NIN-ova nagrada Filipu Davidu

Ovogodišnju NIN-ovu nagradu za roman godine, najprestižnije književno priznanje u Srbiji, dobio je pisac Filip David za roman "Kuća sećanja i zaborava" saopšteno je danas na konferenciji za štampu u redakciji tog nedeljnika.

Kultura

Izvor: Izvor: B92

Ponedeljak, 19.01.2015.

12:05

Default images

U najužem izboru ove godine su se našla tri romana: “Sabo je stao” Ota Horvata, “Kuća sećanja i zaborava” Filipa Davida i “Životinjsko carstvo” Davida Albaharija.

Članovi žirija ove godine bili su Vladislav Gordić Petković, Mića Vujičić, Božo Koprivica, Mihajlo Pantić i Jasmina Vrbavac. Svečana dodela nagrade zakazana je za 26. januar.

U odluci žirija navodi se:

“Roman Filipa Davida 'Kuća sećanja i zaborava' je sugestivna studija zla - zla u istoriji, zla u čoveku - koja sučeljava četiri životne priče Jevreja stradalnika i njihovih porodica u potresnom svedočenju sačinjenom od dnevnika, pisama i snoviđenja. U ovom skladno komponovanom romanu sreću se san i java, patnja i želja, stvarnost i mogućnost, mitsko i mistično, document i fikcija. Sećanje je predstavljeno i kao neizbežnost i kao misija a jezik kao mogući način da se sačuvamo od zla: ‘Trebalo bi izmisliti neki novi jezik, čist, neokaljan, koji bi imao jasnoću, dubinu, snagu, koji bi bio sposoban da izrazi prava osećanja. Takav jezik, precizan i snažan, predstavljao bi najjaču odbranu od zla.’

Roman Filipa Davida je umetnički dosledan, precizno osmišljenj i superiorno napisan roman egzistencijalne jeze, roman o čoveku protiv koga deluju nemerljive sile smeštene u sferi nejezika, roman koji upečatljivo preispituje smrt, zlo i sudbinu al ii pamćenje kao silu koja sve nadilazi.

Intervju sa Filipom Davidom pročitajte OVDE.

“Kuća sećanja i zaborava”

“Pisana u prepoznatljivom stilu uglednog autora, Kuća sećanja i zaborava je jedan od najautentičnijih romana novije srpske književnosti”, navodi izdavačka kuća Laguna koja stoji iza poslednjeg romana Filipa Davida.

Glavni junak romana, Albert Vajs, još od detinjstva je imao prilike da promeni svoj identitet. Nakon što je 1942. godine pod okriljem užasnog rata ostao bez roditelja i brata Elijaha, neko vreme je proveo u kući folksdojčera koji ga nazivaju Hans i nude mu da zameni njihovog nestalog sina i tako se spasi od sigurnog pogroma.

Albert se tada ipak odlučuje da sačuva svoj identitet i pobegne iz nemačke porodice koja ga je umalo usvojila.

-- Pročitajte i Priznanje koje znači samo piscima --

Mnogo godina kasnije, na jednoj od konferencija o Drugom svetskom ratu na kojima učestvuje, Vajs lutajući noću njujorškim ulicama nailazi na „Kuću sećanja i zaborava“. U jednoj od prostorija ovog neobičnog zdanja pohranjeno je nepregledno istorijsko pamćenje.

Albert u jednom ekranu može da kao na filmu vidi scene stradanja svojih roditelja i Elijahovog nestanka za koji se oseća krivim, jer je mlađi brat bio poveren njemu na čuvanje. Ogromni bol koji je osetio jače no ikad može da nestane ako on u sledećoj prostoriji ove čudesne kuće izbriše sopstveno pamćenje ili, čak, iščezne poput svog rođaka, čuvenog iluzioniste Hudinija (Erika Vajsa). Hoće li Albert iskoristiti poslednju šansu da promeni svoj identitet u skladu sa rečima jednog svog prijatelja i sunarodnika „Pamćenje je strašnije od svakog zaborava“ ili će odlučiti da ostane to što jeste, bez obzira na bol koji ga razdire?

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

13 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: