još jedna kojoj ne objavljuju komentar
pre 5 godina
Moje Mimi, moje malene nema vec evo dva meseca. Vec me je sramota koliko plačem. Ona mi je peta tuga, ovaj put neću preboleti.
Sreda, 16.01.2019.
13:33
Izvor: B92
pre 5 godina
Moje Mimi, moje malene nema vec evo dva meseca. Vec me je sramota koliko plačem. Ona mi je peta tuga, ovaj put neću preboleti.
pre 5 godina
Zbig tog problema nisam ni uzeo psa..
pre 5 godina
Ja kad se setim kad nam je papagaj uginuo... Kao da je član porodice otišao, i sad se rasplačem kad ga vidim na slikama ili snimcima :( Ne smem ni da zamislim šta će biti kad jednog dana ode moja kuca. Ona ima tek nepune tri godine, ali te tri godine tako su proletele...
pre 5 godina
@ Dzigi
nemoj sad misliti o tome,sad se radujte i uzivajte,no worry,doce vreme bola i tuge
pre 5 godina
pre par godina prisustvovala sam eutanaziji drugaricinog psa.bila je stara,polu-slepa i u bolovima.morali su to da urade.posle toga danima nisam mogla da ne mislim o tome sta sam videla.mnogo je tuzno.ne zelim ni da razmisljam o mom kucetu i kad dodje vreme...
pre 5 godina
Davne 1998. roditelji nam kupe samojeda. Vremenom se tata odselio u Beograd zbog posla pa je dolazio kuci dva-tri puta nedeljno (kuca nam je u prigradskom naselju), pa moj stariji brat u inostranstvo na studije i na kraju i ja. Mama ostala sama sa kerom i jedino su njih dvoje bili konstantno zajedno. I kroz godine smo dolazili kuci, okupljali se, od Bozica do Bozica, iz leta u leto.
2014. godine ja dobijem posao u Beogradu, brat u Austriji. Odselimo se trajno blizu svojih radnih mesta. U medjuvremenu se ker razboli, jedna operacija, druga ... 16 godina zivota. I dobro pamtim taj 27. septembar 2014. kad smo dosli kuci na nedeljni rucak posle kog opet svako na svoju stranu. Ker u dvoristu lezi, jedva gleda, kao da pocinje da place. Nista, ja ga pred odlazak pomazim i krenemo mi svako svojim putem. Zove me keva sutradan, ker umro. On je ladno cekao do poslednjeg minuta da ne umre pred nama, ocigledno znajuci da opet napustamo kucu pa da nam ne oteza...
Pricam ker, jer ako kazem pas opet cu zaplakati...
pre 5 godina
Moja pudlica je uginula sa 14 godina, meni na rukama. Spremao sam se psihički za taj dan. Te to je samo pas, i to pudlica, te smrt je sastavni deo života, te ja sam suviše iskusan da bih paničio. Kad je uginula, samo što nisam i ja umro. Posle 6 meseci našao napuštenog psa na ulici, pa još jednog. Uživamo sa još četiri napuštene mačke, ali pudlica mi je još uvek duboko u srcu.
pre 5 godina
Moj otac je od dede, a ja sam od oca nasledio kornjaču.
pre 5 godina
Prosao sve vise puta, na zalost. Jedno od resenja je imati vise ljubimaca, a zamena je po meni uzeti ako je pas drugu rasu i pol, u slucaju mesanca drugacijeg jer su ionako razliciti, a kod macaka su svaka na svoju ruku stvorene. I to sto pre. okupiranost novim ljubimcem ce malo potisnuti prazninu za starim, poredjenja ce postojati uvek, kao i seta.
pre 5 godina
7 meseci je proslo, bol se nije smanjila. Bila mi je kao rod najrodjeniji. Moja Sara.
pre 5 godina
Zalosno je okretanje ljudi zbog razocarenja kucnim ljubimcima.
Dobar odnos s covekom ne moze da bude isto sto i kontkt s ljudskim bicem.
Bez obzira sto je ljubimac ikreniji od coveka.
(zip Niš, 16. januar 2019 20:56)
Пас те никада неће издати, преварити, изневерити. Даваће ти најискренију љубав и живеће за тебе. Пси су најбоља терапија јер је доказано да код људи подстичу позитивно размишљање. И нико не каже да је пас замена за људске односе, већ је пас неки сасвим другачији ниво односа између две врсте.
pre 5 godina
E sad ga preteraste
pre 5 godina
Tužni su vaši komentari i tragedije koje ste doživeli u životu. Borim se da ne zaplačem. Blago onome ko misli da je smrt kućnog ljubimca najveća nesreća koja nas može snaći.
pre 5 godina
Ja sam mog izgubio prije dvije godine, a sad imam dva, ali svaki dan se bar jednom isplacem za starim drugarom. To nikad ne može proći.
pre 5 godina
Ja sebe ne smatram vlasnikom moje Maze, niti je posedujem. Ja je samo cuvam, pazim, volim, mazim, hranim, ne dozvoljavam da se razboli ili povredi. Ona mi je sve to uzvratila. I to je to.
pre 5 godina
Tuzna ali lepa tema, da se prisetimo svojih divnih prijatelja. Pre par godina papagaj koga sam jako voleo uginuo mi je na rukama, zadnje sto je uradio je dopuzao do moje ruke, udahnuo par puta jako tesko i to je bilo to. Od tada sam jako zavoleo ptice, mazio se i igrao kao da je pas a ne ptica. Tad mi je srce puklo ali vremenom prodje i zameni ih drugi ljubimac, ali uvek svi ostaju u srcu
pre 5 godina
Moj Mili ima 12 godina. Znam da se blizi taj trenutak ali voleo bih da zivi bar jos koliko sam ja ziv ?
pre 5 godina
Ne postoji tacan vremenski period kada treba da nabavite novog ljubimca, sve zavisi od toga kada ste spremni da pruzite svu svoju ljubav ponovo.
Ne zaboravite svu ljubav, nista manje. :/
pre 5 godina
Moj najveci strah u zivotu je kako cu se jednog dana za 10 tak godina oprostiti od svog psa. Trenutno ima skoro 4 godine. Ko ima pse shvatice.
pre 5 godina
mace gajim već 30 godina.do sada mi je uginulo desetak.to je teško i traumatično iskustvo.ipak ipak velika većina njih je bila u dubokoj starosti.bile su i bolesne pa sam se nekako i pripremio i i koliko toliko podnošljivo uspeo da podnesem gubitak.međutim prošle godine mi se moja lepotica lili iznenada razbolela.nije imala još ni 10 godina.to je bilo najlepše i najbolje stvorenje u mom životu.bolili smo se tri meseca i onda je tog tužnog 18.septembra uginula u mom naručju na putu ka veterinaru.to mi je bio najgrozniji dan u životu.lilicu nikada neću zaboraviti,a dva meseca kasnije prijateljica je našla napušteno mače na ulici koje je slika i prilika moje lili.donela mi ga je da mi ublaži tugu i donnekle uspela u tome,jer kada pogledam malog benija,kao da gledam moju lili toliko neodoljivo liče i izgledom i duhom.čudni su putevi gospodnji.kada mi jednoga dana odemo,možda se opet vratimo u nekom drugom obliku
pre 5 godina
Sto pre... klin se klinom izbija
pre 5 godina
Meni je pas nestao iz dvorišta 24.12. Ja sada tačno znak kako čovek skrene s pameti. Mogu da bidem primer studentima medicine. U kuci ne smem da budem jer stalno idem na prozore da gledam da li se Sofi vratila. Paznja ne postoji, ne mogu da se fokusiram na bilo sta sto radim jer uvise puta u toku razgovora meni se pojavi neka nova ideja kako bi se vratila, ili ja zamisljam trenutak kako je nalazim i razne takve stvari. Ja sam se iskreno našao u uvom tekstu. Krivim najvise sebe, a onda iz tog besa krivim sve druge tj trazim “krivce”. I sto je najgore ista ne gledam pozitivno. Znam da mi je potrbna pomoc. Hvala Vam sto ste mi dopustili da se izjadam.
pre 5 godina
Celog zivota imam pse u okruzenju,ali onda dolazi trenutak da sam se preselio u SAD i kupim psa devojci za rodjendan ....ovde u ovoj prokletinji od zemlje (sta god pojedini mislili) to je nesto posebno, nemas vremena ni za sta i to stvorenje ti znaci sve, bukvalno sve! Poceo sam da citam clanak i vec mi posle suze a on je tek 2 god star... ne mogu da zamislim da ce doci taj dan.... jedva cekam da sredim papire i da dodjem u svoju i nasu, najlepsu Srbiju da provedem ostatak zivota....
pre 5 godina
Ostao bez moje doge pre dve godine. Sada se tek pripremam za nešto novo...
pre 5 godina
Odlican tekst. Imao sam psa 16 godina, pre 6 meseci je uginuo, praznina je i dalje...
pre 5 godina
Moja ženkica sad ulazi u dvanaestu godinu. Da kucnem u drvo, odličnog je zdravlja. Ali sam svestan da je svakim danom starija. Tešim se da smo joj pružili život pun ljubavi i brige, a ona je to vratila. Ne smem ni da pomislim šta će biti kad ugine. Skoro sam pomenuo majci, da moramo da razmislimo gde ćemo da je sahranimo kad dođe vreme, majka je samo sela i počela da plače. Gde rekoh.
pre 5 godina
Zalosno je okretanje ljudi zbog razocarenja kucnim ljubimcima.
Dobar odnos s covekom ne moze da bude isto sto i kontkt s ljudskim bicem.
Bez obzira sto je ljubimac ikreniji od coveka.
pre 5 godina
Meni je pas nestao iz dvorišta 24.12. Ja sada tačno znak kako čovek skrene s pameti. Mogu da bidem primer studentima medicine. U kuci ne smem da budem jer stalno idem na prozore da gledam da li se Sofi vratila. Paznja ne postoji, ne mogu da se fokusiram na bilo sta sto radim jer uvise puta u toku razgovora meni se pojavi neka nova ideja kako bi se vratila, ili ja zamisljam trenutak kako je nalazim i razne takve stvari. Ja sam se iskreno našao u uvom tekstu. Krivim najvise sebe, a onda iz tog besa krivim sve druge tj trazim “krivce”. I sto je najgore ista ne gledam pozitivno. Znam da mi je potrbna pomoc. Hvala Vam sto ste mi dopustili da se izjadam.
pre 5 godina
Moj najveci strah u zivotu je kako cu se jednog dana za 10 tak godina oprostiti od svog psa. Trenutno ima skoro 4 godine. Ko ima pse shvatice.
pre 5 godina
Moja ženkica sad ulazi u dvanaestu godinu. Da kucnem u drvo, odličnog je zdravlja. Ali sam svestan da je svakim danom starija. Tešim se da smo joj pružili život pun ljubavi i brige, a ona je to vratila. Ne smem ni da pomislim šta će biti kad ugine. Skoro sam pomenuo majci, da moramo da razmislimo gde ćemo da je sahranimo kad dođe vreme, majka je samo sela i počela da plače. Gde rekoh.
pre 5 godina
Odlican tekst. Imao sam psa 16 godina, pre 6 meseci je uginuo, praznina je i dalje...
pre 5 godina
mace gajim već 30 godina.do sada mi je uginulo desetak.to je teško i traumatično iskustvo.ipak ipak velika većina njih je bila u dubokoj starosti.bile su i bolesne pa sam se nekako i pripremio i i koliko toliko podnošljivo uspeo da podnesem gubitak.međutim prošle godine mi se moja lepotica lili iznenada razbolela.nije imala još ni 10 godina.to je bilo najlepše i najbolje stvorenje u mom životu.bolili smo se tri meseca i onda je tog tužnog 18.septembra uginula u mom naručju na putu ka veterinaru.to mi je bio najgrozniji dan u životu.lilicu nikada neću zaboraviti,a dva meseca kasnije prijateljica je našla napušteno mače na ulici koje je slika i prilika moje lili.donela mi ga je da mi ublaži tugu i donnekle uspela u tome,jer kada pogledam malog benija,kao da gledam moju lili toliko neodoljivo liče i izgledom i duhom.čudni su putevi gospodnji.kada mi jednoga dana odemo,možda se opet vratimo u nekom drugom obliku
pre 5 godina
Celog zivota imam pse u okruzenju,ali onda dolazi trenutak da sam se preselio u SAD i kupim psa devojci za rodjendan ....ovde u ovoj prokletinji od zemlje (sta god pojedini mislili) to je nesto posebno, nemas vremena ni za sta i to stvorenje ti znaci sve, bukvalno sve! Poceo sam da citam clanak i vec mi posle suze a on je tek 2 god star... ne mogu da zamislim da ce doci taj dan.... jedva cekam da sredim papire i da dodjem u svoju i nasu, najlepsu Srbiju da provedem ostatak zivota....
pre 5 godina
Ostao bez moje doge pre dve godine. Sada se tek pripremam za nešto novo...
pre 5 godina
Davne 1998. roditelji nam kupe samojeda. Vremenom se tata odselio u Beograd zbog posla pa je dolazio kuci dva-tri puta nedeljno (kuca nam je u prigradskom naselju), pa moj stariji brat u inostranstvo na studije i na kraju i ja. Mama ostala sama sa kerom i jedino su njih dvoje bili konstantno zajedno. I kroz godine smo dolazili kuci, okupljali se, od Bozica do Bozica, iz leta u leto.
2014. godine ja dobijem posao u Beogradu, brat u Austriji. Odselimo se trajno blizu svojih radnih mesta. U medjuvremenu se ker razboli, jedna operacija, druga ... 16 godina zivota. I dobro pamtim taj 27. septembar 2014. kad smo dosli kuci na nedeljni rucak posle kog opet svako na svoju stranu. Ker u dvoristu lezi, jedva gleda, kao da pocinje da place. Nista, ja ga pred odlazak pomazim i krenemo mi svako svojim putem. Zove me keva sutradan, ker umro. On je ladno cekao do poslednjeg minuta da ne umre pred nama, ocigledno znajuci da opet napustamo kucu pa da nam ne oteza...
Pricam ker, jer ako kazem pas opet cu zaplakati...
pre 5 godina
Zalosno je okretanje ljudi zbog razocarenja kucnim ljubimcima.
Dobar odnos s covekom ne moze da bude isto sto i kontkt s ljudskim bicem.
Bez obzira sto je ljubimac ikreniji od coveka.
(zip Niš, 16. januar 2019 20:56)
Пас те никада неће издати, преварити, изневерити. Даваће ти најискренију љубав и живеће за тебе. Пси су најбоља терапија јер је доказано да код људи подстичу позитивно размишљање. И нико не каже да је пас замена за људске односе, већ је пас неки сасвим другачији ниво односа између две врсте.
pre 5 godina
Moja pudlica je uginula sa 14 godina, meni na rukama. Spremao sam se psihički za taj dan. Te to je samo pas, i to pudlica, te smrt je sastavni deo života, te ja sam suviše iskusan da bih paničio. Kad je uginula, samo što nisam i ja umro. Posle 6 meseci našao napuštenog psa na ulici, pa još jednog. Uživamo sa još četiri napuštene mačke, ali pudlica mi je još uvek duboko u srcu.
pre 5 godina
7 meseci je proslo, bol se nije smanjila. Bila mi je kao rod najrodjeniji. Moja Sara.
pre 5 godina
Ja sebe ne smatram vlasnikom moje Maze, niti je posedujem. Ja je samo cuvam, pazim, volim, mazim, hranim, ne dozvoljavam da se razboli ili povredi. Ona mi je sve to uzvratila. I to je to.
pre 5 godina
Tuzna ali lepa tema, da se prisetimo svojih divnih prijatelja. Pre par godina papagaj koga sam jako voleo uginuo mi je na rukama, zadnje sto je uradio je dopuzao do moje ruke, udahnuo par puta jako tesko i to je bilo to. Od tada sam jako zavoleo ptice, mazio se i igrao kao da je pas a ne ptica. Tad mi je srce puklo ali vremenom prodje i zameni ih drugi ljubimac, ali uvek svi ostaju u srcu
pre 5 godina
Ja sam mog izgubio prije dvije godine, a sad imam dva, ali svaki dan se bar jednom isplacem za starim drugarom. To nikad ne može proći.
pre 5 godina
Ja kad se setim kad nam je papagaj uginuo... Kao da je član porodice otišao, i sad se rasplačem kad ga vidim na slikama ili snimcima :( Ne smem ni da zamislim šta će biti kad jednog dana ode moja kuca. Ona ima tek nepune tri godine, ali te tri godine tako su proletele...
pre 5 godina
Moj Mili ima 12 godina. Znam da se blizi taj trenutak ali voleo bih da zivi bar jos koliko sam ja ziv ?
pre 5 godina
Prosao sve vise puta, na zalost. Jedno od resenja je imati vise ljubimaca, a zamena je po meni uzeti ako je pas drugu rasu i pol, u slucaju mesanca drugacijeg jer su ionako razliciti, a kod macaka su svaka na svoju ruku stvorene. I to sto pre. okupiranost novim ljubimcem ce malo potisnuti prazninu za starim, poredjenja ce postojati uvek, kao i seta.
pre 5 godina
pre par godina prisustvovala sam eutanaziji drugaricinog psa.bila je stara,polu-slepa i u bolovima.morali su to da urade.posle toga danima nisam mogla da ne mislim o tome sta sam videla.mnogo je tuzno.ne zelim ni da razmisljam o mom kucetu i kad dodje vreme...
pre 5 godina
Sto pre... klin se klinom izbija
pre 5 godina
Moj otac je od dede, a ja sam od oca nasledio kornjaču.
pre 5 godina
@ Dzigi
nemoj sad misliti o tome,sad se radujte i uzivajte,no worry,doce vreme bola i tuge
pre 5 godina
Ne postoji tacan vremenski period kada treba da nabavite novog ljubimca, sve zavisi od toga kada ste spremni da pruzite svu svoju ljubav ponovo.
Ne zaboravite svu ljubav, nista manje. :/
pre 5 godina
Zalosno je okretanje ljudi zbog razocarenja kucnim ljubimcima.
Dobar odnos s covekom ne moze da bude isto sto i kontkt s ljudskim bicem.
Bez obzira sto je ljubimac ikreniji od coveka.
pre 5 godina
Tužni su vaši komentari i tragedije koje ste doživeli u životu. Borim se da ne zaplačem. Blago onome ko misli da je smrt kućnog ljubimca najveća nesreća koja nas može snaći.
pre 5 godina
Moje Mimi, moje malene nema vec evo dva meseca. Vec me je sramota koliko plačem. Ona mi je peta tuga, ovaj put neću preboleti.
pre 5 godina
Zbig tog problema nisam ni uzeo psa..
pre 5 godina
E sad ga preteraste
pre 5 godina
Zalosno je okretanje ljudi zbog razocarenja kucnim ljubimcima.
Dobar odnos s covekom ne moze da bude isto sto i kontkt s ljudskim bicem.
Bez obzira sto je ljubimac ikreniji od coveka.
pre 5 godina
Sto pre... klin se klinom izbija
pre 5 godina
E sad ga preteraste
pre 5 godina
Tužni su vaši komentari i tragedije koje ste doživeli u životu. Borim se da ne zaplačem. Blago onome ko misli da je smrt kućnog ljubimca najveća nesreća koja nas može snaći.
pre 5 godina
Celog zivota imam pse u okruzenju,ali onda dolazi trenutak da sam se preselio u SAD i kupim psa devojci za rodjendan ....ovde u ovoj prokletinji od zemlje (sta god pojedini mislili) to je nesto posebno, nemas vremena ni za sta i to stvorenje ti znaci sve, bukvalno sve! Poceo sam da citam clanak i vec mi posle suze a on je tek 2 god star... ne mogu da zamislim da ce doci taj dan.... jedva cekam da sredim papire i da dodjem u svoju i nasu, najlepsu Srbiju da provedem ostatak zivota....
pre 5 godina
Zbig tog problema nisam ni uzeo psa..
pre 5 godina
mace gajim već 30 godina.do sada mi je uginulo desetak.to je teško i traumatično iskustvo.ipak ipak velika većina njih je bila u dubokoj starosti.bile su i bolesne pa sam se nekako i pripremio i i koliko toliko podnošljivo uspeo da podnesem gubitak.međutim prošle godine mi se moja lepotica lili iznenada razbolela.nije imala još ni 10 godina.to je bilo najlepše i najbolje stvorenje u mom životu.bolili smo se tri meseca i onda je tog tužnog 18.septembra uginula u mom naručju na putu ka veterinaru.to mi je bio najgrozniji dan u životu.lilicu nikada neću zaboraviti,a dva meseca kasnije prijateljica je našla napušteno mače na ulici koje je slika i prilika moje lili.donela mi ga je da mi ublaži tugu i donnekle uspela u tome,jer kada pogledam malog benija,kao da gledam moju lili toliko neodoljivo liče i izgledom i duhom.čudni su putevi gospodnji.kada mi jednoga dana odemo,možda se opet vratimo u nekom drugom obliku
pre 5 godina
Moj najveci strah u zivotu je kako cu se jednog dana za 10 tak godina oprostiti od svog psa. Trenutno ima skoro 4 godine. Ko ima pse shvatice.
pre 5 godina
Ostao bez moje doge pre dve godine. Sada se tek pripremam za nešto novo...
pre 5 godina
Moja ženkica sad ulazi u dvanaestu godinu. Da kucnem u drvo, odličnog je zdravlja. Ali sam svestan da je svakim danom starija. Tešim se da smo joj pružili život pun ljubavi i brige, a ona je to vratila. Ne smem ni da pomislim šta će biti kad ugine. Skoro sam pomenuo majci, da moramo da razmislimo gde ćemo da je sahranimo kad dođe vreme, majka je samo sela i počela da plače. Gde rekoh.
pre 5 godina
Meni je pas nestao iz dvorišta 24.12. Ja sada tačno znak kako čovek skrene s pameti. Mogu da bidem primer studentima medicine. U kuci ne smem da budem jer stalno idem na prozore da gledam da li se Sofi vratila. Paznja ne postoji, ne mogu da se fokusiram na bilo sta sto radim jer uvise puta u toku razgovora meni se pojavi neka nova ideja kako bi se vratila, ili ja zamisljam trenutak kako je nalazim i razne takve stvari. Ja sam se iskreno našao u uvom tekstu. Krivim najvise sebe, a onda iz tog besa krivim sve druge tj trazim “krivce”. I sto je najgore ista ne gledam pozitivno. Znam da mi je potrbna pomoc. Hvala Vam sto ste mi dopustili da se izjadam.
pre 5 godina
Ja kad se setim kad nam je papagaj uginuo... Kao da je član porodice otišao, i sad se rasplačem kad ga vidim na slikama ili snimcima :( Ne smem ni da zamislim šta će biti kad jednog dana ode moja kuca. Ona ima tek nepune tri godine, ali te tri godine tako su proletele...
pre 5 godina
Ja sam mog izgubio prije dvije godine, a sad imam dva, ali svaki dan se bar jednom isplacem za starim drugarom. To nikad ne može proći.
pre 5 godina
Prosao sve vise puta, na zalost. Jedno od resenja je imati vise ljubimaca, a zamena je po meni uzeti ako je pas drugu rasu i pol, u slucaju mesanca drugacijeg jer su ionako razliciti, a kod macaka su svaka na svoju ruku stvorene. I to sto pre. okupiranost novim ljubimcem ce malo potisnuti prazninu za starim, poredjenja ce postojati uvek, kao i seta.
pre 5 godina
7 meseci je proslo, bol se nije smanjila. Bila mi je kao rod najrodjeniji. Moja Sara.
pre 5 godina
Zalosno je okretanje ljudi zbog razocarenja kucnim ljubimcima.
Dobar odnos s covekom ne moze da bude isto sto i kontkt s ljudskim bicem.
Bez obzira sto je ljubimac ikreniji od coveka.
(zip Niš, 16. januar 2019 20:56)
Пас те никада неће издати, преварити, изневерити. Даваће ти најискренију љубав и живеће за тебе. Пси су најбоља терапија јер је доказано да код људи подстичу позитивно размишљање. И нико не каже да је пас замена за људске односе, већ је пас неки сасвим другачији ниво односа између две врсте.
pre 5 godina
@ Dzigi
nemoj sad misliti o tome,sad se radujte i uzivajte,no worry,doce vreme bola i tuge
pre 5 godina
Odlican tekst. Imao sam psa 16 godina, pre 6 meseci je uginuo, praznina je i dalje...
pre 5 godina
Tuzna ali lepa tema, da se prisetimo svojih divnih prijatelja. Pre par godina papagaj koga sam jako voleo uginuo mi je na rukama, zadnje sto je uradio je dopuzao do moje ruke, udahnuo par puta jako tesko i to je bilo to. Od tada sam jako zavoleo ptice, mazio se i igrao kao da je pas a ne ptica. Tad mi je srce puklo ali vremenom prodje i zameni ih drugi ljubimac, ali uvek svi ostaju u srcu
pre 5 godina
Ne postoji tacan vremenski period kada treba da nabavite novog ljubimca, sve zavisi od toga kada ste spremni da pruzite svu svoju ljubav ponovo.
Ne zaboravite svu ljubav, nista manje. :/
pre 5 godina
Moj Mili ima 12 godina. Znam da se blizi taj trenutak ali voleo bih da zivi bar jos koliko sam ja ziv ?
pre 5 godina
Ja sebe ne smatram vlasnikom moje Maze, niti je posedujem. Ja je samo cuvam, pazim, volim, mazim, hranim, ne dozvoljavam da se razboli ili povredi. Ona mi je sve to uzvratila. I to je to.
pre 5 godina
Moj otac je od dede, a ja sam od oca nasledio kornjaču.
pre 5 godina
Moja pudlica je uginula sa 14 godina, meni na rukama. Spremao sam se psihički za taj dan. Te to je samo pas, i to pudlica, te smrt je sastavni deo života, te ja sam suviše iskusan da bih paničio. Kad je uginula, samo što nisam i ja umro. Posle 6 meseci našao napuštenog psa na ulici, pa još jednog. Uživamo sa još četiri napuštene mačke, ali pudlica mi je još uvek duboko u srcu.
pre 5 godina
Davne 1998. roditelji nam kupe samojeda. Vremenom se tata odselio u Beograd zbog posla pa je dolazio kuci dva-tri puta nedeljno (kuca nam je u prigradskom naselju), pa moj stariji brat u inostranstvo na studije i na kraju i ja. Mama ostala sama sa kerom i jedino su njih dvoje bili konstantno zajedno. I kroz godine smo dolazili kuci, okupljali se, od Bozica do Bozica, iz leta u leto.
2014. godine ja dobijem posao u Beogradu, brat u Austriji. Odselimo se trajno blizu svojih radnih mesta. U medjuvremenu se ker razboli, jedna operacija, druga ... 16 godina zivota. I dobro pamtim taj 27. septembar 2014. kad smo dosli kuci na nedeljni rucak posle kog opet svako na svoju stranu. Ker u dvoristu lezi, jedva gleda, kao da pocinje da place. Nista, ja ga pred odlazak pomazim i krenemo mi svako svojim putem. Zove me keva sutradan, ker umro. On je ladno cekao do poslednjeg minuta da ne umre pred nama, ocigledno znajuci da opet napustamo kucu pa da nam ne oteza...
Pricam ker, jer ako kazem pas opet cu zaplakati...
pre 5 godina
pre par godina prisustvovala sam eutanaziji drugaricinog psa.bila je stara,polu-slepa i u bolovima.morali su to da urade.posle toga danima nisam mogla da ne mislim o tome sta sam videla.mnogo je tuzno.ne zelim ni da razmisljam o mom kucetu i kad dodje vreme...
pre 5 godina
Moje Mimi, moje malene nema vec evo dva meseca. Vec me je sramota koliko plačem. Ona mi je peta tuga, ovaj put neću preboleti.
27 Komentari
Sortiraj po: