nam predstoji.

Mali uvod. Ako ste pratili kretanja na svetskim tržištima od 1. oktobra do danas, uočili ste zanimljivu pojavu: uprkos kamerama zabeleženim svađama oko paketa od 700 milijardi dolara i odatle proizašlim sumnjama u realizaciju pomoći, uprkos povećanju raspoloživog novca za kratkoročna zaduženja banaka, mimo ovog paketa, za preko 300 milijardi dolara merama monetarnih vlasti u SAD (niko ne zna i ne pita odakle taj novac) - dolar jača.

U isto vreme videli smo politiku „svršenog čina“ pojedinih vlada zemalja EU, bez dilema, bez sumnji, kojim se interventno spašavaju važne finansijske institucije - evro pada. Zašto? Zato što iz ugla investitora SAD transparentno prolazi kroz bolan proces ujedinjavanja svih snaga na odbranu ekonomije, a u EU to se radi samo na nivou pojedinačnih vlada, zakulisno i procena je investitora da haos u EU tek predstoji, a da je SAD već na putu kojim se mora ići. Paket od 700 milijardi dolara je usvojen i u Kongresu, a samit jedino važnih zemalja EU (Nemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija) je potvrdio crne strepnje investitora.

U EU nema saglasnosti o udruživanju snaga za sanaciju finansijskog sistema. To dalje znači da se ne može ni sagledati koliki je obim problema i da je moguće da krene lanac bankrotstva. Nemačka je u nedelju, 5. oktobra objavila da će pomoći Hypo Real Estate za 69 milijardi dolara, ali je danas, 6.oktobra, vrednost njihovih akcija ipak pala za oko 50%! Italijanska druga banka, deveta u EU, inače nedavni kupac cele Hypo grupe, Unikredit banka, je do vikenda na berzi izgubila vrednost od 24%, a za danas još nisu objavljeni podaci. Veliko je pitanje da li italijanska Vlada može da se nosi sa razmerama mogućeg bankrotstva druge banke u finansijskom sistemu zemlje. Posledica svega ovog je da će kapital nastaviti da beži iz ključnih zemalja EU.

Ukratko, kriza će biti dugotrajana i recesija je neminovna. Ovako nešto niko živ nije video.

Srbija godišnje troši oko 9 milijardi dolara više nego što zaradi. Naš standarad, za koji nam političari kažu da nije dobar, ali da će koliko sutra biti bolji, zasniva se u ogromnoj meri na trošenju nezarađenih para. Oko 3 milijarde šalju naši gasterbajteri. Oko 3 milijarde se godišnje dodatno zadužujemo i prosečno isto toliko imamo od privatizacije.

Kada SAD i zemlje EU uđu u recesiju, naši radnici u inostranstvu će slati manje novca. Prosto, neće ni sami imati dovoljno. Lako je pretpostaviti da će smanjenje njihovih davanja biti makar za 20%. To je 600 miliona dolara. Za toliko će odmah pasti tražnja za robama i uslugama u Srbiji. Onaj ko od rođaka prima taj novac, odmah ga i troši. Sada će trošiti manje. Da biste shvatili obim problema, tih 600 miliona dolara je oko 25% ukupne novčane mase u Srbiji. Da se ništa drugo ne dogodi, samo po ovom osnovu, ozbiljna recesija u Srbiji je neizbežna.

Prva posledica finansijske krize u Svetu je da kredita sada bukvalno nema. Dobro, kasnije će ih naravno biti, ali veoma restriktivno. Drugim rečima, ako Srbija dobije polovinu od uobičajenih 3 milijarde godišnje, biće dobro. Banke će izbegavati rizike, a šta mislite kako im iz tog ugla izgleda zemlja u kojoj ima problema da se realizuje sporazum (tzv. gasni aranžman) koji su podržali Predsednik Srbije, Vlada i Narodna skupština? Ako vam neki „stručnjak“ kaže da to nije odlučujuće zato što se pretežno uzimaju komercijalni krediti, treba da znate da u jednoj zemlji niko nema i ne može imati veći rejting (veće poverenje) od zemlje same. Samo ova činjenica, dramatičan nedostatak kapitala na tržištu, nužno Srbiju uvodi u duboku recesiju.

Da biste namakli tri milijarde dolara od privatizacije u 2009.godini, morali biste da mnogo vrednog prodate u nevreme. U bescenje. Ako se uzme u obzir da političari nerado privatizuju javna preduzeća zato što ih partijski koriste, mnogo je verovatnije da će se ova kriza upotrebiti kao argumenat da javna preduzeća ne treba privatizovati dok se finansijsko tržište ne stabilizuje (i ne treba, samo ne treba ni loše partijski upravljati njima - što izlazi iz okvira ove rasprave). Dakle, prihod o privatizacije će biti značajno manji. Bez tog prihoda dolazi do kolapsa Budžeta, velikih potresa i nužne ozbiljne recesije.

Sve ovo što smo analizirali je OPTIMISTIČAN scenario. Pesimističan je da Unikredit banka bankrotira (ili neka druga veća finansijska institucija), povuče za sobom Hypo i krene lančlano povlačenje kapitala iz Srbije. U tom slučaju potpuni finansijski, pa zatim i ekonomski slom, usledio bi već do kraja ove godine.

Umesto da na kraju još jednom kvalifikujem naše političare, navešću šta je gradonačelnik Njujorka, juče 5.oktobra za CNN rekao. Gospodin Blumberg (inače jedan od najbogatijih ljudi na Svetu) je upozorio Njujorčane da dolaze teška vremena. Jesu oni u rukovodstvu Njujorka predvideli godinama unapred krizu, pripremili dodatne fondove za tu situaciju, dversifikovali kapital, izgradili odličnu logistiku, ali teška vremena dolaze i treba biti spreman za pojačane napore i odricanja. Ne zna čovek da samo treba da se presele u Beograd.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: