Američka akita – iz iskustva odgajivača

Američka akita pravi je primer odraza svog vlasnika: kako je on vaspitava, takva će i biti. Pouzdana je i nepodmitljiva kao čuvar ako je od starta tome učena, ali može da bude i besprekorna maza, ukoliko je tome naviknuta.

Izvor: Marija RADOVANOVIÆ

Nedelja, 30.03.2014.

08:46

Default images

Američka akita pravi je primer odraza svog vlasnika: kako je on vaspitava, takva će i biti. Pouzdana je i nepodmitljiva kao čuvar ako je od starta tome učena, ali može da bude i besprekorna maza, ukoliko je tome naviknuta. Prijateljski je nastrojena, okretna, ponosna i hrabra, pišu Novosti.

Kinološkog sudiju Mirjanu Makević iz Beograda, vlasnicu odgajivačnice “Red Mist”, koja već dvadeset godina odgaja sibirske haskije, američke akite privukle su davne 1996. godine. Tada je u dom stigla akita Bog Boss Tao Li iz zrenjaninske odgajivačnice “Hasaki Team”.

- U to doba, akite su bile jedna rasa, ali sa više varijeteta, oranž bele, bele i susam boje, tigrasto bele, crno-bele, braon-bele, sa tamnim maskama na licu – kaže naša sagovornica. - Odlučila sam se za oranž belu, urajiro varijantu.

Koje su osnovne odlike ove rase?

- Američka akita je snažne građe, skladna, sa velikom mišićnom masom i teškim kostima. Široka glava formira trougao sa tupim uglovima, sa dugačkom njuškom i relativno malim očima i uspravnim ušima, nagnutim napred, tako da se nalaze skoro u istoj ravni sa zadnjim delom vrata. To predstavlja karakteristiku rase. Standard za visinu ženke popisuje od 61 do 66 cm, a za mužjaka od 66 do 71 cm. Bez karakterističnog mirisa je, naročito ako živi u stanu.

Da li se akita vezuje za jednog vlasnika, ili za sve članove porodice, i kakav je njen odnos sa decom i drugim psima?

- Karakter američke akite je specifičan. Bez obzira na to da li ćete se odlučiti za mužjaka ili ženku, uvek imajte u vidu da će taj pas, iako prihvata sve članove porodice, obožavati samo jednu osobu. Ne voli promenu vlasnika, tako da nije pogodna ni za vojno-policijske službe, jer tu se često menjaju vodiči. Nakon niza godina gajenja američkih akita, mogu da izjavim kako je to dobro selekcionisana i odgojena rasa, koja obožava decu. Moji psi bili su u kontaktu i sa decom sa posebnim potrebama, kao terapijski psi, i odlično su se pokazali u toj ulozi. Akita je poslušna i svesna svoje snage, tako da u druženju sa drugim psima ne bi trebalo da bude problema, pod uslovom da su i drugi psi vaspitani. Na napade ume žestoko da uzvrati, jer su to ipak bili psi za borbe. To uvek treba imati na umu.

Kakvi treba da budu uslovi smeštaja akite i ishrana?

- Dvorište je pravo mesto za američku akitu, ali ako imate želju da je držite u stanu, i to nije problem. Neće vas pratiti u stopu po stanu i smetati, mirna je i čista. Čak i u dvorištu, toalet joj je na jednom mestu. Zimu ne poznaje, jer ima duplo krzno, gornje deblje i duže dlake, a poddlaka je paperjasta, gusta i meka, i štiti od hladnoće. Linja se dva puta godišnje. Ishrana je veoma jednostavna, jer je u ponudi veliki izbor suvo briketirane hrane. Jedino se u odrastanju, do godinu dana preporučuje što kvalitetnija junior hrana, sa dodatkom kalcijuma i glukozamina, radi bržeg rasta kostiju i zglobova.

Prioriteti pri seleciji?

- To je, pre svega, zdravlje jedinke, kako fizičko, tako i mentalno. Ne treba je pariti sa jedinkama koje nemaju dobre kukove, pa je obavezan snimak. Takođe je neophodan snimak očiju, a u poslednje vreme rade se i snimci luksacije patela, tzv. snimak kolena, jer pri lošem odgoju koleno može da ispadne iz zglobne čašice. Agresivne ili plašljive jedinke takođe treba izbegavati u priplodu.
Alden Chadwick/Flickr.com
Kakvu negu dlake zahteva i šta podrazumeva priprema pred izložbu?

- Dlaka američke akite veoma je zahvalna za svakodnevno održavanje. Masna poddlaka čini je lakom za češljanje. Kad pas nije u fazi linjanja, dovoljno je da se češljevima sa rotirajućim zupcima očešlja jednom nedeljno. Kad je u pitanju priprema dlake za izložbu, neophodna je dobra kozmetika i tehnika, jer jedno kupanje i feniranje ovakvog psa traje i po četiri sata.

Koje je pravo vreme za početak dresure i šta ona obuhvata?

- Američka akita dobro prihvata dresuru, ali samo sa svojim vlasnikom. Zato ove pse nikada ne treba da ostavite na dresuri, već da zajedno s njom idete na časove. Tada je učinak pravi. Takođe je može destabilizovati odvajanje od kuće i porodice - svog “čopora”.

Najdraže osvojene titule?

- Iako rasu američke akite imam tek devet godina, ozbiljno sam uplovila u izlagačke vode pre tri godine. Izlagala sam i svoju prvu akitu Bog Boss Tao Li, koji je od 1997. g. stalno bio na postoljima, kako za V FCI grupu, tako i za Best in show. Drag mi je svaki uspeh, ali među najdraže izdvajam prošlogodišnji BIS u Valjevu sa psom Akima Star of The Valley - Kika, potom Junior BIS u Novom Sadu sa Americam Dream Red Mist-Sola Dils i nedavne dve uzastopne CACIB izložbe u Zagrebu i Junior BIS, koji je osvojio Black Point Red Mist-Sola Dils - Boss.

Vaši planovi?

- Ulaganje na ovakav način, jedini je pravi, iako je zahtevan i skup. Uvoz iz velikih i jakih odgajivačnica nije lak ni jednostavan. Osim moje odgajivačnice, pojavila se još jedna “Sola Dils” Dražena Solomuna. Zahvaljujući udruživanju, pomogli smo jedno drugom, a rezultat je kvalitet pasa. U ovogodišnjoj kinološkoj sezoni planiramo učešće na izložbama u Milanu i Padovi, Ljubljani, Zagrebu i Beogradu, a potom slede velike pripreme za Svetsku izložbu pasa, koja se u maju održava u Austriji.

Poreklo

Rasa je, po zapisima, nastala 1603. godine, u Japanu i razvijala se kao pas za lov na krupnu divljač (medvede, jelene...). Borbe pasa bile su veoma popularne, te se izvorne akite mešaju prvo sa tosama i mastifima, dobijaju na masi i snazi, a kasnije sa nemačkim ovčarima i drugim ovčarskim rasama. Borbe pasa striktno su zabranjene 1908. godine. Kao posledica godina borbi pasa, nastala su tri varijeteta akita: akita matagi, akite za borbu i ovčarske akite. Nakon Drugog svetskog rata, mali broj akita uvezen je u SAD.

Prvi klub američkih akita u SAD osnovan je 1956. i tada započinje odgoj. Japanci su 1972. zabranili izvoz akita u SAD. Tada nastaje jedinstveni tip za SAD i traje do današnjih dana. Zvanično su podeljeni kao rasa tek 2000. g. Akite su ostale pod tim nazivom, a američki tip akita, pod nazivom veliki japanski pas, sa novim standardom 344, smešten je u II FCI grupu, među molose. Činjenica da imaju te krvi u sebi, Amerikancima nije dovoljna da ostanu na tom mestu i sa tim imenom. Ignorisali su FCI odluku, pa je američka akita konačno dobila puno i pravo ime tek 5. januara 2006. godine.

Rasa američka akita, pod brojem standarda 344, poreklom je iz Japana i razvijala se u SAD. Datum publikovanja originalnog važećeg standarda je 6. jul 2005. g. Kvalifikacija je V FCI grupa, špic tip i primitivne rase, sekcija 5, azijski špicevi i srodne rase. Ne podleže radnom ispitu.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 6

Pogledaj komentare

6 Komentari

Možda vas zanima

Politika

Mediji: Ultimatum za Srbiju

Višegodišnja dilema "Kosovo ili Evropska unija", koja je lebdela nad Srbijom, dobiće svoj praktični izraz sledeće nedelje, pišu mediji.

13:01

17.4.2024.

14 h

Podeli: