Prve rejv žurke u Velikoj Britaniji bile su masovne, najčešće ilegalne, u malim, ruralnim mestima, napuštenim građevinama i ambarima. Tada sedamnaestogodišnji
Liam Howlett, koji je svoje muzičke temelje izgradio na hip-hopu, bio je momentalno zaluđen novim zvukom i energijom potkulture čijem je rađanju prisustvovao i sa kojom je rastao. U svoja četiri zida, u studiju izgrađenom od novca zarađenog sezonskim poslovima, ispitivao je granice elektronske muzike, kombinovao semplove i mešao elemente tehna, brejkbita i džangla, kako bi kreirao zvuk koji je bio jedinstveno njegov. Upravo u tom studiju, u njegovoj sobi, nastao je veliki deo diskografije grupe
The Prodigy, koja je nazvana po Liamovom prvom sintisajzeru.
Pre osnivanja samog benda,
Howlett je „na lageru" uveliko imao čitav arsenal traka koje je samostalno producirao, kao i dogovoreno izdanje EP-ja
„What Evil Lurks" sa vodećom nezavisnom andergraund etiketom
XL, gde je prepoznata njegova snažna muzička vizija. Kako je u međuvremenu upoznao dva istaknuta „rejvera iz mase",
Keitha Flinta i
Leeroya Thornhilla, pozvao ih je da mu se pridruže na bini, ujedinjeni u zajedničkoj ideji –
da rade ono što njih „radi". Ubrzo im se kao MC pridružio
Maxim Reality, koji je ostatak benda zvanično upoznao
in medias res – na njihovom prvom zajedničkom nastupu.
The Prodigy je kroz čitavu karijeru nastojao da održi ovu dinamiku stvaranja –
Liam bi samostalno pisao i komponovao muziku, a umesto na organizovanim probama, bend bi novi muzički materijal isprobavao u direktnoj interakciji i razmeni energije sa publikom na sve posećenijim i učestalijim nastupima uživo. Ovaj pristup ispostavio se kao formula za njihov uspeh – debitantski album
„Experience" iz 1992. postao je klasik i pre nego što je zvanično objavljen, sa vodećim singlovima
„Charly" i
„Out of Space", a trake sa ovog izdanja puštali su svi aktivni i istaknuti producenti i selektori, uključujući i
Carla Coxa.
Uz prve uspehe, bend se susreo i sa prvim preprekama – jedna od ozbiljnijih bila je naslovna strana časopisa
Mixmag i tekst naslovljen
„Did 'Charly' kill rave?", sa kritikom čitavog talasa numera sa „dečijim" semplovima koje je ovaj singl pokrenuo, upirući prst u pojedinačne članove benda, ali i u čitavu potkulturu. Izrevoltiran napadom medija, ali i pritiskom britanske vlade, koja je u tom trenutku nastojala da zabrani ilegalne rejvove,
Liam je počeo da radi na novom albumu –
„Music for the Jilted Generation" – posvećenom upravo ovom problemu.
„So, I've decided to take my work back underground, to stop it falling into the wrong hands" – semplom koji otvara album
Howlett je poslao snažnu poruku, učvrstio moć rejv pokreta i postavio
The Prodigy na njegov presto. U video singlu
„No Good" sa istog albuma,
Liam lomi zid čekićem, čime simbolično najavljuje dolazak nove generacije, novog zvuka i novog doba muzike.
„Jilted Generation" postavio je
The Prodigy na mesto besmrtnih, a
Liam Howlett sa nepune 24 godine postao je jedan od najtraženijih i najuticajnijih producenata u svetu elektronske muzike.
Bend je sa nepokolebljivim integritetom odbijao pojavljivanja u komercijalnim emisijama i programima, vodeći se
Howlettovom idejom da popularnost treba da grade na
„čvrstoj osnovi snažne andergraund podrške". Prekookeanski uspeh donelo im je potpisivanje izdanja za
Madonnin lejbl
Maverick, i to nakon što je
Liam odbio da producira njen sledeći album, uz objašnjenje da
„nema šanse da komercijalizuje svoj zvuk". Naredni album bio je nešto što je ceo svet iščekivao – kultni
„The Fat of The Land" postao je okidač planetarnog ludila za elektronskim zvukom, a
„Firestarter" i
„Breathe" dostigli su prva mesta na vodećim singl top listama.
I pored tvrdoglavog anti-superstar stava,
Howlett je već kao dvadesetogodišnjak imao dva top 10 singla u svom muzičkom portfoliju. Ogromno interesovanje za njegove samostalne muzičke i selektorske sposobnosti svojevremeno je krunisano solo mikstejp albumom
„Dirtchamber sessions" za
BBC1, a iz uticaja i prisustva u svetu poznatih proizašao je i brak sa kanadskom pevačicom grupe
All Saints Natalie Appleton. Bendu
The Prodigy doneo je pet prvih mesta britanske liste najprodavanijih albuma, 25 miliona prodatih izdanja širom sveta, dve
Brit nagrade, tri
MTV Video Music nagrade, kao i nominacije za
Grammy Awards i
Mercury Prize. Svakim sledećim izdanjem,
The Prodigy je utvrđivao svoje mesto na vrhu večne liste gigantskih hedlajnera najvećih svetskih festivala, stadiona i turneja, svrstavši sebe među legende muzičke istorije.
Maestralnim producentskim veštinama
Liam Howlett je redefinisao elektronsku scenu, kao direktnu inspiraciju imenovala su ga brojna vodeća svetska muzička imena, a samo neka od njih su
Skrillex,
Pendulum, Fatboy Slim, Sepultura, Sleaford Mods, Rage Against the Machine, Kasabian, Chemical Brothers i
Enter Shikari. Od osnivanja benda do danas održao je praksu da u studiju radi isključivo potpuno sam, najčešće noću, ali je gotovo uvek, čak i retke solo radove, potpisivao kao
The Prodigy.
U okviru velike povratničke turneje, koja već sada uživa status najtraženije za 2023. godinu,
The Prodigy će obići najveće evropske festivale, a u kalendar je upisan i
EXIT, koji je
Liam Howlett nazvao
svojim omiljenim festivalom. U
EXIT Univerzum od 6. do 9. jula stiže i
Skrillex, nosilac čak osam Grammy nagrada, rok senzacija
Viagra Boys, jedan od najtraženijih elektronskih kolektiva današnjice
Keinemusik, duo
CamelPhat,
Hot Since 82, Vintage Culture,
Cockney Rejects i
The Toasters, koji predvode 23 do sada objavljena imena za 2023. godinu.
Branislava Kolarov
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 6
Pogledaj komentare