"Nijedna predstava Bitefa nije izazvala ushićenje publike, osim koncerta"

Pod sloganom ”Svet bez ljudi” od 13. do 22. septembra u Beogradu je održan 52. Bitef. Jedan od najznačajnijih evropskih pozorišnih festivala uhvatio se u koštac sa važnim pitanjima koja u poslednje vreme dominiraju u svetu – ksenofobija, rasizam, netolerancija, porast ekstremne desnice i kršenje ljudskih prava. U pitanju je, kako je objasnio umetnički direktor i selektor festivala Ivan Medenica, svet bez pravih ljudi, svet uoči apokalipse i fenomen smrti. Domaća pozorišna scena za B92 daje osvrt na to kako je Bitef odgovorio na ove zadatke i da li je ispunio očekivanja.

Kultura

Izvor: Marina Pavloviæ

Nedelja, 23.09.2018.

13:16

"Zaostavština", FOTO: TANJUG/ FILIP KRAINCANIC/ nr

Pozorišna instalacija "Zaostavština, komadi bez ljudi" Štefana Kegija i Dominika Ibera odnela je Grand prix "Mira Trailović" za najbolju predstavu u celini na 52. Bitefu. Nagrada Politike takođe je otišla u ruke "Zaostavštine".

Specijalna nagrada "Jovan Ćirilov" ravnopravno je dodeljena "Večnoj Rusiji" Marine Davidove i "Rekvijemu za L" Alena Platela, dok je "Svita br. 3 Evropa" reditelja Žorisa Lakosta osvojila Nagradu publike.

Dok je umetnički fokus prošlogodišnjeg Bitefa bio na velikim naracijama, poput grčke mitologije i tragedije, Biblije i srednjeg veka, ove godine Bitef je bio prožet gorućim problemima koji potresaju evropska društva.

Svaka od deset predstava na izvestan način pokriva jedno od značenja "Sveta bez ljudi" - od "Svite br. 3 Evropa", gde dvoje glumaca na 24 jezika izvode 28 muzičkih numera (svaka se odnosi na jedan društveni ili politički problem jedne od članica Evropske unije), preko fizičkog teatra u ringu ispunjenim blatom u predstavi "NO43 Prljavština", do predstava "bez ljudi", odnosno pozorišnih instalacija, kao i muzičke predstave "Rekvijem za L." koja spaja afričku muziku i Mocartov Rekvijem.

Od domaćih autora u selekciji se našla predstava "Bolivud" rediteljke Maje Pelević, koja predstavlja izvestan vid "političkog teatra". Ova predstava nas, prema rečima selektora festivala, kroz naizgled laku, komičku formu "treš mjuzikla" uvodi kroz srpsku tranzicijsku stvarnost - opustošene socijalističe fabrike, špekulacije inostranih investitora, ksenofobija, ponižavajući položaj radnika u kulturi, manjak klasne i svake druge svesti.

Na programu festivala našle su se dve predstave hrvatskog reditelja Olivera Frljića. U pitanju su komadi "Šest lica traži pisca" i "Gorki - alternativa za Nemačku", koje obe, u srži, tretiraju problem ekspanzije ekstremne desnice.

Pobednik Bitefa, pozorišna instalacija "Zaostavština" je koncipirana kao "muzej sećanja" na pojedinačne "obične" ljude kojih više nema. Publika je prolazila kroz njihove sobe i suočavala se sa njihovim pričama i projekcijama o tome kako su želeli da odu sa ovog sveta.

Stručni žiri Bitefa i Politikin žiri bili su jednoglasni kada je u pitanju najbolja predstava ovogodišnjeg festivala, dok je publika nagradila "Svitu". Mi smo pitali predstavnike srpske pozorišne scene i kritike da ocene ovogodišnji festival.

Predstavljamo Vam njihov detaljan osvrt na 52. Bitef.
"Rekvijem za L." FOTO: TANJUG/ ZORAN ZESTIC/ nr
Egon Savin, reditelj i član ovogodišnjeg Politikinog žirija

"Gledali smo Bitef skromnih izvođačkih dometa, idejno konvencionalan. Nijedna predstava nije izazvala ushićenje gledališta, izuzev džez koncerta na zatvaranju. Najveći promašaj festivala je selekcija, ne samo zato što odabrani događaji pripadaju Oktobarskom salonu, Bemusu, Festivalu igre i Džez festivalu, nego i zato što su odabrane dve predstave istog reditelja. Kao da na celom svetu nema deset dobrih predstava, pa moramo gledati dve od istog autora. Takav izbor je nepravedan i tendenciozan. "Svet bez ljudi" ostao je bez pozorišta."

Minja Bogavac, dramaturškinja

"Dvadeseti Bitef koji pratim i devetnaesti na kome radim, učinio mi se konceptualno radikalnijim od svih prethodnih. Ideja o pozorištu bez ljudi, učinila mi se pomalo strašnom, jer verujem da pozorište može bez svega, osim bez ljudi. Onda sam shvatila - i tu su ljudi, oseća se njihovo prisustvo, samo ih ne vidimo. To saznanje me je umirilo i moram da kažem da su mi upravo te hibridne forme između predstava i instalacija, bile i umetnički najuzbudljivije.

Moj favorit je "Zaostavština" Rimini Protokola. Umetničko delo koje, govoreći o smrti, slavi život. Takođe, bila mi je divna instalacija “Pa’am” mladog izraelskog umetnika Nadava Barnee. To je umetničko delo, koje postaje pozorište u trenutku kada na zamračenu scenu, među ekrane i sijalice, staje čovek. Autor. Ne vidimo ga, ali osećamo prisustvo, čujemo njegovo disanje i za trenutak instalacija zaista počinje da liči na “trip”- kakvom je kritičari i opisuju.

Beograd je još jednom dokazao da je najlepši kada je Bitef!"
"Veèna Rusija", FOTO: TANJUG / DIMITRIJE GOLL / bb
Slobodan Savić, pozorišni kritičar i autor emisije "Čitanje pozorišta"

"Slogan 52. Bitefa "Svet bez ljudi", implicira tamna, apokaliptična značenja. Parafraza tog slogana na najbolji način sažima opšti utisak o ovogodišnjem festivalu i prikazanim predstavama. Lišen isfabrikovanog, medijatizovanog spektakla, poput famoznog "Olimpa" prošle godine, ovogodišnji Bitef ostavio je utisak pozorišnog festivala bez pozorišta, ili bez pravog pozorišta, dakle bez suštine. Temeljiti pozorišni festival, u umetničkom i estetskom smislu, na hibridnim, graničnim formama, u ovom slučaju na instalacijama, a potom i na muzičko-scenskim izvedbama, u najmanju ruku je arogantno i ekstravagantno, a i ne odgovara preovlađujućim tokovima i praksama savremenog pozorišta. Pozorište jeste sinkretička umetnost, ali takav je postupak sličan fudbalskoj utakmici u kojoj učestvuju i umetnost igre grade, osim fudbalera, i ragbisti, košarkaši, vaterpolisti, odbojkaši, rukometaši...Pošto je, Bože moj, lopta najmanji zajednički imenitelj svih ovih sportova.

U ponuđenoj selekciji teško je imati favorita, ili izdvojiti bilo koju predstavu. Ali, ako već moram, izdvajam "Rekvijem za L.", Alena Platela, bez obzira što je u pitanju muzičko-scenska partitura. Reč je o vrhunskom umetniku čije je delo, u ovakvom konceptu, dramaturški ispravno i tematski tačno, ostavljeno za kraj. Naravno, niko od nas koji svih ovih godina podržavamo i volimo Bitef ne bi želeo da "Rekvijem za L." anticipira neki potonji "Rekvijem za B.".

Na tematsko-problemskom planu, Bitef je ove godine dodirnuo jednu važnu, goruću temu - ekspanziju desnog populizma, netolerancije, ksenofobije i autoritarnih oblika vladavine koji se, poput bauka, nadvijaju na čitavom Evropom. Tu ključnu, ali u ovom slučaju tanku tematsku nit nagovestile su, ali ne i u potpunosti održale, predstave Olivera Frljića i Dragana Živadinova, na žalost u već viđenom scenskom diskursu i više puta recikliranoj izvedbenoj estetici i poetici."
Foto: TANJUG/narodnopozoriste.rs
Ana Tasić, pozorišna kritičarka i članica ovogodišnjeg Politikinog žirija na Bitefu

"Ovogodišnji Bitef je bio vrlo dobar, bolji od prethodnog izdanja festivala, koncepcijski zaokružen, dramaturški dobro osmišljen kao celina. Bilo je iznenađenja, i pozitivnih i negativnih. U prvoj grupi je instalacija "Večna Rusija" koja se istakla zbog posebnosti koncepta, podeljenosti prostora izvođenja na nekoliko soba, fizičkog odsustva izvođača. Istovremeno, na planu značenja, ova produkcija je ponudila vrlo provokativna tumačenja političke istorije Rusije. Sa druge strane, očekivanja nije ispunila estonska predstava "NO43 Prljavština", dobitnik evropske nagrade za novu pozorišnu realnost. Njena neoavangardnost se ukazala kao plitka kopija istorijskih avangardi, bez dubljeg opravdanja i značenja.

Istakla bih predstavu "Gorki - Alternativa za Nemačku?" Olivera Frljića koja je veoma uspešna. U Brehtovom maniru se progovorilo o današnjem globanom problemu jačanja ekstremnih političkih desnica. Za Frljića je pozorište naročito važno mesto društvene pobune, savesti i sećanja, koje se opire novim globalnim tragedijama."

Maja Pelević, rediteljkaBolivuda

"Bila mi je velika čast da se sa predstavom "Bolivud" nađem u ovogodišnjoj selekciji Bitef-a. Ove godine sam imala priliku da ispratim ceo program festivala i zaista mislim da je u pitanju pre svega jedan hrabar koncept koji iz različitih perspektiva govori o današnjem vremenu narastajućih društvenih tenzija, posledicama neoliberalnog kapitalizma i starim i novim oblicima fašizma koji nas okružuju. S druge strane Bitef nam je i ove godine ponudio zanimljive nove pozorišne forme tako da su se ove godine pored predstava u programu našle muzičke predstave i tri vrlo zanimljive instalacije koje nam, svaka na svoj način, govore o bitnim temama današnjice od političkih tenzija do večne teme smrti.

Političko i društveno angažovano pozorište ne mora uvek glasno da uzvikuje svoje poruke i parole. Ono nekada može da bude i intimno i suptilno kao što smo imali priliku da vidimo u predstavi "Zaostavština. Komadi bez ljudi" Štefana Kegija koji nam je kao i uvek na jedan samo njemu svojstven način ispričao priču o smrti.

Počevši od govora na otvaranju koji je održao filozof i aktivista Srećko Horvat bilo je jasno da je Bitef tu da kritikuje i postavlja pitanja. To se nastavilo i narednih večeri od "Svite br.3" na otvaranju, preko predstava Olivera Frljića i odličnog ovogodišnjeg šoukejsa i polifonije. Mislim da je Bitef tu da nam jednom godišnje pokaže kako može da izgleda pozorište i kakvu poruku i na koji način može da šalje."
FOTO: TANJUG
Đorđe Živadinović, glumac

"Ove godine sam učestvovao u pratećem programu Bitefa i stigao da pogledam tri predstave. ”Svita br. 3” je svojevrsni nastavak ”Svite br.2” koju sam gledao pre nekoliko godina, s tim što sam tada bio uzbuđeniji jer mi je koncept komponovanja i glumačkog interpretiranja raznorodnih tekstova bio nov u pozorištu. Sada sam gledao sjajne izvođače, divna rediteljska rešenja, slušao još divniju muziku, ali je dublji utisak izostao, posebno ako se uzme u obzir podnaslov “Evropa” i ne naročito promišljen dramaturško-redireteljski pristup selekciji tekstova.

Jezik Prljavštine mi je lično jako blizak. Volim predstave koje komuniciraju fizički - i u izvođačkom i u receptivnom smislu. Kontekstualno asocijativno, kreativno, ritualno, do srži predano pozorište je nešto što bih uvek gledao. Rolerkoster smeha, jeze, empatije, uzbuđenja svake vrste.

“Pa’am “ je jedina od tri instalacije koju sam pogledao, ali sam, iz meni pouzdanih izvora, čuo da su sve tri bile izuzetne. Prvi put sam gledao pozorišnu instalaciju koja me je, posle petnaestominutne krize, potpuno uvukla u divergentni, ali vrlo lični materijal jedne ili više osoba.

Audio-vizuelna instalacija je vrlo uspešno iskomunicirala mnoge ideje, ali kraj, koji je izgleda ipak uključio živu osobu koju nismo videli, ali jesmo vrlo čuli, učinio je nešto što mi se dugo nije dogodilo u pozorištu - vertikalizovanje svih dlaka na telu. Ozbiljno iskustvo.

U svakom slučaju, BITEF je i dalje najbolja prilika da vidimo potencijalno drugačije, hrabrije, inovativnije i uzbudljivije pozorište van granica našeg konteksta koji nam najčešće nudi anahrono, neinspirativno, nedovoljno promišljeno, ali, najgore od svega - neiskreno pozorište." Anja Suša, rediteljka i bivša selektorka Bitefa

"Utisak koji, po ko zna koji put, preovladava posle odgledanog celokupnog Bitefa jeste da Beograd i Srbija zaista treba da budu zahvalni i ponosni na festival tako dugog trajanja i visokog nivoa. Ovogodišnje izadanje Bitefa nam je ponudilo zanimljiv i raznovrstan program u kom su se našle šarolike predstave različitih dometa, ali je selekcija, u celini uzevši, ponudila vrlo pristojan uvid u kretanja u savremenom teatru, predstavivši nam, usput i neka nova imena, premda su dominirali autori koji su gostovali na Bitefu i ranije. Drago mi je i zbog pozitivnog kontinuiteta ovog, kako ga neki doživljavaju, "novog" Bitefa, sa izvornim konceptom ovog festivala, kao i zbog neodustajanja od promovisanja izvođackih praksi post-jugoslovenskog prostora, što je tradicija uspostavljena baš u periodu kada sam ja radila na festivalu i na koju sam ja veoma ponosna - budući da Bitef i dalje doživljavam kao jugoslovenski festival u kulturološkom smislu - iako Jugoslavija u fizičkom smislu više ne postoji.

Žao mi je što nije bilo više predstava iz Srbije koje su mogle da odgovore na tematski okvir ovogodišnjeg festivala - ali to je već tema za srpski teatar i njegovo trenutno stanje duha, koje je, bojim se, sve dalje od svih evropskih i svetskih tokova.

Ove godine bih, kao posebno dragocene i bliske mom senzibilitetu, izdvojila estonsku predstavu "Br. 43 Prljavština", kao i "Zaostavštinu" Štefana Kegija - veoma dobro poznatog beogradskoj publici, kao i predstavu koja je zatvorila festival "Rekvijem za L." Alena Platela - još jednog od Bitefovih omiljenih autora.

Drago mi je sto je Bitef smelo otvorio i pitanje ideoloških kretanja u savremnom svetu, eksplicitno se deklarišuci protiv narastajucih fašističkih tendencija. Postavlja se pitanje, koliko je takav, hvale vredan pokušaj, "vika u gluve usi", imajući na umu marginalizovanu poziciju kulture u našem društvu i koliko je, sa institucionalne pozicije koju ima ovaj festival, koji je direktno povezan sa državom i drugim izvorima krupnog kapitala koji ga, na ovaj ili onaj način podržavaju, uopšte moguće realno, nesputano i kritički promišljati političku situaciju, ili je ono čemu smo prisustvovali zapravo neka vrsta "brendiranja" levice uz njen dobrovoljni pristanak?

Sa druge strane, Bitef je svoju izloženost u javnom prostoru iskoristio daleko bolje nego ijedna druga srpska mejnstrim kulturna manifestacija ili ustanova, pa ova kritika ne ide toliko na račun samog festivala - koji jeste nesto pokušao, koliko na račun ostalih subjekata u srpskoj državno-subvencionisanoj kulturi, koji gotovo ni na koji način ne artikulišu političku klimu koja ih okružuje i rukovode se logikom "ne grizi ruku koja te hrani" ne razumejući da ta ruka drži hranu koju smo već platili i koja nam pripada."

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

15 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: