Utorak, 20.01.2009.

01:25

Nedovoljna briga za maternji jezik

Srbija samo u osam zemalja u kojima žive naši državljani finansira učenje srpskog jezika, pišu Večernje novosti.

Izvor: Večernje novosti

Nedovoljna briga za maternji jezik IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

19 Komentari

Sortiraj po:

Ljiljana

pre 17 godina

Srbija je svuda gde su srbi. Na žalost ili na sreću, vremenom, u bežanju od ,,blagostanja,, storvena je diljem sveta snažna srpska dijaspora. Svi koji mogu da učine nešto da ona ostane zdrava i snažna su dobrodošli To je od neprocenjivog značaja. Posebno u zemljama bližeg okruženja, narodima sa kojima nas vežu posebne istorijske, kulturne, verske i ostale spone. Država ima mehanizme za rešavanje tehničkih problema oko viza, odabira kadra, finansiranja - treba i da ih koristi.
Uloga porodice jeste bitna kao nadogradnja svega onoga što dece u srpskim školama u inostranstvu prime i nauče. Ruku na srce, sve manje se ima vremena za sebe, za decu, tako da smtram da je ipak bolje da stručnjaci rade svoj posao. Ili ćemo da sedimo i da gledamo skrštenih ruku kako nam se ćerke oslovljavaju sa ,,gde si brate,,...
Iz više izvora upoznata sam sa radom srpske škole i profesora Predraga Starčevića u Solunu. Radi se o pedagogu izuzetne prefinjenosti i talenta za rad sa decom, učenicima svih uzrasta, u kome kroz multikulturni pristup nesebično prenosi znanje i pozitivnu energiju. Izdao je i svoj bukvar. Iz više prikaza u štampi i na televiziji vidim da ima i rezultata i to me raduje. Takvi ljudi treba da nas predstavljaju u svetu, da s ponosom nosimo svoj jezik, kulturu, muziku, nasledje. I na kraju pozdrav srbima širom sveta jer ,,gde smo da smo – naši smo,,.

Biljana

pre 17 godina

U Severnoj Grčoj postoji Škola Srpskog jezika- to jeste tačno. I to u tri grada: u Solunu, u Kateriniju i u Lefkokariji. Sve to zahvaljujući dobroj volji i radu našeg učitelja.
Ali školovanje naše dece nije o trošku države. Tačnije rečeno bi bilo da je besplatno. Država se pojavila da nam pomogne, i svi koji smo prošli, zajedno sa učiteljom Predragom Starčevićem, kroz razne situacije znamo to da postujemo i zahvalni smo našoj državi zbog toga.
Naša Škola opstala je i ranije, kada smo imali stvarnih problema čak i oko najbanalnijih svari ali: imali smo mi našeg učitelja i on je imao nas, roditelje tako da se sada više ne brinemo: znamo da će nam Škla opstati! Ali to ne znači da ćemo dopustati da se išta ružno o ovoj ustanovi govori.
Nastava se održava redovno i moja deca su zahvaljujuci tim SAMO 2 sata nedeljno mogla da se sporazumevaju na Srpskom, ravni vršnjacima u komšiluku, u Beogradu.

Slavica

pre 17 godina

Da li je moguce da je znaje srpskog jezika nase dece samo obaveza ucitelja koji ih vidja 2 sata nedeljno?? Trebali bi smo da budemo zahvalni nasoj drzavi sto daje sansu i onima koji nisu u stanju da placaju, da im djeca nauce ne samo jezik nego i kulturu nase zemlje. Posto mnogi od nas nisu otisli iz Srbije iz luksuza nego iz potrebe znaci da nam je i vreme kao i financijsko stanje ograniceno. Da bi posvetili deci obrazovanje potrebno je da i sami ga posedujemo. Ja zivim van svoje drage otadzbine vec 30 godina, u mesovitom sam braku. Zahvaljujuci srpskoj skoli u Solunu svih troje mojih dece su naucili dovoljno srpskog jezika da bi mogli da se sporazumevaju sa rodbinom koja govori samo srpski jezik. Nas Ucitelj (Predrag Starcevic) s'mnogo ljubavi prihvata svako od nase dece. Oni,zahvaljujuci njemu, ne samo da uce jezik i kulturu naseg naroda, nego i stvaraju ljubav i postovanje prema svom poreklu. Ne stide se i sponosom kazu da su i Srbi. Nas ucitelj je osnovao i drugu skolu u Katerini, a i trecu u Leukokarii. Od srca zelim da se zahvalim Ministarstvu prosvete Srbije a i nasem dragom ucitelju za poklon koji su dovjecno podarili svoj nasoj djeci koja pohadjaju srpsku skolu u Grckoj.

Milanovic-Sataki Zorica

pre 17 godina

Nasa skp;a radi punom parom. Ucitelj jeste prosle godine imao problem sa papirima. Tada smo mi, roditelji, svakodnevno zvali Ministarstvo i trazili OVU skolu, kojom smo prezadovoljni. Nismo trazili nikakvu privatnu skolu! Nasa deca radosno idu u tu skolu i uce mnogo toga sto mi kuci ne mozemo da ih naucimo. Takodje skola dostojno predstavlja nasu zemlju na raznim manifestacijama u Grckoj. Hvala drzavi na besplatnom skolovanju. Mi, roditelji Soluna, to umemo da cenimo. S postovanjem Zorica Milanovic-Sataki, predsednik Saveta skole

Magnus Olafson

pre 17 godina

Tragicno je da Srbija uopste finansira ucenje srpskog jezika u stranim zemljama, jer da su ti ljudi zeleli da ta njihova deca uce srpski, odgajali bi ih u Srbiji. Neka ko misli da ce biti profita otvara skole srpskog jezika u stranim zemljama o svom trosku. Taj ko misli da nije u stanju svoju decu da uci svoj maternji jezik, neka ih onda jadne upisuje u takve skole vrlo rado. Ali zaboga dajte da te jadne pare iz budzeta koji jedva skrpimo (politicari vec kukumavce o rebalansu, o povecanju PDV i slicnim gadostima)trosimo za BITNE stvari! Definisite prioritete precizno i za njih izdvajajte iz budzeta (energetika sa akcentom na razvoj alternativnih obnovljivih izvora energije, infrastruktura i telekomunikacije, informaticke tehnologije i poljoprivreda). A ne za GLUPOSTI ...

Milutin

pre 17 godina

U Svedskoj drzava finansira nastavu (i nastavnike). Moje dete je jedino u skoli kojem je srpski maternji jezik i nastavnik (kojeg placa Svedska, bolje receno komuna u kojoj mi zivimo) dolazi jednom nedeljno da drzi nastavu mom detetu.

mali miloica

pre 17 godina

Moj mali (4 godine) tecno govori 3 jezika, ukljucujuci i srpski. Zasto? Mozda zato sto je vunderkind, a mozda i zato sto se supruga i ja trudimo da ga naucimo nasim jezicima, sve mu se prevodi i na lokalni jezik kada pricamo i - funkcionise vrlo dobro. Roditeljski trud iznad svega, mada bi pomoglo da ima i neka skolica.
Inace, poruka svima koji misle da 2./3. generacija u imigraciji treba da zaboravi svoj jezik i da se asimiluje - pogledajte samo Jevreje. Zive vekovima mahom van zemlje, i uspesno cuvaju identitet i religiju i jezik i kulturu, bez obzira gde se nalaze. U aktuelnu politiku ne ulazim, ali treba da nam budu uzor kako se cuva ono sto jesi i veza sa korenima. Posebno zato sto ce jednog lepog dana doci bolji dani za Srbiju, na koju cemo opet moci svi da budemo ponosni, ja se bar nadam...

Branka

pre 17 godina

Smatram da smo mi roditelji duzni da svoju decu naucimo da govore srpski jezik, prenesemo im obicaje i kulturu. Malo dobre volje, vremena uvek moze da se nadje i nisu potrebni nikakvi profesori iz Srbije. Na sve troskove drzavnih sluzbenika po ambasadama i konzulatima samo jos fale i profesori ! Umesto da smanjujemo troskove samo se smisljaju dodatni troskovi. Ni manje zemlje ni vecih rasipnika !

Serge

pre 17 godina

Ne samo da govorimo nas jezik u kuci nego moj klinja od 4 godine (znaci rodjen je u Kanadi) navija za PARTIZAN! Prepoznaje D. Vujosevica na slikama, nase fudbalere, tenisere... Za sada je ovako. Nadam se da ce tako i da ostane!

p.s. Zaista, sve zavisi samo od roditelja!

Dragan

pre 17 godina

Nema tu nekog resenja od strane "drzave". Jedino roditelji mogu svoju decu nauciti Srpskom jeziku ako ga koriste u kucnoj komunikaciji. Ovde u Kanadi mogu reci da je u velikoj vecini vec druga generacija prilicno asimilovana i ne zna da koristi jezik. Deca mogu da ga razumeju ali jako ga tesko pricaju. Sa druge strane sreo sam opet odrasle ljude koji su se rodili u inostranstvu i koji pricaju nas jezik bolje nego neki "domaci". Sve je individualno i ne zavisi od nikakve drzave nego od pojedinaca i da li im je poznavanje maternjeg jezik prioritet ili nije u novom okruzenju. I ne treba apriori kriviti decu i roditelje ako ne zele da nauce maternji jezik jer ponekad u novom okruzenju on im nece nikad trebati i moze samo da im donese konfuziju u odrastanju.

Dalibor Lanik

pre 17 godina

Da drzava treba nesto da uradi po ovom pitanju - treba. Ali da mislim da neko skolovanje na srpskom moze da pomogne deci... i ne mislim. Sve ali apsolutno SVE zavisi iskljucivo i samo od roditelje. Ne znam kako je u mesovitim brakovima, ali najcesce su oba roditelja srbi, i tu je sve na njima. Ne mogu ni da zamislim da roditelji srbi pricaju sa detetom na nekom drugom jeziku! Zato nasa deca i ne znaju (dobro) srpski - jer roditelji radije pricaju strani jezik od svog, krijuci svoje komplekse.

Najsmesnije pitanje, koje mi dosta ceha kolega i prijatelja postavlja je "a kako kuci pricate (sa decom)?"... ne znam sta ocekuju da ima kazem :-) Nema razloga da pricam bilo kojim osim maternjim jezikom. I ponosan sam sto moja deca odicno govore srpski.. videcemo kako ce biti kad udju u pubertet :-) Jos su mali (7 i 3)

Petar

pre 17 godina

Najgore je u Austriji. Zasto? Zato je Bec, nakon Beograda, najveci srpski grad (prema broju Srba, naravno, a ne nekako drugacije). I da li tamo ima nastave srpskog? Nema. A ima li nastave hrvatskog? Ima, i to odlicno organizovane. Licno znam da su neki roditelji javljali nasoj ambasadi s idejama kako da se organizuje nastava srpskog, i ni tada se nije desilo nista. Da ironija bude veca, nas ambasador u Austriji je PISAC. Voli da prica o prevodima svojih knjiga, a kako bi bilo da malo pomogne da deca uce isti taj jezik na kojem on pise?

Tek Jansen

pre 17 godina

Stvar je vrlo prosta. Imigranti govore srpski u svojoj kuci. Njihova deca govore srpski samo sa njima, a (recimo) engleski sa svima ostalima (ukljucujuci i svoju bracu i sestre). Deca njihove dece govore samo engleski. Ja mislim da je normalno da je tako.

Milan (Italia)

pre 17 godina

Svi koji ocekuju da njihovo dete nauci maternji jezik SAMO u skoli su ili u zabludi ili jednostavno prebacuju odgovornost sa sebe i svoje lenjosti... Svako dete rodjeno u inostranstvu treba (mora) da govori sa roditeljima na njihovom jeziku odnosno na oba jezika ako su roditelji razlicitog porekla.
Ko sa svojim detetom govori na stranom jeziku (pa cak iako ga jako dobro zna - sto i nije tako cesto)cini dvostruku gresku: ne poducava dete svom i pogresno ga uci stranom jeziku.
Uopste nije tesko uciti dete maternjem jeziku, kulturi i obicajima - treba samo malo vremena i znanja i jako puno volje.

dija-spora

pre 17 godina

Dobra internet prezentacija ne moze da nadoknadi aktivno ucenje jezika u grupi sa vrsnjacima. Ovo je ozbiljno pitanje kojim treba da se pozabavi ministarstvo i da odgovori na pitanje, kako je moguce da ne postoje udzbenici za ovakve skole nase dece u inostranstvu.
Igrom slucaja sam vise puta cuo da nastavnici koji predaju sropski jezik deci nasih iseljenika, nemaju skoro nikakvu podrsku ministarstva prosvete, te najcesce samo osmisljavaju casove.
Ovde se pokazuje koliko nas kosta aljkavost i nesposobnost prihvatanja jednoobrazne uredjenosti u EU po pitanju negovanja jezika medju decom iseljenika.
Sve ponajvise zavisi od volje roditelja, te ako je roditeljima stalo da deca dobro nauce srpski, onda provode vise vremena pricajuci srpski sa decom, ili decu cesce vode u crkvu, gde pojedinci dobrovoljno poducavaju decu srpski, istoriju ili veronauku.
Ali sta sa onom decom koja su rodjena u ateistickim porodicama? Zasto njima uskratiti dodatno skolovanje na sprskom, gde bi ucili i poboljsali nivo maternjeg jezika? Jedina je razlika sto ljudi iz crkve nude svoje usluge u inostranstvu besplatno, dok nastavnici srpskog jezika ipak nemaju dovoljan fond casova, pa jedva prezivljavaju a nije im u zemlji gde borave dozvoljeno da traze druge poslove.

Predrag

pre 17 godina

Nastava u Solunu se redovno odvija. Pitanje prostora je trajno reseno od strane grcke vlade. Nastava se odvija u prostorijama 2. gimnazije u ulici Iktinou. Ove skolske godine izgubljen je samo jedan dan 15. novembra jer su ucenici gimnazije strajkovali i bili u skoli. Nastavnik ima resen status i boravak. Zadovoljstvo roditelja je veliko. Verovatno gospodja ne dovodi redovno svoje dete u skolu...

Ritter

pre 17 godina

Ako izvorni Srpski jezik uopste i opstane negde to ce biti van Srbije. U matici se ionako vec godinama ne prica ni ne uci knjizevni Srpski jezik. Pogledajte samo medije novije prevode stranih knjiga i govor omladine na ulicama. Voleo bih da vidim neki pismeni sastav iz danasnjih osnovih skola iz Srbije. Kod moje Srpkinje ne bi verovatno ni trojku dobili.

ana

pre 17 godina

U Grčkoj postoji škola srpskog o trošku države, ali kao da ne postoji. 2 sata nedeljno zvanično, ali često nema nastave, jer je nerešen problem prostorija, nastavnika koga stalno maltretiraju s vizom i radnom dozvolom. Bolje bi bilo da se roditelji samoorganizuju i plaćaju privatnu školu. Moje dete sve više zaboravlja srpski, iako već 4 godine pohadja tu, nazovi školu.

Саша

pre 17 godina

Наша Влада би требало да користи интернет за ову ствар. Наши људи су расејани свуда по свету и само у малом броју земаља и градова је исплативо имати наше школе.

Треба направити добар и свеобухватан курс преко интернета. Бесплатан приступ ко год пожели.

Predrag

pre 17 godina

Nastava u Solunu se redovno odvija. Pitanje prostora je trajno reseno od strane grcke vlade. Nastava se odvija u prostorijama 2. gimnazije u ulici Iktinou. Ove skolske godine izgubljen je samo jedan dan 15. novembra jer su ucenici gimnazije strajkovali i bili u skoli. Nastavnik ima resen status i boravak. Zadovoljstvo roditelja je veliko. Verovatno gospodja ne dovodi redovno svoje dete u skolu...

Milanovic-Sataki Zorica

pre 17 godina

Nasa skp;a radi punom parom. Ucitelj jeste prosle godine imao problem sa papirima. Tada smo mi, roditelji, svakodnevno zvali Ministarstvo i trazili OVU skolu, kojom smo prezadovoljni. Nismo trazili nikakvu privatnu skolu! Nasa deca radosno idu u tu skolu i uce mnogo toga sto mi kuci ne mozemo da ih naucimo. Takodje skola dostojno predstavlja nasu zemlju na raznim manifestacijama u Grckoj. Hvala drzavi na besplatnom skolovanju. Mi, roditelji Soluna, to umemo da cenimo. S postovanjem Zorica Milanovic-Sataki, predsednik Saveta skole

Саша

pre 17 godina

Наша Влада би требало да користи интернет за ову ствар. Наши људи су расејани свуда по свету и само у малом броју земаља и градова је исплативо имати наше школе.

Треба направити добар и свеобухватан курс преко интернета. Бесплатан приступ ко год пожели.

Petar

pre 17 godina

Najgore je u Austriji. Zasto? Zato je Bec, nakon Beograda, najveci srpski grad (prema broju Srba, naravno, a ne nekako drugacije). I da li tamo ima nastave srpskog? Nema. A ima li nastave hrvatskog? Ima, i to odlicno organizovane. Licno znam da su neki roditelji javljali nasoj ambasadi s idejama kako da se organizuje nastava srpskog, i ni tada se nije desilo nista. Da ironija bude veca, nas ambasador u Austriji je PISAC. Voli da prica o prevodima svojih knjiga, a kako bi bilo da malo pomogne da deca uce isti taj jezik na kojem on pise?

Milan (Italia)

pre 17 godina

Svi koji ocekuju da njihovo dete nauci maternji jezik SAMO u skoli su ili u zabludi ili jednostavno prebacuju odgovornost sa sebe i svoje lenjosti... Svako dete rodjeno u inostranstvu treba (mora) da govori sa roditeljima na njihovom jeziku odnosno na oba jezika ako su roditelji razlicitog porekla.
Ko sa svojim detetom govori na stranom jeziku (pa cak iako ga jako dobro zna - sto i nije tako cesto)cini dvostruku gresku: ne poducava dete svom i pogresno ga uci stranom jeziku.
Uopste nije tesko uciti dete maternjem jeziku, kulturi i obicajima - treba samo malo vremena i znanja i jako puno volje.

Ritter

pre 17 godina

Ako izvorni Srpski jezik uopste i opstane negde to ce biti van Srbije. U matici se ionako vec godinama ne prica ni ne uci knjizevni Srpski jezik. Pogledajte samo medije novije prevode stranih knjiga i govor omladine na ulicama. Voleo bih da vidim neki pismeni sastav iz danasnjih osnovih skola iz Srbije. Kod moje Srpkinje ne bi verovatno ni trojku dobili.

Slavica

pre 17 godina

Da li je moguce da je znaje srpskog jezika nase dece samo obaveza ucitelja koji ih vidja 2 sata nedeljno?? Trebali bi smo da budemo zahvalni nasoj drzavi sto daje sansu i onima koji nisu u stanju da placaju, da im djeca nauce ne samo jezik nego i kulturu nase zemlje. Posto mnogi od nas nisu otisli iz Srbije iz luksuza nego iz potrebe znaci da nam je i vreme kao i financijsko stanje ograniceno. Da bi posvetili deci obrazovanje potrebno je da i sami ga posedujemo. Ja zivim van svoje drage otadzbine vec 30 godina, u mesovitom sam braku. Zahvaljujuci srpskoj skoli u Solunu svih troje mojih dece su naucili dovoljno srpskog jezika da bi mogli da se sporazumevaju sa rodbinom koja govori samo srpski jezik. Nas Ucitelj (Predrag Starcevic) s'mnogo ljubavi prihvata svako od nase dece. Oni,zahvaljujuci njemu, ne samo da uce jezik i kulturu naseg naroda, nego i stvaraju ljubav i postovanje prema svom poreklu. Ne stide se i sponosom kazu da su i Srbi. Nas ucitelj je osnovao i drugu skolu u Katerini, a i trecu u Leukokarii. Od srca zelim da se zahvalim Ministarstvu prosvete Srbije a i nasem dragom ucitelju za poklon koji su dovjecno podarili svoj nasoj djeci koja pohadjaju srpsku skolu u Grckoj.

dija-spora

pre 17 godina

Dobra internet prezentacija ne moze da nadoknadi aktivno ucenje jezika u grupi sa vrsnjacima. Ovo je ozbiljno pitanje kojim treba da se pozabavi ministarstvo i da odgovori na pitanje, kako je moguce da ne postoje udzbenici za ovakve skole nase dece u inostranstvu.
Igrom slucaja sam vise puta cuo da nastavnici koji predaju sropski jezik deci nasih iseljenika, nemaju skoro nikakvu podrsku ministarstva prosvete, te najcesce samo osmisljavaju casove.
Ovde se pokazuje koliko nas kosta aljkavost i nesposobnost prihvatanja jednoobrazne uredjenosti u EU po pitanju negovanja jezika medju decom iseljenika.
Sve ponajvise zavisi od volje roditelja, te ako je roditeljima stalo da deca dobro nauce srpski, onda provode vise vremena pricajuci srpski sa decom, ili decu cesce vode u crkvu, gde pojedinci dobrovoljno poducavaju decu srpski, istoriju ili veronauku.
Ali sta sa onom decom koja su rodjena u ateistickim porodicama? Zasto njima uskratiti dodatno skolovanje na sprskom, gde bi ucili i poboljsali nivo maternjeg jezika? Jedina je razlika sto ljudi iz crkve nude svoje usluge u inostranstvu besplatno, dok nastavnici srpskog jezika ipak nemaju dovoljan fond casova, pa jedva prezivljavaju a nije im u zemlji gde borave dozvoljeno da traze druge poslove.

Ljiljana

pre 17 godina

Srbija je svuda gde su srbi. Na žalost ili na sreću, vremenom, u bežanju od ,,blagostanja,, storvena je diljem sveta snažna srpska dijaspora. Svi koji mogu da učine nešto da ona ostane zdrava i snažna su dobrodošli To je od neprocenjivog značaja. Posebno u zemljama bližeg okruženja, narodima sa kojima nas vežu posebne istorijske, kulturne, verske i ostale spone. Država ima mehanizme za rešavanje tehničkih problema oko viza, odabira kadra, finansiranja - treba i da ih koristi.
Uloga porodice jeste bitna kao nadogradnja svega onoga što dece u srpskim školama u inostranstvu prime i nauče. Ruku na srce, sve manje se ima vremena za sebe, za decu, tako da smtram da je ipak bolje da stručnjaci rade svoj posao. Ili ćemo da sedimo i da gledamo skrštenih ruku kako nam se ćerke oslovljavaju sa ,,gde si brate,,...
Iz više izvora upoznata sam sa radom srpske škole i profesora Predraga Starčevića u Solunu. Radi se o pedagogu izuzetne prefinjenosti i talenta za rad sa decom, učenicima svih uzrasta, u kome kroz multikulturni pristup nesebično prenosi znanje i pozitivnu energiju. Izdao je i svoj bukvar. Iz više prikaza u štampi i na televiziji vidim da ima i rezultata i to me raduje. Takvi ljudi treba da nas predstavljaju u svetu, da s ponosom nosimo svoj jezik, kulturu, muziku, nasledje. I na kraju pozdrav srbima širom sveta jer ,,gde smo da smo – naši smo,,.

Biljana

pre 17 godina

U Severnoj Grčoj postoji Škola Srpskog jezika- to jeste tačno. I to u tri grada: u Solunu, u Kateriniju i u Lefkokariji. Sve to zahvaljujući dobroj volji i radu našeg učitelja.
Ali školovanje naše dece nije o trošku države. Tačnije rečeno bi bilo da je besplatno. Država se pojavila da nam pomogne, i svi koji smo prošli, zajedno sa učiteljom Predragom Starčevićem, kroz razne situacije znamo to da postujemo i zahvalni smo našoj državi zbog toga.
Naša Škola opstala je i ranije, kada smo imali stvarnih problema čak i oko najbanalnijih svari ali: imali smo mi našeg učitelja i on je imao nas, roditelje tako da se sada više ne brinemo: znamo da će nam Škla opstati! Ali to ne znači da ćemo dopustati da se išta ružno o ovoj ustanovi govori.
Nastava se održava redovno i moja deca su zahvaljujuci tim SAMO 2 sata nedeljno mogla da se sporazumevaju na Srpskom, ravni vršnjacima u komšiluku, u Beogradu.

Tek Jansen

pre 17 godina

Stvar je vrlo prosta. Imigranti govore srpski u svojoj kuci. Njihova deca govore srpski samo sa njima, a (recimo) engleski sa svima ostalima (ukljucujuci i svoju bracu i sestre). Deca njihove dece govore samo engleski. Ja mislim da je normalno da je tako.

ana

pre 17 godina

U Grčkoj postoji škola srpskog o trošku države, ali kao da ne postoji. 2 sata nedeljno zvanično, ali često nema nastave, jer je nerešen problem prostorija, nastavnika koga stalno maltretiraju s vizom i radnom dozvolom. Bolje bi bilo da se roditelji samoorganizuju i plaćaju privatnu školu. Moje dete sve više zaboravlja srpski, iako već 4 godine pohadja tu, nazovi školu.

Dalibor Lanik

pre 17 godina

Da drzava treba nesto da uradi po ovom pitanju - treba. Ali da mislim da neko skolovanje na srpskom moze da pomogne deci... i ne mislim. Sve ali apsolutno SVE zavisi iskljucivo i samo od roditelje. Ne znam kako je u mesovitim brakovima, ali najcesce su oba roditelja srbi, i tu je sve na njima. Ne mogu ni da zamislim da roditelji srbi pricaju sa detetom na nekom drugom jeziku! Zato nasa deca i ne znaju (dobro) srpski - jer roditelji radije pricaju strani jezik od svog, krijuci svoje komplekse.

Najsmesnije pitanje, koje mi dosta ceha kolega i prijatelja postavlja je "a kako kuci pricate (sa decom)?"... ne znam sta ocekuju da ima kazem :-) Nema razloga da pricam bilo kojim osim maternjim jezikom. I ponosan sam sto moja deca odicno govore srpski.. videcemo kako ce biti kad udju u pubertet :-) Jos su mali (7 i 3)

Dragan

pre 17 godina

Nema tu nekog resenja od strane "drzave". Jedino roditelji mogu svoju decu nauciti Srpskom jeziku ako ga koriste u kucnoj komunikaciji. Ovde u Kanadi mogu reci da je u velikoj vecini vec druga generacija prilicno asimilovana i ne zna da koristi jezik. Deca mogu da ga razumeju ali jako ga tesko pricaju. Sa druge strane sreo sam opet odrasle ljude koji su se rodili u inostranstvu i koji pricaju nas jezik bolje nego neki "domaci". Sve je individualno i ne zavisi od nikakve drzave nego od pojedinaca i da li im je poznavanje maternjeg jezik prioritet ili nije u novom okruzenju. I ne treba apriori kriviti decu i roditelje ako ne zele da nauce maternji jezik jer ponekad u novom okruzenju on im nece nikad trebati i moze samo da im donese konfuziju u odrastanju.

Serge

pre 17 godina

Ne samo da govorimo nas jezik u kuci nego moj klinja od 4 godine (znaci rodjen je u Kanadi) navija za PARTIZAN! Prepoznaje D. Vujosevica na slikama, nase fudbalere, tenisere... Za sada je ovako. Nadam se da ce tako i da ostane!

p.s. Zaista, sve zavisi samo od roditelja!

Milutin

pre 17 godina

U Svedskoj drzava finansira nastavu (i nastavnike). Moje dete je jedino u skoli kojem je srpski maternji jezik i nastavnik (kojeg placa Svedska, bolje receno komuna u kojoj mi zivimo) dolazi jednom nedeljno da drzi nastavu mom detetu.

mali miloica

pre 17 godina

Moj mali (4 godine) tecno govori 3 jezika, ukljucujuci i srpski. Zasto? Mozda zato sto je vunderkind, a mozda i zato sto se supruga i ja trudimo da ga naucimo nasim jezicima, sve mu se prevodi i na lokalni jezik kada pricamo i - funkcionise vrlo dobro. Roditeljski trud iznad svega, mada bi pomoglo da ima i neka skolica.
Inace, poruka svima koji misle da 2./3. generacija u imigraciji treba da zaboravi svoj jezik i da se asimiluje - pogledajte samo Jevreje. Zive vekovima mahom van zemlje, i uspesno cuvaju identitet i religiju i jezik i kulturu, bez obzira gde se nalaze. U aktuelnu politiku ne ulazim, ali treba da nam budu uzor kako se cuva ono sto jesi i veza sa korenima. Posebno zato sto ce jednog lepog dana doci bolji dani za Srbiju, na koju cemo opet moci svi da budemo ponosni, ja se bar nadam...

Magnus Olafson

pre 17 godina

Tragicno je da Srbija uopste finansira ucenje srpskog jezika u stranim zemljama, jer da su ti ljudi zeleli da ta njihova deca uce srpski, odgajali bi ih u Srbiji. Neka ko misli da ce biti profita otvara skole srpskog jezika u stranim zemljama o svom trosku. Taj ko misli da nije u stanju svoju decu da uci svoj maternji jezik, neka ih onda jadne upisuje u takve skole vrlo rado. Ali zaboga dajte da te jadne pare iz budzeta koji jedva skrpimo (politicari vec kukumavce o rebalansu, o povecanju PDV i slicnim gadostima)trosimo za BITNE stvari! Definisite prioritete precizno i za njih izdvajajte iz budzeta (energetika sa akcentom na razvoj alternativnih obnovljivih izvora energije, infrastruktura i telekomunikacije, informaticke tehnologije i poljoprivreda). A ne za GLUPOSTI ...

Branka

pre 17 godina

Smatram da smo mi roditelji duzni da svoju decu naucimo da govore srpski jezik, prenesemo im obicaje i kulturu. Malo dobre volje, vremena uvek moze da se nadje i nisu potrebni nikakvi profesori iz Srbije. Na sve troskove drzavnih sluzbenika po ambasadama i konzulatima samo jos fale i profesori ! Umesto da smanjujemo troskove samo se smisljaju dodatni troskovi. Ni manje zemlje ni vecih rasipnika !

ana

pre 17 godina

U Grčkoj postoji škola srpskog o trošku države, ali kao da ne postoji. 2 sata nedeljno zvanično, ali često nema nastave, jer je nerešen problem prostorija, nastavnika koga stalno maltretiraju s vizom i radnom dozvolom. Bolje bi bilo da se roditelji samoorganizuju i plaćaju privatnu školu. Moje dete sve više zaboravlja srpski, iako već 4 godine pohadja tu, nazovi školu.

Magnus Olafson

pre 17 godina

Tragicno je da Srbija uopste finansira ucenje srpskog jezika u stranim zemljama, jer da su ti ljudi zeleli da ta njihova deca uce srpski, odgajali bi ih u Srbiji. Neka ko misli da ce biti profita otvara skole srpskog jezika u stranim zemljama o svom trosku. Taj ko misli da nije u stanju svoju decu da uci svoj maternji jezik, neka ih onda jadne upisuje u takve skole vrlo rado. Ali zaboga dajte da te jadne pare iz budzeta koji jedva skrpimo (politicari vec kukumavce o rebalansu, o povecanju PDV i slicnim gadostima)trosimo za BITNE stvari! Definisite prioritete precizno i za njih izdvajajte iz budzeta (energetika sa akcentom na razvoj alternativnih obnovljivih izvora energije, infrastruktura i telekomunikacije, informaticke tehnologije i poljoprivreda). A ne za GLUPOSTI ...

Serge

pre 17 godina

Ne samo da govorimo nas jezik u kuci nego moj klinja od 4 godine (znaci rodjen je u Kanadi) navija za PARTIZAN! Prepoznaje D. Vujosevica na slikama, nase fudbalere, tenisere... Za sada je ovako. Nadam se da ce tako i da ostane!

p.s. Zaista, sve zavisi samo od roditelja!

Branka

pre 17 godina

Smatram da smo mi roditelji duzni da svoju decu naucimo da govore srpski jezik, prenesemo im obicaje i kulturu. Malo dobre volje, vremena uvek moze da se nadje i nisu potrebni nikakvi profesori iz Srbije. Na sve troskove drzavnih sluzbenika po ambasadama i konzulatima samo jos fale i profesori ! Umesto da smanjujemo troskove samo se smisljaju dodatni troskovi. Ni manje zemlje ni vecih rasipnika !

Саша

pre 17 godina

Наша Влада би требало да користи интернет за ову ствар. Наши људи су расејани свуда по свету и само у малом броју земаља и градова је исплативо имати наше школе.

Треба направити добар и свеобухватан курс преко интернета. Бесплатан приступ ко год пожели.

Ritter

pre 17 godina

Ako izvorni Srpski jezik uopste i opstane negde to ce biti van Srbije. U matici se ionako vec godinama ne prica ni ne uci knjizevni Srpski jezik. Pogledajte samo medije novije prevode stranih knjiga i govor omladine na ulicama. Voleo bih da vidim neki pismeni sastav iz danasnjih osnovih skola iz Srbije. Kod moje Srpkinje ne bi verovatno ni trojku dobili.

Tek Jansen

pre 17 godina

Stvar je vrlo prosta. Imigranti govore srpski u svojoj kuci. Njihova deca govore srpski samo sa njima, a (recimo) engleski sa svima ostalima (ukljucujuci i svoju bracu i sestre). Deca njihove dece govore samo engleski. Ja mislim da je normalno da je tako.

dija-spora

pre 17 godina

Dobra internet prezentacija ne moze da nadoknadi aktivno ucenje jezika u grupi sa vrsnjacima. Ovo je ozbiljno pitanje kojim treba da se pozabavi ministarstvo i da odgovori na pitanje, kako je moguce da ne postoje udzbenici za ovakve skole nase dece u inostranstvu.
Igrom slucaja sam vise puta cuo da nastavnici koji predaju sropski jezik deci nasih iseljenika, nemaju skoro nikakvu podrsku ministarstva prosvete, te najcesce samo osmisljavaju casove.
Ovde se pokazuje koliko nas kosta aljkavost i nesposobnost prihvatanja jednoobrazne uredjenosti u EU po pitanju negovanja jezika medju decom iseljenika.
Sve ponajvise zavisi od volje roditelja, te ako je roditeljima stalo da deca dobro nauce srpski, onda provode vise vremena pricajuci srpski sa decom, ili decu cesce vode u crkvu, gde pojedinci dobrovoljno poducavaju decu srpski, istoriju ili veronauku.
Ali sta sa onom decom koja su rodjena u ateistickim porodicama? Zasto njima uskratiti dodatno skolovanje na sprskom, gde bi ucili i poboljsali nivo maternjeg jezika? Jedina je razlika sto ljudi iz crkve nude svoje usluge u inostranstvu besplatno, dok nastavnici srpskog jezika ipak nemaju dovoljan fond casova, pa jedva prezivljavaju a nije im u zemlji gde borave dozvoljeno da traze druge poslove.

Milan (Italia)

pre 17 godina

Svi koji ocekuju da njihovo dete nauci maternji jezik SAMO u skoli su ili u zabludi ili jednostavno prebacuju odgovornost sa sebe i svoje lenjosti... Svako dete rodjeno u inostranstvu treba (mora) da govori sa roditeljima na njihovom jeziku odnosno na oba jezika ako su roditelji razlicitog porekla.
Ko sa svojim detetom govori na stranom jeziku (pa cak iako ga jako dobro zna - sto i nije tako cesto)cini dvostruku gresku: ne poducava dete svom i pogresno ga uci stranom jeziku.
Uopste nije tesko uciti dete maternjem jeziku, kulturi i obicajima - treba samo malo vremena i znanja i jako puno volje.

mali miloica

pre 17 godina

Moj mali (4 godine) tecno govori 3 jezika, ukljucujuci i srpski. Zasto? Mozda zato sto je vunderkind, a mozda i zato sto se supruga i ja trudimo da ga naucimo nasim jezicima, sve mu se prevodi i na lokalni jezik kada pricamo i - funkcionise vrlo dobro. Roditeljski trud iznad svega, mada bi pomoglo da ima i neka skolica.
Inace, poruka svima koji misle da 2./3. generacija u imigraciji treba da zaboravi svoj jezik i da se asimiluje - pogledajte samo Jevreje. Zive vekovima mahom van zemlje, i uspesno cuvaju identitet i religiju i jezik i kulturu, bez obzira gde se nalaze. U aktuelnu politiku ne ulazim, ali treba da nam budu uzor kako se cuva ono sto jesi i veza sa korenima. Posebno zato sto ce jednog lepog dana doci bolji dani za Srbiju, na koju cemo opet moci svi da budemo ponosni, ja se bar nadam...

Milanovic-Sataki Zorica

pre 17 godina

Nasa skp;a radi punom parom. Ucitelj jeste prosle godine imao problem sa papirima. Tada smo mi, roditelji, svakodnevno zvali Ministarstvo i trazili OVU skolu, kojom smo prezadovoljni. Nismo trazili nikakvu privatnu skolu! Nasa deca radosno idu u tu skolu i uce mnogo toga sto mi kuci ne mozemo da ih naucimo. Takodje skola dostojno predstavlja nasu zemlju na raznim manifestacijama u Grckoj. Hvala drzavi na besplatnom skolovanju. Mi, roditelji Soluna, to umemo da cenimo. S postovanjem Zorica Milanovic-Sataki, predsednik Saveta skole

Dalibor Lanik

pre 17 godina

Da drzava treba nesto da uradi po ovom pitanju - treba. Ali da mislim da neko skolovanje na srpskom moze da pomogne deci... i ne mislim. Sve ali apsolutno SVE zavisi iskljucivo i samo od roditelje. Ne znam kako je u mesovitim brakovima, ali najcesce su oba roditelja srbi, i tu je sve na njima. Ne mogu ni da zamislim da roditelji srbi pricaju sa detetom na nekom drugom jeziku! Zato nasa deca i ne znaju (dobro) srpski - jer roditelji radije pricaju strani jezik od svog, krijuci svoje komplekse.

Najsmesnije pitanje, koje mi dosta ceha kolega i prijatelja postavlja je "a kako kuci pricate (sa decom)?"... ne znam sta ocekuju da ima kazem :-) Nema razloga da pricam bilo kojim osim maternjim jezikom. I ponosan sam sto moja deca odicno govore srpski.. videcemo kako ce biti kad udju u pubertet :-) Jos su mali (7 i 3)

Predrag

pre 17 godina

Nastava u Solunu se redovno odvija. Pitanje prostora je trajno reseno od strane grcke vlade. Nastava se odvija u prostorijama 2. gimnazije u ulici Iktinou. Ove skolske godine izgubljen je samo jedan dan 15. novembra jer su ucenici gimnazije strajkovali i bili u skoli. Nastavnik ima resen status i boravak. Zadovoljstvo roditelja je veliko. Verovatno gospodja ne dovodi redovno svoje dete u skolu...

Petar

pre 17 godina

Najgore je u Austriji. Zasto? Zato je Bec, nakon Beograda, najveci srpski grad (prema broju Srba, naravno, a ne nekako drugacije). I da li tamo ima nastave srpskog? Nema. A ima li nastave hrvatskog? Ima, i to odlicno organizovane. Licno znam da su neki roditelji javljali nasoj ambasadi s idejama kako da se organizuje nastava srpskog, i ni tada se nije desilo nista. Da ironija bude veca, nas ambasador u Austriji je PISAC. Voli da prica o prevodima svojih knjiga, a kako bi bilo da malo pomogne da deca uce isti taj jezik na kojem on pise?

Dragan

pre 17 godina

Nema tu nekog resenja od strane "drzave". Jedino roditelji mogu svoju decu nauciti Srpskom jeziku ako ga koriste u kucnoj komunikaciji. Ovde u Kanadi mogu reci da je u velikoj vecini vec druga generacija prilicno asimilovana i ne zna da koristi jezik. Deca mogu da ga razumeju ali jako ga tesko pricaju. Sa druge strane sreo sam opet odrasle ljude koji su se rodili u inostranstvu i koji pricaju nas jezik bolje nego neki "domaci". Sve je individualno i ne zavisi od nikakve drzave nego od pojedinaca i da li im je poznavanje maternjeg jezik prioritet ili nije u novom okruzenju. I ne treba apriori kriviti decu i roditelje ako ne zele da nauce maternji jezik jer ponekad u novom okruzenju on im nece nikad trebati i moze samo da im donese konfuziju u odrastanju.

Milutin

pre 17 godina

U Svedskoj drzava finansira nastavu (i nastavnike). Moje dete je jedino u skoli kojem je srpski maternji jezik i nastavnik (kojeg placa Svedska, bolje receno komuna u kojoj mi zivimo) dolazi jednom nedeljno da drzi nastavu mom detetu.

Slavica

pre 17 godina

Da li je moguce da je znaje srpskog jezika nase dece samo obaveza ucitelja koji ih vidja 2 sata nedeljno?? Trebali bi smo da budemo zahvalni nasoj drzavi sto daje sansu i onima koji nisu u stanju da placaju, da im djeca nauce ne samo jezik nego i kulturu nase zemlje. Posto mnogi od nas nisu otisli iz Srbije iz luksuza nego iz potrebe znaci da nam je i vreme kao i financijsko stanje ograniceno. Da bi posvetili deci obrazovanje potrebno je da i sami ga posedujemo. Ja zivim van svoje drage otadzbine vec 30 godina, u mesovitom sam braku. Zahvaljujuci srpskoj skoli u Solunu svih troje mojih dece su naucili dovoljno srpskog jezika da bi mogli da se sporazumevaju sa rodbinom koja govori samo srpski jezik. Nas Ucitelj (Predrag Starcevic) s'mnogo ljubavi prihvata svako od nase dece. Oni,zahvaljujuci njemu, ne samo da uce jezik i kulturu naseg naroda, nego i stvaraju ljubav i postovanje prema svom poreklu. Ne stide se i sponosom kazu da su i Srbi. Nas ucitelj je osnovao i drugu skolu u Katerini, a i trecu u Leukokarii. Od srca zelim da se zahvalim Ministarstvu prosvete Srbije a i nasem dragom ucitelju za poklon koji su dovjecno podarili svoj nasoj djeci koja pohadjaju srpsku skolu u Grckoj.

Biljana

pre 17 godina

U Severnoj Grčoj postoji Škola Srpskog jezika- to jeste tačno. I to u tri grada: u Solunu, u Kateriniju i u Lefkokariji. Sve to zahvaljujući dobroj volji i radu našeg učitelja.
Ali školovanje naše dece nije o trošku države. Tačnije rečeno bi bilo da je besplatno. Država se pojavila da nam pomogne, i svi koji smo prošli, zajedno sa učiteljom Predragom Starčevićem, kroz razne situacije znamo to da postujemo i zahvalni smo našoj državi zbog toga.
Naša Škola opstala je i ranije, kada smo imali stvarnih problema čak i oko najbanalnijih svari ali: imali smo mi našeg učitelja i on je imao nas, roditelje tako da se sada više ne brinemo: znamo da će nam Škla opstati! Ali to ne znači da ćemo dopustati da se išta ružno o ovoj ustanovi govori.
Nastava se održava redovno i moja deca su zahvaljujuci tim SAMO 2 sata nedeljno mogla da se sporazumevaju na Srpskom, ravni vršnjacima u komšiluku, u Beogradu.

Ljiljana

pre 17 godina

Srbija je svuda gde su srbi. Na žalost ili na sreću, vremenom, u bežanju od ,,blagostanja,, storvena je diljem sveta snažna srpska dijaspora. Svi koji mogu da učine nešto da ona ostane zdrava i snažna su dobrodošli To je od neprocenjivog značaja. Posebno u zemljama bližeg okruženja, narodima sa kojima nas vežu posebne istorijske, kulturne, verske i ostale spone. Država ima mehanizme za rešavanje tehničkih problema oko viza, odabira kadra, finansiranja - treba i da ih koristi.
Uloga porodice jeste bitna kao nadogradnja svega onoga što dece u srpskim školama u inostranstvu prime i nauče. Ruku na srce, sve manje se ima vremena za sebe, za decu, tako da smtram da je ipak bolje da stručnjaci rade svoj posao. Ili ćemo da sedimo i da gledamo skrštenih ruku kako nam se ćerke oslovljavaju sa ,,gde si brate,,...
Iz više izvora upoznata sam sa radom srpske škole i profesora Predraga Starčevića u Solunu. Radi se o pedagogu izuzetne prefinjenosti i talenta za rad sa decom, učenicima svih uzrasta, u kome kroz multikulturni pristup nesebično prenosi znanje i pozitivnu energiju. Izdao je i svoj bukvar. Iz više prikaza u štampi i na televiziji vidim da ima i rezultata i to me raduje. Takvi ljudi treba da nas predstavljaju u svetu, da s ponosom nosimo svoj jezik, kulturu, muziku, nasledje. I na kraju pozdrav srbima širom sveta jer ,,gde smo da smo – naši smo,,.