Dirljivo pismo o maci postalo hit

Jedan osmogodišnji dečak iz SAD napisao je pismo lokalnim novinama u Juti nakon što je radnik u prihvatilištu za životinje eutanazirao njegovu mačku.

Izvor: B92

Nedelja, 07.10.2012.

20:00

Default images

The Herald Jurnal objavio je dirljivu priču dečaka koji je ostao bez svog ljubimca. Ubrzo je njegovo pismo postalo pravi internet hit. Mi ga u celosti prenosimo.

“Zovem se Rejden. Imam osam godina i živim u Loganu. Juče su odrasli ubili moju macu, mog najboljeg druga, iako nije trebalo to da urade. Pošto ja ne znam dobro da pišem, moj tata zapisuje stvari koje ja pomislim i kažem.

Moja maca se zove Tutles. Kada sam ga dobio gledao sam “Kako trenirati zmaja” (crtani film “How to Train a Dragon”) u bioskopu. Moja maca izgledala je kao zmaj Tutles sa velikim zelenim očima i krznom oko glave. Tutles, moj mačak, imao je dugo čupavo krzno, spavao je na mom krevetu i voleo da se igra sa mojim bratom i sa mnom. Tutles nam je dozvoljavao da ga svuda nosimo sa sobom. Bio je naš najbolji prijatelj.

Prošle nedelje se nije pojavio kući. I ranije se to dešavalo, ali ovog puta se nije vratio. Posle dva dana moj mali brad Devin koji ima pet godina i ja obišli smo svaku kuću u ulici i pitali komšije da li su videli Tutlesa. Svi su nam rekli da nisu.

Zabrinuli smo se i uplašili da se nešto loše nije dogodilo.

U sredu je moj tata posle posla otišao u prihvatilište za životinje pred kraj radnog vremena. Nisu želeli da ga puste, ali su to ipak učinili. Pitao ih je da li je kod njih mačka sa dugim čupavim krznom.

Pustili su mog tatu da pregleda kaveze i on ga je pronašao! Bio je sklupčan u dnu kaveza i veoma uplašen. Kada ga je tata pozvao njegovim smešnim mjaukom, kako ga inače zove da se vrati kući, Tutles je skočio i došao do prozora i radovao se što vidi mog tatu. Više nije bio uplašen.

Moj tata je želeo da ga ponese kući, ali su oni rekli da mora da ode u drugu kancelariju i plati kaznu. Gospođa na šalteru mu je rekla da će sve biti u redu i da se vrati narednog dana po Tutlesa.

Tata se vratio sledećeg dana da uzme našu macu, ali mu je rečeno da nemaju ni jednu crnu mačku sa dugim krznom. Imali su samo jednu belu.

Moj tata je dugo čekao da se gospođa vrati i razgovara s njim. Ista gospođa koja mu je rekla da dođe narednog dana, rekla mu je da joj je žao. Zaboravila je da ostavi poruku i kaže ljudima da će moj tata doći po Tutlesa, pa su oni tog jutra ubili mog mačka.

Ona je zaboravila da napiše poruku kojom bi spasila člana moje porodice. Oni su ga ubili, a ja ne znam zašto.

Moj tata je otkrio gde su ga našli i ispostavilo se da su ga prijavile naše komšije koje ne vole pse i mačke. Uhvatili su ga u zamku i dali policiji da ga odnese.

Kada smo Devin i ja kucali na njihova vrata i pitali ih da li su videli Tutlesa, rekli su nam da nisu, a to je bila laž.

Moji tata i mama rekli su Devinu i meni da ne treba da lažemo i bili su u pravu. Sad ne znam šta da radim. Moj mačak Tutles je mrtav; ljudi koji su ga ubili ne žele da ga daju mom tati kako bismo ga sahranili. Šta sad da radim?”

Rejden Sazama

Rejdenovu priču potvrdila je i direktorka prihvatilišta za životinje.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

18 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: