“Ako kaniš pobijediti…” i tako već 45 godina

Strip "Alan Ford", čiji je prvi broj u Italiji izašao u maju pre 45 godina, odavno je na ovim prostorima stekao kultni status i verne obožavaoce.

Izvor: Hina
Podeli

Kao i nekada, njegova britka satira i dalje se redovno citira, čak i među retkima koji ne znaju ko je Grunf ali ne mogu se ne složiti sa njegovim glupavim, a istovremeno logičnim krilaticama, poput one da je "bolje ispasti budala nego iz vlaka".

Izjave tog bivšeg pilota i beznadežnog pronalazača legendarne su među ljubiteljima stripa, štampaju se na majicama po uzoru na Grunfa, razmenjuju u razgovorima, “šetaju se” u forumskim potpisima ili se, kao i dijalozi među likovima, pamte, prepričavaju i, premda smo ih mnogo puta čuli, ne gube na duhovitosti.

"Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti, ne vrijedi", "Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega", "Bolje izdati knjigu nego prijatelja", "Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti", "Bolji je nečastan bijeg nego častan poraz" i "Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi", samo su neke od izjava tajnih agenata Grupe TNT koje su se, poput njihovih imena, ukorenile u našem svakodnevnom govoru.

U “politički nekorektnom” stilu stripa tako se ponekad neko malog rasta i velikog nosa naziva Bob Rok, mnogi će u svom radnom okruženju prepoznati ponekog Debelog Šefa ili pak Broja 1, koji uz pomoć “male crne knjižice” vuče sve konce, a nema sumnje ni o kakvom je poslovnom dogovoru reč kada se pomenu one Ser Oliverove "Halo Bing, kako brat?" i "Cijena? Prava sitnica".

-- Pročitajte i Ako kaniš pobijediti... --

Generacija koja je odrasla uz strip danas verovatno sve bolje razume Jeremijinu jadikovku "boli me sve i još mnogo toga", zna se da kada se za nekog kaže da ima “Superhikov dah” ne znači da miriše kao ljubičice, a jasno je i zašto korumpirani političari podsećaju na svinjolike gradske činovnike iz stripa.

Antun Halonja, naučni saradnik sa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, smatra kako stripovi, iako se doživljavaju bezvrednim i trivijalnim, a njihov jezik manje vrednim, zaslužuju punu pažnju lingvista i stilističkih analiza, naročito kada je reč o klasiku kao što je "Alan Ford".

Kod jezičkog izraza stripa, ograničenog prostorom sličice, postoje dve oprečne situacije, jedna u kojoj je vizuelna poruka dominantna, a jezička svedena na minimum, s uzvicima poput "Aaargh!" i druga u kojoj je verbalna poruka vrlo razvijena i dominira nad crtežom, napomenuo je Halonja.

U "Alanu Fordu" te su dve situcije vrlo spretno uravnotežene, pa osim simpatičnih likova legendarne Grupe TNT, pamtimo njihove dosetke koje su malo-pomalo ušle u svakodnevni govor, zahvaljujući sjajnomu prevodu Nenada Briksija sa italijanskoga, rekao je Halonja za Hinu.

Magnus, Bunker i - Nenad Briksi

Priču o nesposobnim tajnim agentima koji gotovo uvek, nekako, ipak pobeđuju u borbi protiv negativaca, osmislio je scenarista Lučano Seki (pseudonim - Maks Bunker), a izgled likovima dao je crtač Roberto Raviola (pseudonim - Magnus). Već i sam njihov potpis, Magnus&Bunker, sinonim je za taj strip. Ipak, među publikom s područja bivše Jugoslavije, gde se strip pojavio tri godine nakon italijanskog prvog izdanja, ravnopravno je i ime Nenada Briksija (Nenad Brixy), prevodioca i pisca kojem je ove godine 30. godišnjica smrti.

"Alan Ford" je Briksijevo autorsko jezičko delo, njegov istančan humor i talent sjajnog pisca ključni su kada se govori o uspehu tog stripa, rekao je Nenad Rizvanović, pisac i književni urednik. Briksi je doneo potpuno novi književni jezik koji je ušao duboko u urbanu narodnu kulturu, dirnuvši neku našu populističku crtu, pa "Alana Forda" čitaju čak i oni koji inače uopšte ne čitaju stripove, dodao je.

-- Pročitajte i Alan Ford kao metafora --

Režiser Dalibor Matanić kaže da je "genijalni Briksijev prevod dao novi nivo u tumačenja stripa". Najzanimljivije mi je kako je strip zaživeo samo ovde i u Italiji, iako je humorom bio sličan 'pajtonovcima' koji su bili globalno popularni, rekao je Matanić, koji smatra da bi Alana Forda bilo vrlo zahtevno preneti u drugi medij, poput filma, a i "ko bi osim Džona Kliza glumio Ser Olivera?"

I direktor festivala "Crtani Romani Šou" Slaven Gorički slaže se da je "Alan Ford" bio prijemčiv zahvajujući Briksijevom prevodu koji je "situaciju prilagodio našem mentalitetu, tadašnjem vremenu i sastavu". Strip je govorio o onome o čemu se drugi nisu usudili, a kako se sastav promenio, ali ne i socijalne razlike između bogatih i siromašnih, čitaju ga nove generacije dok se stari brojevi i dalje dobro prodaju, tvrdi on.

Nije važno sudjelovati, važno je pobijediti

Svojevrsni fenomen tog stripa je u tome što je bio popularan samo u bivšoj Jugoslaviji i Italiji, a iako je slavna cvećara smeštena u Njujork, nikada nije preveden na engleski. U Francuskoj, Brazilu, Danskoj i drugim zemljama nije preživeo više od nekoliko brojeva, dokazavši na svom primeru tačnost poslovice Broja 1 kako "nije važno sudjelovati, važno je pobijediti".

Veliki deo zasluga za ovdašnji uspeh pripisuje se hrvatskom prevodu (srpski prevod prošao je neslavno), ali i specifičnostima ovih prostora o čemu je u knjizi "Cvjećarnica u Kući cveća" pisao Lazar Džamić. On kaže kako taj strip nije bio samo satirična kritika kapitalizma, već i svakog korumpiranog i nekompetentnog sistema, a nadrealna farsa koja je u njemu prevladavala ovde je bila prepoznatljivi način života, dok je kroz karaktere glavnih likova, disfunkcionalne diletante koji ipak dočekaju svoj “srećan kraj”, ljudima davao inspiraciju i nadu.

-- Pročitajte i Sve o Alan Fordu na jednom mestu --

Za Davora Gobca, pevača grupe Psihomodo Pop, razlozi zbog kojih ih je voleo (i još uvek ih voli) mnogo su jednostavniji, a ljubav prema stripu preneo je i na sina koji ga, u skladu s vremenom, čita na računaru.

Kupovali smo 'Alana Forda' zbog specifičnog humora i stalno smo ga citirali u muzičkim krugovima, rekao je Gobac, dodavši da negde još čuva prvih sto brojeva, ali i majicu s Bobom Rokom.

Iako je to bio satirički i crnohumorni prikaz društva, cenzori zemlje u kojoj ona "Neprijatelj nikada ne spava" kao da se prirodno nadovezuje na fordovsku "Ko spava, nije budan", nisu mogli preći preko nacističkih simbola, koji su stoga nevešto brisani ili precrtavani: jedna je visoko uzdignuta desna ruka čak bila prepravljena da stoji uz telo, a bila je i zabranjena čitava epizoda u kojoj se TNT-ovci nalaze sa Titom.

Ljude treba odgajati i obrazovati, a ne zabranjivati im jer tako neke stvari napravite još važnijima nego što zaista jesu, rekao je dizajner Mirko Ilić, dodavši da mu se "Alan Ford" nikada nije sviđao. Kako tvrdi, bio je loše nacrtan i dosadan, i tada je čitao američke “underground” stripove.

Ipak mogu razumeti kult tog stripa, možda je uspeo zato što su mu likovi bili u raspadu, baš kao i zemlja u kojoj smo živeli, izjavio je Ilić.

Uprkos tome što se država odavno raspala, popularnost stripa i dalje traje, o čemu svedoče domaći internet portali s oglasima, na kojima se pojedini raritetni rani brojevi, bez obzira na to što su izlizani i poderani, nude za ne malu sumu novca, dok talijanski originali dosežu i cenu od stotine evra.

strana 1 od 14 idi na stranu