Sreda, 16.01.2019.

13:33

Gubitak ljubimca je trauma. Kada je vreme za novog?

Izvor: B92

Gubitak ljubimca je trauma. Kada je vreme za novog? IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

27 Komentari

Sortiraj po:

još jedna kojoj ne objavljuju komentar

pre 5 godina

Moje Mimi, moje malene nema vec evo dva meseca. Vec me je sramota koliko plačem. Ona mi je peta tuga, ovaj put neću preboleti.

D

pre 5 godina

Ja kad se setim kad nam je papagaj uginuo... Kao da je član porodice otišao, i sad se rasplačem kad ga vidim na slikama ili snimcima :( Ne smem ni da zamislim šta će biti kad jednog dana ode moja kuca. Ona ima tek nepune tri godine, ali te tri godine tako su proletele...

Ivana

pre 5 godina

pre par godina prisustvovala sam eutanaziji drugaricinog psa.bila je stara,polu-slepa i u bolovima.morali su to da urade.posle toga danima nisam mogla da ne mislim o tome sta sam videla.mnogo je tuzno.ne zelim ni da razmisljam o mom kucetu i kad dodje vreme...

Milos

pre 5 godina

Davne 1998. roditelji nam kupe samojeda. Vremenom se tata odselio u Beograd zbog posla pa je dolazio kuci dva-tri puta nedeljno (kuca nam je u prigradskom naselju), pa moj stariji brat u inostranstvo na studije i na kraju i ja. Mama ostala sama sa kerom i jedino su njih dvoje bili konstantno zajedno. I kroz godine smo dolazili kuci, okupljali se, od Bozica do Bozica, iz leta u leto.

2014. godine ja dobijem posao u Beogradu, brat u Austriji. Odselimo se trajno blizu svojih radnih mesta. U medjuvremenu se ker razboli, jedna operacija, druga ... 16 godina zivota. I dobro pamtim taj 27. septembar 2014. kad smo dosli kuci na nedeljni rucak posle kog opet svako na svoju stranu. Ker u dvoristu lezi, jedva gleda, kao da pocinje da place. Nista, ja ga pred odlazak pomazim i krenemo mi svako svojim putem. Zove me keva sutradan, ker umro. On je ladno cekao do poslednjeg minuta da ne umre pred nama, ocigledno znajuci da opet napustamo kucu pa da nam ne oteza...

Pricam ker, jer ako kazem pas opet cu zaplakati...

draganstain

pre 5 godina

Moja pudlica je uginula sa 14 godina, meni na rukama. Spremao sam se psihički za taj dan. Te to je samo pas, i to pudlica, te smrt je sastavni deo života, te ja sam suviše iskusan da bih paničio. Kad je uginula, samo što nisam i ja umro. Posle 6 meseci našao napuštenog psa na ulici, pa još jednog. Uživamo sa još četiri napuštene mačke, ali pudlica mi je još uvek duboko u srcu.

dr.kadzija

pre 5 godina

Prosao sve vise puta, na zalost. Jedno od resenja je imati vise ljubimaca, a zamena je po meni uzeti ako je pas drugu rasu i pol, u slucaju mesanca drugacijeg jer su ionako razliciti, a kod macaka su svaka na svoju ruku stvorene. I to sto pre. okupiranost novim ljubimcem ce malo potisnuti prazninu za starim, poredjenja ce postojati uvek, kao i seta.

goxy

pre 5 godina

Zalosno je okretanje ljudi zbog razocarenja kucnim ljubimcima. 
Dobar odnos s covekom ne moze da bude isto sto i kontkt s ljudskim bicem. 
Bez obzira sto je ljubimac ikreniji od coveka.
(zip Niš, 16. januar 2019 20:56)
Пас те никада неће издати, преварити, изневерити. Даваће ти најискренију љубав и живеће за тебе. Пси су најбоља терапија јер је доказано да код људи подстичу позитивно размишљање. И нико не каже да је пас замена за људске односе, већ је пас неки сасвим другачији ниво односа између две врсте.

Djido

pre 5 godina

Tužni su vaši komentari i tragedije koje ste doživeli u životu. Borim se da ne zaplačem. Blago onome ko misli da je smrt kućnog ljubimca najveća nesreća koja nas može snaći.

Aleksandar K

pre 5 godina

Ja sam mog izgubio prije dvije godine, a sad imam dva, ali svaki dan se bar jednom isplacem za starim drugarom. To nikad ne može proći.

NS oldtajmer

pre 5 godina

Ja sebe ne smatram vlasnikom moje Maze, niti je posedujem. Ja je samo cuvam, pazim, volim, mazim, hranim, ne dozvoljavam da se razboli ili povredi. Ona mi je sve to uzvratila. I to je to.

kako nije

pre 5 godina

Tuzna ali lepa tema, da se prisetimo svojih divnih prijatelja. Pre par godina papagaj koga sam jako voleo uginuo mi je na rukama, zadnje sto je uradio je dopuzao do moje ruke, udahnuo par puta jako tesko i to je bilo to. Od tada sam jako zavoleo ptice, mazio se i igrao kao da je pas a ne ptica. Tad mi je srce puklo ali vremenom prodje i zameni ih drugi ljubimac, ali uvek svi ostaju u srcu

shomić

pre 5 godina

Ne postoji tacan vremenski period kada treba da nabavite novog ljubimca, sve zavisi od toga kada ste spremni da pruzite svu svoju ljubav ponovo.
Ne zaboravite svu ljubav, nista manje. :/

Dzigi

pre 5 godina

Moj najveci strah u zivotu je kako cu se jednog dana za 10 tak godina oprostiti od svog psa. Trenutno ima skoro 4 godine. Ko ima pse shvatice.

slobinator

pre 5 godina

mace gajim već 30 godina.do sada mi je uginulo desetak.to je teško i traumatično iskustvo.ipak ipak velika većina njih je bila u dubokoj starosti.bile su i bolesne pa sam se nekako i pripremio i i koliko toliko podnošljivo uspeo da podnesem gubitak.međutim prošle godine mi se moja lepotica lili iznenada razbolela.nije imala još ni 10 godina.to je bilo najlepše i najbolje stvorenje u mom životu.bolili smo se tri meseca i onda je tog tužnog 18.septembra uginula u mom naručju na putu ka veterinaru.to mi je bio najgrozniji dan u životu.lilicu nikada neću zaboraviti,a dva meseca kasnije prijateljica je našla napušteno mače na ulici koje je slika i prilika moje lili.donela mi ga je da mi ublaži tugu i donnekle uspela u tome,jer kada pogledam malog benija,kao da gledam moju lili toliko neodoljivo liče i izgledom i duhom.čudni su putevi gospodnji.kada mi jednoga dana odemo,možda se opet vratimo u nekom drugom obliku

Petar

pre 5 godina

Meni je pas nestao iz dvorišta 24.12. Ja sada tačno znak kako čovek skrene s pameti. Mogu da bidem primer studentima medicine. U kuci ne smem da budem jer stalno idem na prozore da gledam da li se Sofi vratila. Paznja ne postoji, ne mogu da se fokusiram na bilo sta sto radim jer uvise puta u toku razgovora meni se pojavi neka nova ideja kako bi se vratila, ili ja zamisljam trenutak kako je nalazim i razne takve stvari. Ja sam se iskreno našao u uvom tekstu. Krivim najvise sebe, a onda iz tog besa krivim sve druge tj trazim “krivce”. I sto je najgore ista ne gledam pozitivno. Znam da mi je potrbna pomoc. Hvala Vam sto ste mi dopustili da se izjadam.

Ivannyc

pre 5 godina

Celog zivota imam pse u okruzenju,ali onda dolazi trenutak da sam se preselio u SAD i kupim psa devojci za rodjendan ....ovde u ovoj prokletinji od zemlje (sta god pojedini mislili) to je nesto posebno, nemas vremena ni za sta i to stvorenje ti znaci sve, bukvalno sve! Poceo sam da citam clanak i vec mi posle suze a on je tek 2 god star... ne mogu da zamislim da ce doci taj dan.... jedva cekam da sredim papire i da dodjem u svoju i nasu, najlepsu Srbiju da provedem ostatak zivota....

Millennium

pre 5 godina

Moja ženkica sad ulazi u dvanaestu godinu. Da kucnem u drvo, odličnog je zdravlja. Ali sam svestan da je svakim danom starija. Tešim se da smo joj pružili život pun ljubavi i brige, a ona je to vratila. Ne smem ni da pomislim šta će biti kad ugine. Skoro sam pomenuo majci, da moramo da razmislimo gde ćemo da je sahranimo kad dođe vreme, majka je samo sela i počela da plače. Gde rekoh.

zip Niš

pre 5 godina

Zalosno je okretanje ljudi zbog razocarenja kucnim ljubimcima.
Dobar odnos s covekom ne moze da bude isto sto i kontkt s ljudskim bicem.
Bez obzira sto je ljubimac ikreniji od coveka.

Petar

pre 5 godina

Meni je pas nestao iz dvorišta 24.12. Ja sada tačno znak kako čovek skrene s pameti. Mogu da bidem primer studentima medicine. U kuci ne smem da budem jer stalno idem na prozore da gledam da li se Sofi vratila. Paznja ne postoji, ne mogu da se fokusiram na bilo sta sto radim jer uvise puta u toku razgovora meni se pojavi neka nova ideja kako bi se vratila, ili ja zamisljam trenutak kako je nalazim i razne takve stvari. Ja sam se iskreno našao u uvom tekstu. Krivim najvise sebe, a onda iz tog besa krivim sve druge tj trazim “krivce”. I sto je najgore ista ne gledam pozitivno. Znam da mi je potrbna pomoc. Hvala Vam sto ste mi dopustili da se izjadam.

Dzigi

pre 5 godina

Moj najveci strah u zivotu je kako cu se jednog dana za 10 tak godina oprostiti od svog psa. Trenutno ima skoro 4 godine. Ko ima pse shvatice.

Millennium

pre 5 godina

Moja ženkica sad ulazi u dvanaestu godinu. Da kucnem u drvo, odličnog je zdravlja. Ali sam svestan da je svakim danom starija. Tešim se da smo joj pružili život pun ljubavi i brige, a ona je to vratila. Ne smem ni da pomislim šta će biti kad ugine. Skoro sam pomenuo majci, da moramo da razmislimo gde ćemo da je sahranimo kad dođe vreme, majka je samo sela i počela da plače. Gde rekoh.

slobinator

pre 5 godina

mace gajim već 30 godina.do sada mi je uginulo desetak.to je teško i traumatično iskustvo.ipak ipak velika većina njih je bila u dubokoj starosti.bile su i bolesne pa sam se nekako i pripremio i i koliko toliko podnošljivo uspeo da podnesem gubitak.međutim prošle godine mi se moja lepotica lili iznenada razbolela.nije imala još ni 10 godina.to je bilo najlepše i najbolje stvorenje u mom životu.bolili smo se tri meseca i onda je tog tužnog 18.septembra uginula u mom naručju na putu ka veterinaru.to mi je bio najgrozniji dan u životu.lilicu nikada neću zaboraviti,a dva meseca kasnije prijateljica je našla napušteno mače na ulici koje je slika i prilika moje lili.donela mi ga je da mi ublaži tugu i donnekle uspela u tome,jer kada pogledam malog benija,kao da gledam moju lili toliko neodoljivo liče i izgledom i duhom.čudni su putevi gospodnji.kada mi jednoga dana odemo,možda se opet vratimo u nekom drugom obliku

Ivannyc

pre 5 godina

Celog zivota imam pse u okruzenju,ali onda dolazi trenutak da sam se preselio u SAD i kupim psa devojci za rodjendan ....ovde u ovoj prokletinji od zemlje (sta god pojedini mislili) to je nesto posebno, nemas vremena ni za sta i to stvorenje ti znaci sve, bukvalno sve! Poceo sam da citam clanak i vec mi posle suze a on je tek 2 god star... ne mogu da zamislim da ce doci taj dan.... jedva cekam da sredim papire i da dodjem u svoju i nasu, najlepsu Srbiju da provedem ostatak zivota....

Milos

pre 5 godina

Davne 1998. roditelji nam kupe samojeda. Vremenom se tata odselio u Beograd zbog posla pa je dolazio kuci dva-tri puta nedeljno (kuca nam je u prigradskom naselju), pa moj stariji brat u inostranstvo na studije i na kraju i ja. Mama ostala sama sa kerom i jedino su njih dvoje bili konstantno zajedno. I kroz godine smo dolazili kuci, okupljali se, od Bozica do Bozica, iz leta u leto.

2014. godine ja dobijem posao u Beogradu, brat u Austriji. Odselimo se trajno blizu svojih radnih mesta. U medjuvremenu se ker razboli, jedna operacija, druga ... 16 godina zivota. I dobro pamtim taj 27. septembar 2014. kad smo dosli kuci na nedeljni rucak posle kog opet svako na svoju stranu. Ker u dvoristu lezi, jedva gleda, kao da pocinje da place. Nista, ja ga pred odlazak pomazim i krenemo mi svako svojim putem. Zove me keva sutradan, ker umro. On je ladno cekao do poslednjeg minuta da ne umre pred nama, ocigledno znajuci da opet napustamo kucu pa da nam ne oteza...

Pricam ker, jer ako kazem pas opet cu zaplakati...

goxy

pre 5 godina

Zalosno je okretanje ljudi zbog razocarenja kucnim ljubimcima. 
Dobar odnos s covekom ne moze da bude isto sto i kontkt s ljudskim bicem. 
Bez obzira sto je ljubimac ikreniji od coveka.
(zip Niš, 16. januar 2019 20:56)
Пас те никада неће издати, преварити, изневерити. Даваће ти најискренију љубав и живеће за тебе. Пси су најбоља терапија јер је доказано да код људи подстичу позитивно размишљање. И нико не каже да је пас замена за људске односе, већ је пас неки сасвим другачији ниво односа између две врсте.

draganstain

pre 5 godina

Moja pudlica je uginula sa 14 godina, meni na rukama. Spremao sam se psihički za taj dan. Te to je samo pas, i to pudlica, te smrt je sastavni deo života, te ja sam suviše iskusan da bih paničio. Kad je uginula, samo što nisam i ja umro. Posle 6 meseci našao napuštenog psa na ulici, pa još jednog. Uživamo sa još četiri napuštene mačke, ali pudlica mi je još uvek duboko u srcu.

NS oldtajmer

pre 5 godina

Ja sebe ne smatram vlasnikom moje Maze, niti je posedujem. Ja je samo cuvam, pazim, volim, mazim, hranim, ne dozvoljavam da se razboli ili povredi. Ona mi je sve to uzvratila. I to je to.

kako nije

pre 5 godina

Tuzna ali lepa tema, da se prisetimo svojih divnih prijatelja. Pre par godina papagaj koga sam jako voleo uginuo mi je na rukama, zadnje sto je uradio je dopuzao do moje ruke, udahnuo par puta jako tesko i to je bilo to. Od tada sam jako zavoleo ptice, mazio se i igrao kao da je pas a ne ptica. Tad mi je srce puklo ali vremenom prodje i zameni ih drugi ljubimac, ali uvek svi ostaju u srcu

Aleksandar K

pre 5 godina

Ja sam mog izgubio prije dvije godine, a sad imam dva, ali svaki dan se bar jednom isplacem za starim drugarom. To nikad ne može proći.

D

pre 5 godina

Ja kad se setim kad nam je papagaj uginuo... Kao da je član porodice otišao, i sad se rasplačem kad ga vidim na slikama ili snimcima :( Ne smem ni da zamislim šta će biti kad jednog dana ode moja kuca. Ona ima tek nepune tri godine, ali te tri godine tako su proletele...

dr.kadzija

pre 5 godina

Prosao sve vise puta, na zalost. Jedno od resenja je imati vise ljubimaca, a zamena je po meni uzeti ako je pas drugu rasu i pol, u slucaju mesanca drugacijeg jer su ionako razliciti, a kod macaka su svaka na svoju ruku stvorene. I to sto pre. okupiranost novim ljubimcem ce malo potisnuti prazninu za starim, poredjenja ce postojati uvek, kao i seta.

Ivana

pre 5 godina

pre par godina prisustvovala sam eutanaziji drugaricinog psa.bila je stara,polu-slepa i u bolovima.morali su to da urade.posle toga danima nisam mogla da ne mislim o tome sta sam videla.mnogo je tuzno.ne zelim ni da razmisljam o mom kucetu i kad dodje vreme...

shomić

pre 5 godina

Ne postoji tacan vremenski period kada treba da nabavite novog ljubimca, sve zavisi od toga kada ste spremni da pruzite svu svoju ljubav ponovo.
Ne zaboravite svu ljubav, nista manje. :/

zip Niš

pre 5 godina

Zalosno je okretanje ljudi zbog razocarenja kucnim ljubimcima.
Dobar odnos s covekom ne moze da bude isto sto i kontkt s ljudskim bicem.
Bez obzira sto je ljubimac ikreniji od coveka.

Djido

pre 5 godina

Tužni su vaši komentari i tragedije koje ste doživeli u životu. Borim se da ne zaplačem. Blago onome ko misli da je smrt kućnog ljubimca najveća nesreća koja nas može snaći.

još jedna kojoj ne objavljuju komentar

pre 5 godina

Moje Mimi, moje malene nema vec evo dva meseca. Vec me je sramota koliko plačem. Ona mi je peta tuga, ovaj put neću preboleti.

zip Niš

pre 5 godina

Zalosno je okretanje ljudi zbog razocarenja kucnim ljubimcima.
Dobar odnos s covekom ne moze da bude isto sto i kontkt s ljudskim bicem.
Bez obzira sto je ljubimac ikreniji od coveka.

Djido

pre 5 godina

Tužni su vaši komentari i tragedije koje ste doživeli u životu. Borim se da ne zaplačem. Blago onome ko misli da je smrt kućnog ljubimca najveća nesreća koja nas može snaći.

Ivannyc

pre 5 godina

Celog zivota imam pse u okruzenju,ali onda dolazi trenutak da sam se preselio u SAD i kupim psa devojci za rodjendan ....ovde u ovoj prokletinji od zemlje (sta god pojedini mislili) to je nesto posebno, nemas vremena ni za sta i to stvorenje ti znaci sve, bukvalno sve! Poceo sam da citam clanak i vec mi posle suze a on je tek 2 god star... ne mogu da zamislim da ce doci taj dan.... jedva cekam da sredim papire i da dodjem u svoju i nasu, najlepsu Srbiju da provedem ostatak zivota....

slobinator

pre 5 godina

mace gajim već 30 godina.do sada mi je uginulo desetak.to je teško i traumatično iskustvo.ipak ipak velika većina njih je bila u dubokoj starosti.bile su i bolesne pa sam se nekako i pripremio i i koliko toliko podnošljivo uspeo da podnesem gubitak.međutim prošle godine mi se moja lepotica lili iznenada razbolela.nije imala još ni 10 godina.to je bilo najlepše i najbolje stvorenje u mom životu.bolili smo se tri meseca i onda je tog tužnog 18.septembra uginula u mom naručju na putu ka veterinaru.to mi je bio najgrozniji dan u životu.lilicu nikada neću zaboraviti,a dva meseca kasnije prijateljica je našla napušteno mače na ulici koje je slika i prilika moje lili.donela mi ga je da mi ublaži tugu i donnekle uspela u tome,jer kada pogledam malog benija,kao da gledam moju lili toliko neodoljivo liče i izgledom i duhom.čudni su putevi gospodnji.kada mi jednoga dana odemo,možda se opet vratimo u nekom drugom obliku

Dzigi

pre 5 godina

Moj najveci strah u zivotu je kako cu se jednog dana za 10 tak godina oprostiti od svog psa. Trenutno ima skoro 4 godine. Ko ima pse shvatice.

Millennium

pre 5 godina

Moja ženkica sad ulazi u dvanaestu godinu. Da kucnem u drvo, odličnog je zdravlja. Ali sam svestan da je svakim danom starija. Tešim se da smo joj pružili život pun ljubavi i brige, a ona je to vratila. Ne smem ni da pomislim šta će biti kad ugine. Skoro sam pomenuo majci, da moramo da razmislimo gde ćemo da je sahranimo kad dođe vreme, majka je samo sela i počela da plače. Gde rekoh.

Petar

pre 5 godina

Meni je pas nestao iz dvorišta 24.12. Ja sada tačno znak kako čovek skrene s pameti. Mogu da bidem primer studentima medicine. U kuci ne smem da budem jer stalno idem na prozore da gledam da li se Sofi vratila. Paznja ne postoji, ne mogu da se fokusiram na bilo sta sto radim jer uvise puta u toku razgovora meni se pojavi neka nova ideja kako bi se vratila, ili ja zamisljam trenutak kako je nalazim i razne takve stvari. Ja sam se iskreno našao u uvom tekstu. Krivim najvise sebe, a onda iz tog besa krivim sve druge tj trazim “krivce”. I sto je najgore ista ne gledam pozitivno. Znam da mi je potrbna pomoc. Hvala Vam sto ste mi dopustili da se izjadam.

D

pre 5 godina

Ja kad se setim kad nam je papagaj uginuo... Kao da je član porodice otišao, i sad se rasplačem kad ga vidim na slikama ili snimcima :( Ne smem ni da zamislim šta će biti kad jednog dana ode moja kuca. Ona ima tek nepune tri godine, ali te tri godine tako su proletele...

Aleksandar K

pre 5 godina

Ja sam mog izgubio prije dvije godine, a sad imam dva, ali svaki dan se bar jednom isplacem za starim drugarom. To nikad ne može proći.

dr.kadzija

pre 5 godina

Prosao sve vise puta, na zalost. Jedno od resenja je imati vise ljubimaca, a zamena je po meni uzeti ako je pas drugu rasu i pol, u slucaju mesanca drugacijeg jer su ionako razliciti, a kod macaka su svaka na svoju ruku stvorene. I to sto pre. okupiranost novim ljubimcem ce malo potisnuti prazninu za starim, poredjenja ce postojati uvek, kao i seta.

goxy

pre 5 godina

Zalosno je okretanje ljudi zbog razocarenja kucnim ljubimcima. 
Dobar odnos s covekom ne moze da bude isto sto i kontkt s ljudskim bicem. 
Bez obzira sto je ljubimac ikreniji od coveka.
(zip Niš, 16. januar 2019 20:56)
Пас те никада неће издати, преварити, изневерити. Даваће ти најискренију љубав и живеће за тебе. Пси су најбоља терапија јер је доказано да код људи подстичу позитивно размишљање. И нико не каже да је пас замена за људске односе, већ је пас неки сасвим другачији ниво односа између две врсте.

kako nije

pre 5 godina

Tuzna ali lepa tema, da se prisetimo svojih divnih prijatelja. Pre par godina papagaj koga sam jako voleo uginuo mi je na rukama, zadnje sto je uradio je dopuzao do moje ruke, udahnuo par puta jako tesko i to je bilo to. Od tada sam jako zavoleo ptice, mazio se i igrao kao da je pas a ne ptica. Tad mi je srce puklo ali vremenom prodje i zameni ih drugi ljubimac, ali uvek svi ostaju u srcu

shomić

pre 5 godina

Ne postoji tacan vremenski period kada treba da nabavite novog ljubimca, sve zavisi od toga kada ste spremni da pruzite svu svoju ljubav ponovo.
Ne zaboravite svu ljubav, nista manje. :/

NS oldtajmer

pre 5 godina

Ja sebe ne smatram vlasnikom moje Maze, niti je posedujem. Ja je samo cuvam, pazim, volim, mazim, hranim, ne dozvoljavam da se razboli ili povredi. Ona mi je sve to uzvratila. I to je to.

draganstain

pre 5 godina

Moja pudlica je uginula sa 14 godina, meni na rukama. Spremao sam se psihički za taj dan. Te to je samo pas, i to pudlica, te smrt je sastavni deo života, te ja sam suviše iskusan da bih paničio. Kad je uginula, samo što nisam i ja umro. Posle 6 meseci našao napuštenog psa na ulici, pa još jednog. Uživamo sa još četiri napuštene mačke, ali pudlica mi je još uvek duboko u srcu.

Milos

pre 5 godina

Davne 1998. roditelji nam kupe samojeda. Vremenom se tata odselio u Beograd zbog posla pa je dolazio kuci dva-tri puta nedeljno (kuca nam je u prigradskom naselju), pa moj stariji brat u inostranstvo na studije i na kraju i ja. Mama ostala sama sa kerom i jedino su njih dvoje bili konstantno zajedno. I kroz godine smo dolazili kuci, okupljali se, od Bozica do Bozica, iz leta u leto.

2014. godine ja dobijem posao u Beogradu, brat u Austriji. Odselimo se trajno blizu svojih radnih mesta. U medjuvremenu se ker razboli, jedna operacija, druga ... 16 godina zivota. I dobro pamtim taj 27. septembar 2014. kad smo dosli kuci na nedeljni rucak posle kog opet svako na svoju stranu. Ker u dvoristu lezi, jedva gleda, kao da pocinje da place. Nista, ja ga pred odlazak pomazim i krenemo mi svako svojim putem. Zove me keva sutradan, ker umro. On je ladno cekao do poslednjeg minuta da ne umre pred nama, ocigledno znajuci da opet napustamo kucu pa da nam ne oteza...

Pricam ker, jer ako kazem pas opet cu zaplakati...

Ivana

pre 5 godina

pre par godina prisustvovala sam eutanaziji drugaricinog psa.bila je stara,polu-slepa i u bolovima.morali su to da urade.posle toga danima nisam mogla da ne mislim o tome sta sam videla.mnogo je tuzno.ne zelim ni da razmisljam o mom kucetu i kad dodje vreme...

još jedna kojoj ne objavljuju komentar

pre 5 godina

Moje Mimi, moje malene nema vec evo dva meseca. Vec me je sramota koliko plačem. Ona mi je peta tuga, ovaj put neću preboleti.